Poslovni broj: 3 Us I-376/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja K. M., V., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, OIB: 18683136487, kojeg zastupa službena osoba N. B., dipl. iur., radi poreznog nadzora, 19. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/19-01/458, URBROJ: 513- 04-21-3 od 28. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/19-01/458, URBROJ: 513-04-21-3 od 28. siječnja 2021. u točki 1. izreke poništena je točka II. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/19-01/120, URBROJ: 513-07-16-02-01/14-19-1 od 2. kolovoza 2019., kojom je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, dok je u točki 2. izreke odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. izreke označenog poreznog rješenja od 2. kolovoza 2019., kojom je tužitelju, za 2017. godinu, utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti i ukupni godišnji dohodak u iznosu od 20.212,50 kn, kao i razlika poreza i prireza za uplatu, povrat te predujam poreza na dohodak u ukupnom iznosu od 0,00 kn.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijano rješenje nezakonito, jer prilikom njegovog donošenja nisu poštivane odredbe Zakona o odvjetništvu kao posebnog zakona za djelatnost odvjetništva. Ističe kako porezno tijelo pogrešno smatra da je usluga zastupanja ili obrane stranke u parničnom, ovršnom, upravnom, kaznenom ili prekršajnom postupku obavljena sastavljanjem tužbe, podneska, žalbe, zastupanjem ili obranom stranke na pojedinom ročištu, već se odvjetnička usluga smatra obavljenom pravomoćnim okončanjem postupka. Ukazuje kako iz mjerodavnih propisa – Zakona o odvjetništvu, Kodeksa odvjetničke etike, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i iz mišljenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 28. veljače 2013. proizlazi da naplata naknade odvjetnika dospijeva u trenutku završetka sudskog spora. Napominje kako niti jedan od predmeta navedenih u prvostupanjskom poreznom rješenju u kojima je tužitelj zastupao ili branio stranke kod Općinskog suda u V. ili njegovih stalnih službi, odnosno u kojima je zastupao stranke kod Porezne uprave, Područnog ureda V. u 2017. godini nije pravomoćno okončan, zbog čega tužitelj prema Tbr. 48. Tarife tim strankama nije bio dužan ispostaviti račune za radnje poduzete u 2017. godini. Iznosi kako porezno tijelo nije o navedenom spornom pitanju zatražilo mišljenje Središnjeg ureda Porezne uprave i Hrvatske odvjetničke komore, a tužitelj je u prigovoru na zapisnik o poreznom nadzoru pribavljanje takvih mišljenja zatražio pa stoga predlaže da Upravni sud u Osijeku tijekom upravnoga spora pribavi takva mišljenja. Osim toga, predlaže pribaviti podatke od Općinskog suda u V., Općinskog suda u V., Porezne uprave, Područni ured V. i Porezne uprave, Područni ured O. da li su predmeti navedeni u prvostupanjskom poreznom rješenju pravomoćno okončani u 2017. godini. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Dana 12. siječnja 2022. pred ovim Sudom je održana rasprava na koju je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženih dokaznih prijedloga, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS).

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prvenstveno valja napomenuti da je Sud, sukladno članku 33. stavku 5. ZUS- a u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), na raspravi održanoj pred ovim Sudom 12. siječnja 2022. odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavu mišljenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske i Hrvatske odvjetničke komore glede činjenice kada se usluga zastupanja ili obrane stranke od strane odvjetnika smatra obavljenom i kada je odvjetnik dužan stranci ispostaviti račun za obavljenu uslugu obzirom da je riječ o pravnom pitanju za čije rješavanje je nadležan sud. Osim toga, Sud je odbio i dokazne prijedloge tužitelja za pribavu podataka od Općinskog suda u V., Općinskog suda u V., Porezne uprave, Područni ured V. i Porezne uprave, Područni ured O. o tome da li su predmeti navedeni u prvostupanjskom poreznom rješenju pravomoćno okončani u 2017. godini, imajući u vidu činjenicu da među strankama nije niti sporno da navedeni predmeti nisu pravomoćno okončani u 2017. godini, a što će Sud izložiti u nastavku presude.

8. U skladu s odredbom članka 62. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ) porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

9. Prema odredbi članka 65. OPZ-a knjigovodstvo se mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

10. Sukladno odredbi članka 66. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

11. Člankom 89. OPZ-a propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

12. Odredbom članka 92. OPZ-a propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti (stavak 1.). Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu: 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom (stavak 2.). Pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja (stavak 3., točka 3.).

13. Iz odredbe članka 34. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16.) proizlazi kako porezni obveznik za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, mora izdati račun, osim ako je zakonom kojim je uređen opći porezni postupak i zakonom koji uređuje fiskalizaciju propisano drukčije.

14. U skladu s odredbom članka 3. točke 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, broj: 133/12. i 115/16.) obveznikom fiskalizacije smatra se fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje porez na dohodak.

15. Prema odredbi članka 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 9/94., 117/08., 50/09. – ispravak, 75/09. i 18/11.) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa. Ministar pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu (stavak 1.). Odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći (stavak 3.).

