- 1 -              Poslovni broj: Usž-2864/23-5

Poslovni broj: Usž-2864/23-5

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te  sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. Z. iz I., kojeg zastupa T. T., odvjetnik iz Odvjetničkog društva  T. i G. d.o.o. u Z1., protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Z1., uz sudjelovanje zainteresirane osobe T. p. brodarsko dioničarsko društvo Z2., kojeg zastupaju odvjetnici M. P. R. R. iz  Odvjetničkog društva d.o.o u Z1., radi odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva T., odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-871/23-5, od 28. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-871/23-5, od 28. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za upućivanje zahtjeva sudu EU za donošenje odluke o prethodnom pitanju.

III. Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1.              Osporenim rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-871/23-5, od 28. lipnja 2023. odbačena je tužba tužitelja podnesena protiv rješenja tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, klasa: UP/I-996-02/23-02/01, urbroj: 326-01-60-62-23-38, od 10. ožujka 2023., kojim je društvu T. p. d.d. Z2., ovdje zainteresiranoj osobi, odobreno objavljivanje ponude za preuzimanje društva T. dioničko društvo za ugostiteljstvo i turizam Z2.

2,              Protiv osporenog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je imatelj dionica i kao takav ima pravni interes za sudjelovanje u postupku koje mu je tuženik uskratio. Poziva se na reformu upravnog sudovanja kojom je prošireno pravo upravnog nadzora i sudske zaštite. Ukazuje na odredbe Direktive 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004., o ponudama za preuzimanje, zatim odredbe Zakona o preuzimanju dioničkih društava, prema kojem je određena sudska zaštita. Ustraje na stajalištu da ima neosporan pravni interes za vođenje upravnog spora. Poziva se na odluku C-206/16  Suda EU te predlaže Sudu da temeljem članka 267 UFEU postavi zahtjev za prethodnu odluku na način da se utvrdi treba li članak 2.stavak 1. točku (a) te članak 4. stavak 6. Direktive 2004/25 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis ZPDD, koji ne priznaje dioničarima svojstvo stranke u ponudi te bez izričitog takvog propisa isključuje mogućnost dioničarima da sudjelu u upravnom ili sudskom postupku što ima za posljedicu nemogućnost provjere odluke nadležnog tijela od strane neovisne sudske vlasti.

Smatra da je osporenim rješenjem koje ne sadrži razloge, povrijeđeno tužiteljevo pravo iz članka 19. stavka  2 Ustava RH. Predlaže sudu da poništi prvostupanjsku odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova ovog postupka.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda iz razloga navedenih o obrazloženju osporene odluke pri čemu se poziva na odredbe Direktive , Zakona o preuzimanju dioničkih društava i recentnih odluka Suda EU koje detaljno obrazlaže. Smatra da je prvostupanjski sud zakonito postupio kada je donio pobijanu odluku koja je utemeljena na relevantnoj sudskoj praksi. Zaključno dodaje da da nema osnova zahtjev za pokretanje prethodnog pitanja pred Sudom EU s obzirom da je Direktiva o preuzimanju eksplicitno omogućila državama članicama da autonomno uređuju način rješavanja spornih pitanja između stranaka – manjinskih dioničara i ponuditelja.

4.              Zainteresirana osoba, T. p., u odgovoru na žalbu protivi se žalbi i navodima žalbe iz razloga navedenih u obrazloženju odluke tuženika. Priklanja se navodima i razlozima iz  odgovora tuženika.

5.              Žalba nije osnovana. 

6.              Ispitujući osporeno rješenje u granicama određenim u članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14., 94/16.,29/17. i 110/21, dalje: ZUS), ovaj sud nalazi da razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsko rješenje nisu osnovani.

7.              Naime, u ovom slučaju tužitelj je, kao mali dioničar dioničkog ciljnog društva T., tužbom pobijao rješenje tuženika od 10. ožujka 2023., kojim se društvu T. p. d.d. iz Z2. odobrava  objavljivanje ponude za preuzimanje društva T. d.d., sukladno odredbama članka 24. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ 109/07., 36/09., 108/12., 90/13., 99/13. i 148/13., dalje: ZPDD).

8.              Prema ocjeni ovoga suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da navedenim rješenjem, a kojim je prema mjerodavnim odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava odobreno društvu T. p. d.d. objavljivanje ponude za preuzimanje društva T. d.d. Z2., nije povrijeđeno nikakvo pravo tužitelja niti njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu pa stoga tužitelj nije bio ovlašten za pokretanje upravnog spora u ovom slučaju. U tom smislu pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 30. stavka 1. točke 2. i članka 17. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

9.              Nadalje, valja navesti, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, da sukladno odredbama članka 9. stavka 1. i članka 10. stavka 1. Zakona o preuzimanju dioničkih društava, postupak za odobrenje za objavljivanje ponude za preuzimanje, jest postupak koji se pokreće na zahtjev jedne stranke, odnosno osobe koja je stekla dionice s pravom glasa dioničkog društva iznad propisanog praga ili u drugim propisanim slučajevima kada za stjecanje dionica nastaje obveza na objavljivanje ponude za preuzimanje, kao i osoba koja nije obvezna objaviti ponudu za preuzimanje sukladno odredbama Zakona, a namjerava izvršiti preuzimanje, koja ponudu za preuzimanje može objaviti samo pod uvjetima i na način određen Zakonom. 

10.              Iz iznesenoga slijedi da se u postupcima preuzimanja, koji se vode sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava, ne odlučuje o pravima ili obvezama malih dioničara ciljnih društava, zbog čega oni nisu ovlašteni za pokretanje upravnog spora u tim predmetima. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno upućuje na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3162/16, od 5. listopada 2016. i Usž-3634/16 od 11. siječnja 2017.

11.              Također se tužitelju skreće pozornost i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-IIIB-197/2013, od 8. svibnja 2013., U-III-1718/2014, od 10. srpnja 2014. i U-III-640/2014, od 10. srpnja 2014. radi čega nije osnovan ni žalbeni navod povrede Ustava RH.

12.              Prigovori tužitelja glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio sve činjenice relevantne za predmetni postupak, o čemu je sud dao valjane i dostatne razloge u obrazloženju pobijanog rješenja.

13.              Nije osnovan niti tužiteljev prigovor pogrešne primjene Zakona, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i Zakona o preuzimanju dioničkih društava. 

14.              Nije osnovan niti zahtjev tužitelja za postupanje u skladu s člankom 267 UFEU za tumačenje prava EU. Ovo stoga što sud nije obvezan postaviti zahtjev za tumačenje kada se radi o tzv. doktrini čistih akata, odnosno o primjeni prava  kao što je to u konkretnom slučaju. Republika Hrvatska je u Zakon o preuzimanju dioničkih društava preuzela Direktivu 2004/25/EZ od 21. travnja 2004, koja omogućuje državi autonomno uređivanje rješavanja sporova koja proizlaze iz odnosa manjinskih dioničara i obveznika ponude odnosno ponuditelja.

15.              Slijedom iznesenog ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima,

16.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima, žalbu tužitelja odbiti.

17.              Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.

U Zagrebu 6. ožujka 2024.

                                                                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                          Boris Marković, v.r.