REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-74/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Srečec Fletko, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz Z., OIB: ….,zastupanog po punomoćniku M. L. iz O. d. L. & p. iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: ….zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz O. d. Š. & p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4965/2019-23 od 12. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4965/2019-23 od 12. studenoga 2021. u točkama I.,II.,III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. i III. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je ništetan čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu broj 041 -50-3523357 od 14. lipnja 2006. solemniziran 14. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Z. J. iz Z. pod br. Ou-552/2006 u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. U točki II. i IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.140,26 kn i 16.780,67 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, te je u toč. V. izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.844,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 12. studenoga 2021. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba tuženika nije osnovana

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa koje je tuženik obračunao temeljem ništetne i nepoštene odredbe ugovora o kreditu od 14. lipnja 2006. kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula na način da je otplata kredita vezana za srednji tečaj CHF-a na dan dospijeća. Stoga je tužbenim zahtjevom zatraženo na ime stjecanja bez osnove isplata iznosa dosuđenih u točki II. i toč. IV. izreke presude. Nadalje je sud prvog stupnja utvrđuje da odluka suda koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Z. pod poslovnim brojem Pž-7129/13 obavezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika stoga sud prvog stupnja utvrđuje da primjenom odredbe čl. 87. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP) te primjenom odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; ZOO/05) da je odredba o promjenljivosti ugovorne kamatne stope sadržana točkom 2. ugovora o kreditu ništetna kao i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, jer da sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti je precizirana na način utvrđivanja promjene kamatne stope, da nikakvi egzaktni i jasni definirani parametri ne postoje za promjenu kamatne stope i da nisu određeni i da stranke nisu pojedinačno pregovarale o tim odredbama. Identično kao i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

6. Utvrđuje sud da ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori se smatra nepoštenima ako u suprotnosti sa uvjetima o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora te da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Zaključak je suda prvog stupnja da odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se kriteriji već se promjena visine stope veže samo za odluku banke.

7. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz sudskog vještaka te primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje ZOO) dosuđuje tužitelju iznos od 6.140,26 kn i 16.780,67 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa do isplate. U odnosu na prigovor zastare smatra da zastara nije nastupila jer da nije prošao rok od pet godina propisan u čl. 225. ZOO-a jer da je došlo do prekida zastare podnošenjem tužbe kod Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7129/13 povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, da je zastarni rok počeo teći 13. lipnja 2014. kada je donesena navedena pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, a da do podnošenja tužbe,

7. lipnja 2019., nije protekao rok od pet godina. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer izreka presude nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi koji su navedeni u presudi su jasni i nisu proturječni niti u suprotnosti sa ispravama u spisu a niti sa sadržajem provedenog dokaznog postupka.

9. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije ispitivao sve odlučne činjenice na koje se tuženik poziva tijekom postupka već da je prihvatio utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača slijedom čega da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da su ništetne odredbe zaključenog ugovora u dijelu promjenljive kamatne stope i valutne klauzule.

11. Naime, pravilno je sud prvog stupnja se pozvao na utvrđenje iz navedene odluke jer u čl. 502. c ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na utvrđenje iz presuda kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osobe koje je tužitelj ovlašten štiti. Stoga s obzirom na sadržaj presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 sud prvog stupnja u navedenom postupku nije bio dužan ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi suprotno s obzirom na utvrđenja iz navedene odluke Trgovačkog suda drugačije postupanje bilo nesvrsishodno i neekonomično i previše pogubno za potrošača što bi bilo u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a kao i čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

12. Naime, u navedenoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditima koristeći se u istima ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta koja je vezana u glavnici CHF a da nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac potrošač u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka pa da je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 127/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to u razdoblju od 10. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obaveze u ugovorima o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je stoga tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82., i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 ) i čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO-a. Navedena pravna shvaćanja da je sud u postupcima radi naknade štete vezano navedenom presudom i zaštitom kolektivnih interesa iznesenoj u odluci Vrhovnog suda Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen prigovor zastare od strane tuženika jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da podnošenje kolektivne tužbe prekida zastaru i da je zastara počela ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, a koja pravomoćnost je nastupila 13. lipnja 2014. dok je tužba u ovom postupku podnesena 7. lipnja 2019., slijedom čega nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. Zaključkom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučajevima restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 2. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također je pravilno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 1115. ZOO-a u odluci o kamatama na preplaćene iznose jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik bio nepošten te je obavezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja. Identično pravno shvaćanje izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2221/2018 od 3. rujna 2018. gdje se navodi da banke kao trgovci su bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošača zbog ugovaranja ovih kredita sa promjenljivom kamatnom stopom i da o tome potrošače nisu upozorile.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije mogao prihvatiti nalaz vještaka jer da vještak u obračunu je uzeo u obzir samo pojedine anuitete i to one kada je tečaj za CHF bio veći od početnog tečaja, dok da nije uzeo u obzir anuitete u tablici br. 4. koji su bili niži od početnog tečaja, jer je sud prvog stupnja prihvatio dopunski iskaz vještaka koji navodi da je prikazao u obračunu pozitivne i negativne razlike u iznosu od 14.653,50 kn, s osnove promjene tečaja CHF, te je protivno navodima suda prvog stupnja obračunao manje i više plaćene iznose (ročište od 30. rujna 2021 - list 144 spisa).

15. Odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

16. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točkama I., II., III., IV. i V. izreke, pa je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Tuženiku nisu dosuđeni niti troškovi žalbenog postupka budući da nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer isti nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, pa je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci, 19. siječnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dubravka Srečec Fletko