Poslovni broj: 3 Us I-823/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja R. V. iz S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica M. T.-A., službena osoba tuženika, radi utvrđivanja postojanja tjelesnog oštećenja i prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 19. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/21-01/03557756440, URBROJ: 341-99-05/3-21-644 od 21. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-06/21-01/03557756440, URBROJ: 341-99-05/3-21-644 od 21. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: UP/I 141-06/20-01/03557756440, URBROJ: 341-16-05/3-20- 6891 od 2. studenoga 2020. kojim je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, razina 1, dok je istovremeno odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja u bitnome navodeći da je ablacija očne retine na lijevom oku nastala 6. rujna 2019., a ablacija očne retine na desnom oku 16. listopada 2019., radi čega je i podnesen zahtjev za priznanje prava na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja sukladno odredbi članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tvrdi da je ablacija sa rupturama nastala na radnom mjestu OPG-a zbog dizanja tereta i fizičkog rada. Dodaje da je u rješenjima pogrešno naveden datum nastanka tjelesnog oštećenja 6. studenoga 2019. Tvrdi da je postupak utvrđivanja HRVI zbog bolesti PTSP-a koja se dovodi u svezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske još uvijek u tijeku, odnosno nije okončan. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika od 21. svibnja 2021. i priznati pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima, dok navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno iz razloga navedenih u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 12. svibnja 2021. Vezano za tužbene navode da je uzrok tjelesnog oštećenja ozljeda na radu, napominje da je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju uređeno ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja na temelju ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, dok se kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje provodi prethodni postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti koji se pokreće podnošenjem odgovarajuće prijave. Budući da tužitelj nije priložio nikakve dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je pokrenut postupak pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje vezano za utvrđivanje ozljede na radu, odnosno da mu je u navedenom postupku utvrđena i priznata ozljeda na radu, navodi vezano za uzrok tjelesnog oštećenja su neosnovani. Također, tuženik ističe da se status HRVI uzima u obzir prilikom izračuna invalidske mirovine, a ukoliko vještaci utvrde postojanje gubitka radne sposobnosti te ukoliko tužitelj traži ocjenu radne sposobnosti, potrebno je podnijeti propisani zahtjev o kojem će biti odlučeno posebnim rješenjem. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu tuženika ističe da mu kao stranci u postupku nije omogućeno prisustvovanje provedenom vještačenju 12. svibnja 2021. niti mu je omogućen uvid u nalaz i mišljenje na koje se tuženik poziva. Navode tuženika da je trebao podnijeti obrazac prijave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje radi ozljede na radu ne osporava jer nije niti bio upoznat s tim obrascem. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje, nakon kojega će se izvršiti stručna procjena tjelesnog oštećenja u Klinici za očne bolesti.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 12. siječnja 2022. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17., 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te je uredio tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-06/21-01/03557756440, URBROJ: 341-99-05/3-21-644 od 21. svibnja 2021. Također je pojasnio da je u konkretnom upravnom postupku tražio utvrđivanje postojanja tjelesnog oštećenja po osnovi bolesti ablacije očne retine na oba oka, nastalog 6. rujna 2019. na lijevom, a 16. listopada 2019. na desnom oku. Na raspravu je pristupila i službena osoba tuženika koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, a što se tiče datuma nastanka tjelesnog oštećenja 6. studenoga 2019., istaknula je da je tada obavljeno vještačenje te je prema Uredbi o metodologijama vještačenja vještak utvrdio taj datum kao datum nastanka tjelesnog oštećenja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 8. Odredbom članka 61. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., nastavno: ZOMO) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Prema stavku 2. istog članka pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 2. listopada 2019. podnio zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: 141-06/20- 01/03557756440, URBROJ: 341-16-05/3-20-6891 od 2. studenoga 2020. tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, razina 1 te je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

10. Predmetno rješenje doneseno je temeljem nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u O., Izdvojeno mjesto rada S. B., evidencijski broj vještačenja: 469570 od 22. rujna 2020. iz kojeg proizlazi da kod tužitelja postoji oštećenje organizma od 30% prema odredbi članka 61. ZOMO-a, i to: 30% (razina 1), prema poglavlju/potpoglavlju/skupini: V-3-a Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine, broj 67/17., 56/18., – nastavno: Uredba) koje je nastalo 6. studenoga 2019. zbog bolesti.

11. U povodu žalbe tužitelja, a sukladno odredbi članka 133. stavka 3. ZOMO-a, pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 598400 od 12. svibnja 2021. iz kojeg proizlazi da je tužitelj kao hrvatski branitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u vremenskom razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. i od 25. rujna 1992. do 3. studenoga 1992. U ratnom putu se navodi da nije sudjelovao u izravnom oružanom otporu, ali je povremeno bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj je imao rupturu retine na oba oka, učinjena je FKG zbog periferne degeneracije retine. Vid na oba oka je prema nalazu od 11. prosinca 2020. s korekcijom uredan, a prema nalazu vidnog polja prisutna je depresija mrežnične osjetljivosti periferno, dok se subjektivno primjećuje zablještavanje pri vožnji automobila noću. Potrebne su redovite kontrole, a u slučaju napredovanja ablacije preporuča se vitrektomija. Prema nalazu od 13. siječnja 2021. stanje je stabilno (doc.dr.sc. M. V.). Vijeće viših vještaka je utvrdilo tjelesno oštećenje kod tužitelja, 30% (razina 1), prema poglavlju/potpoglavlju/skupini: V-3-a Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe (neurotski poremećaj vezan uz stres) nastalo 6. studenoga 2019., dok stanje vida nije definitivno, zahtijeva daljnje liječenje te po potrebi ponovnu procjenu tjelesnog oštećenja.

12. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe, budući da su ista jasna kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja. Osim toga, vještaci oba stupnja su smisleno kriterijima Liste oštećenja organizma iz Uredbe suglasni da je kod tužitelja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% (neurotski poremećaj vezan uz stres) koje je nastalo zbog bolesti, dok ne postoji tjelesno oštećenje po osnovi rupture očne retine na oba oka.

13. Slijedom iznesenoga, Sud smatra da tužitelj nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovakav zaključak Sud temelji na ocjeni provedenog vještačenja u upravnom postupku, odnosno uzimajući u obzir sadržaj suglasnih nalaza i mišljenja vještaka iz upravnog postupka koje dokazi u spisu, promatrani u njihovoj ukupnosti, ne dovode u sumnju. Naime, nalazi i mišljenja vještaka iz upravnog postupka su potpuni, cjeloviti, sukladni Uredbi i valjano obrazloženi, pri čemu, tužitelju valja reći da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti liječnika vještaka, a kako su vještaci svoja mišljenja i ocjene dostatno obrazložili, kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i u pogledu utvrđenih dijagnoza i Sud ih stoga prihvaća.

14. Također valja naglasiti da je odredbom članka 20. Uredbe propisano da se postupak za ostvarivanje prava na temelju vrste i stupnja oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja iz područja socijalne skrbi, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja pokreće na zahtjev osobe koja podnosi zahtjev kod nadležnog tijela koje odlučuje o pravu (stavak 1.). Osoba koja želi ostvariti pravo ili njezin zakoniti skrbnik dužna je uz zahtjev priložiti odgovarajuću medicinsku i drugu dokumentaciju, a ako se radi o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti i prijavu o ozljedi na radu, odnosno dokumentaciju o profesionalnoj bolesti (stavak 3.).

15. Iz podataka spisa proizlazi da tužitelj uz podneseni zahtjev nije priložio prijavu o ozljedi na radu. Nastavno tome treba naglasiti da tužitelj nije niti ostvario prava u svezi ozljede na radu u odgovarajućem postupku kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, što uostalom niti ne ističe. Stoga su nadležni vještaci u provedenim vještačenjima i utvrdili postojanje tjelesnog oštećenja zbog bolesti.

16. Nadalje, iako tužitelju u predmetnom upravnom postupku nije dostavljen nalaz i mišljenja Vijeća viših vještaka od 12. svibnja 2021., a koji je bio osnova za donošenje rješenja, te je time postupljeno protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), međutim, prema ocjeni ovoga Suda, navedeni nedostatak nije utjecao niti je mogao utjecati na drugačije odlučivanje u predmetnom upravnom postupku, uzimajući u obzir i činjenicu da je u osporavanom rješenju u cijelosti citiran navedeni nalaz i mišljenje. K tome, Vijeće viših vještaka nema obvezu izvršiti prethodni pregled tužitelja prilikom donošenja nalaza i mišljenja, već je ovlašteno isti donijeti i na temelju medicinske dokumentacije (članak 69. Uredbe). Ujedno se napominje, kako je tužitelj u skladu s odredbom članka 84. ZUP-a, imao mogućnost izvršiti uvid u spis te se interesirati o stanju njegova predmeta.

17. Što se tiče utvrđenog datuma nastanka tjelesnog oštećenja, valja istaknuti da je odredbom članka 19. stavka 4. Uredbe propisano da se pri donošenju nalaza i mišljenja kao datum nastanka tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, odnosno nastanka oštećenja funkcionalne sposobnosti osobe smatra datum kada je na temelju obavljenog pregleda dano mišljenje o činjenici o kojoj se vještači. Iznimno, nastanak te činjenice može se utvrditi i prije datuma obavljenog pregleda, a na temelju medicinske dokumentacije iz ranijeg razdoblja.

18. Obzirom da je prvo vještačenje o oštećenju organizma – tjelesnom oštećenju obavljeno dana 6. studenoga 2019. (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka evidencijski broj vještačenja: 324748 od 7. studenoga 2019.), pravilno je kao datum nastanka tjelesnog oštećenja naveden 6. studenoga 2019.

19. Imajući u vidu navedeno, ovaj Sud je stajališta kako je tuženik zakonito postupio na način da je odbio žalbu tužitelja, potvrdivši da kod istoga postoji tjelesno oštećenje od 30% (neurotski poremećaj vezan uz stres) nastalo zbog bolesti, a da ne postoji tjelesno oštećenje po osnovi rupture očne retine na oba oka te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, obzirom da za isto nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 61. stavkom 2. ZOMO-a.

20. Slijedom navedenog, prigovori tužitelja ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari pa je Sud na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučio kao izreci presude.

U Osijeku 19. siječnja 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).