16. Sukladno odredbi Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju (stavak 5.). Naplata odvjetničke usluge u kaznenim i prekršajnim postupcima dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, opozivom punomoći, otkazom punomoći ili raskidom ugovora (stavak 6.).

17. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V. 23. srpnja 2019. sastavio zapisnik KLASA: 471-02/19-01/85, URBROJ: 513-07-16-02-01/14-19-21 o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza kod tužitelja, dok je predmet poreznog nadzora bio porez na dohodak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017.

18. Iz označenog zapisnika od 23. srpnja 2019. proizlazi kako je nadzorom poslovanja tužitelja (samostalna odvjetnička djelatnost) i pregledom poslovnih primitaka tužitelja za 2017. godinu, izlaznih računa te ostale poslovne dokumentacije utvrđeno da tužitelj nije izdavao račune za svaku obavljenu uslugu.

19. Kako tužitelj nije predočio izlazne račune za obavljene usluge u pojedinim sudskim predmetima navedenim u zapisniku od 23. srpnja 2019., niti je predočio izlazne račune za usluge obavljene trgovačkim društvima pred poreznim tijelom (prigovori i žalbe), tužitelju su primici utvrđeni procjenom u smislu odredbe članka 92. stavka 2. točke 2. i stavka 3. točke 3. OPZ-a u iznosu od 56.962,50 kn, a izdaci iskazani po tužitelju i utvrđeni nadzorom iznose 36.750,00 kn pa je prema tome razlika primitaka i izdataka tijekom nadzora utvrđena u iznosu od 20.212,50 kn, koliko iznosi i povećanje dohotka po nadzoru, jer dohodak iskazan po tužitelju iznosi 0,00 kn.

20. Nakon izvršenog poreznog nadzora, prvostupanjsko tijelo je donijelo označeno porezno rješenje od 2. kolovoza 2019., na koje se tužitelj žalio, a povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 28. siječnja 2021.

21. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-02/19-01/458, URBROJ: 513-04-21-3 od 28. siječnja 2021. zakonito.

22. Među strankama nije sporno da je tužitelj određenim strankama navedenim u zapisniku o poreznom nadzoru od 23. srpnja 2019. pružao odvjetničke usluge zastupanja odnosno obrane pred sudom i poreznim tijelom u predmetnom razdoblju 2017. godine.

23. Sporno je da li je tužitelj bio dužan izdati račune u smislu odredbe članka 34. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak za pojedinačne radnje (tužbe, podnesci, žalbe, zastupanje ili obrana stranaka), koje je poduzeo tijekom 2017. godine ili je račun bio dužan izdati tek pravomoćnim okončanjem predmetnih sudskih i poreznih postupaka, imajući u vidu Tbr. 48. stavak 5. i 6. Tarife, prema kojem naplata odvjetničke usluge dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, otkazom ili opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

24. Sud pravilnim prihvaća navode tuženika iz obrazloženja pobijanoga rješenja od 28. siječnja 2021. da se porez na dohodak utvrđuje i plaća prema odredbama Zakona o porezu na dohodak, a ne prema odredbama Zakona o odvjetništvu. U konkretnom slučaju mjerodavni propisi su Zakon o porezu na dohodak, Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom i OPZ, kojima nije propisano izuzeće od izdavanja računa u odvjetničkoj djelatnosti, a nije propisano niti da se računi izdaju nakon pravomoćno okončanih postupaka. Stoga je tužitelj bio dužan izdati račun za svaku poduzetu radnju u predmetnim sudskim i poreznim postupcima. Kako tužitelj nije postupio na opisani način, porezno tijelo je poreznu osnovicu utvrdilo na temelju procjene, uzimajući u obzir podatke utvrđene tijekom poreznoga nadzora, odnosno činjenicu kako je tužitelj u svojim poslovnim knjigama iskazao dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti u iznosu od 0,00 kn, dok je tijekom nadzora utvrđeno povećanje dohotka za iznos od 20.212,50 kn.

25. Sadržajno slično pravno stajalište izneseno je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1029/19-3 od 10. travnja 2019. u kojoj je navedeno kako je tuženik pravilno odredio izračun troškova sa stopom PDV-a važećom u vrijeme nastanka pojedinoga događaja, odnosno poduzete radnje (zastupanja na ročištu i na očevidu te za podneske), jer su za primjenu visine stope PDV-a mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost, dok je Tarifom uređeno pitanje načina vrednovanja, obračuna i visine usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti svom odvjetniku pa tumačenje Tarife od strane Hrvatske odvjetničke komore nije od utjecaja na odluku o visini PDV-a.

26. Iz navedenog pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud zaključuje kako se isto analogno može primijeniti i na ovaj slučaj, jer sukladno članku 34. stavku 4. Zakona o porezu na dohodak porezni obveznik za svaku obavljenu uslugu mora izdati račun, dok OPZ-om i Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom nije propisano drukčije.

27. Slijedom navedenoga, Sud je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 19. siječnja 2022.

Sutkinja

Jasenka  Beker

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).