Republika Hrvatska

Poslovni broj 13 Gž Zk-555/2020-3

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja N. P. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u O. d. G. & G. d.o.o. Z., … te protustranaka A. H. iz Z., …, OIB: … i D. H. iz Z., …, OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., …, radi upisa zabilježbe spora, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-26187/2020, Z-56693/2018, Ozn. Z-4866/2018 od 19. lipnja 2020., 19. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja N. P. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-26187/2020, Z-56693/2018, Ozn. Z- 4866/2018 od 19. lipnja 2020.

II. Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu – zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga upisane pod poslovnim brojem Z- 48666/2018 i brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-32452/2020 u zk. ul. 19381, 21219, 19327 i 191796 (E-42) sve k. o. G. Z. te u podulošcima 37471, 21787, 37817, 47029 i 30400 sve k. o. G. Z..

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda poslovni broj Z-48666/18 od 3. listopada 2018.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj iz razloga bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbama čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK).

5. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio okolnosti odlučne za upis zabilježbe spora, odnosno, pravilno je ocijenio tužbu na temelju koje je zatražen taj upis, kao i stanje zemljišne knjige u trenutku zaprimanja prijedloga te je i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o predmetnom prigovoru predlagatelja kada je odbio njegov prigovor kao neosnovan i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je prijedlog predlagatelja za upis zabilježbe spora odbijen.

6. Kao razloge odbijanja predmetnog prigovora prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje da iz isprave temeljem koje se predlaže zabilježiti spor i to tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. studenoga 2016. proizlazi da tužitelj N. P., ovdje predlagatelj tuži A. H. i D. H., ovdje protustranke radi utvrđenja ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. studenoga 2016. zaključenog između M. H. kao primatelja uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja te da tuženice nisu upisane u zemljišnoj knjizi kao nositelji knjižnih prava pa zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka o knjižnom predniku.

7. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda su pravilni.

8. Prema čl. 40. ZZK upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik 0zemljišta ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva uknjižena ili predbilježena. Riječ je o pravilu o knjižnom predniku koje je jedna od materijalnopravnih pretpostavki svih vrsta zemljišnoknjižnih upisa pa tako i upisa zabilježbi. Stoga se zabilježbe mogu dopustiti jedino protiv osobe koja je upisana kao nositelj knjižnog prava na koju se odnosi osobni odnos, odnosno na čije se knjižno pravo odnosi pravna činjenica čiji se upis zahtijeva.

9. Kako je predlagatelj upis zabilježbe spora u konkretnom slučaju zatražio na temelju tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. studenoga 2016. zaključenog između M. H. kao primatelja uzdržavanja te A. H. i D. H. kao davateljica uzdržavanja te kako tuženice kao davateljice uzdržavanja nisu upisane kao nositelji knjižnih prava na predmetnim nekretninama na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. studenoga 2016. čije se utvrđenje ništetnosti zahtijeva tužbom na temelju koje se traži upis zabilježbe spora, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka o knjižnom predniku. Ovo i bez obzira na okolnost što su tuženice ujedno i nasljednice M. H. koji je upisan kao nositelj knjižnih prava na predmetnim nekretninama jer se, kao što je već naprijed navedeno, upis zabilježbe spora zahtijeva na temelju tužbe radi utvrđenja ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a tuženice nisu upisane kao vlasnice zemljišta ili nositeljice prava na temelju tog Ugovora glede kojega se upis zabilježbe spora zahtijeva (čl. 40. ZZK).

10. Stoga, već iz tih razloga u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za upis zabilježbe spora.

11. Pritom ovdje još valja reći da ne samo da nije ispunjena pretpostavka o knjižnom predniku, već u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti ostale pretpostavke za upis zabilježbe spora.

12. Prema čl. 81. st. 1. ZZK zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.

13. Da bi se, dakle, mogao dopustiti upis zabilježbe spora potrebno je da se kumulativno ispune dvije pretpostavke iz navedene zakonske odredbe. Prva je da je riječ o postupku koji se vodi glede knjižnog prava pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a druga je da bi ishod toga postupka mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.

14. Kako je predlagatelj upis zabilježbe spora u konkretnom slučaju zatražio na temelju tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. studenoga 2016. zaključenog između M. H. kao primatelja uzdržavanja te A. H. i D. H. kao davateljica uzdržavanja, onda je riječ o deklaratornoj tužbi na temelju koje je zatražen upis zabilježbe spora pa je evidentno da u konkretnom slučaju nije riječ o sporu o knjižnom pravu, već o sporu o valjanosti (ništetnosti) predmetnog Ugovora, a ishod kojeg spora i pod pretpostavkom da se tužbenom zahtjevu udovolji, ne bi mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava.

15. Naime, svrha zabilježbe spora je da se za pravo koje bi se na temelju odluke donesene u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom trebalo upisati u zemljišne knjige, osigura bolje mjesto u prvenstvenom redu pa je tako odredbom čl. 81. st. 3. ZZK propisano da kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora. No, u slučaju tužbe za utvrđenjem ništetnosti pravnog posla stranci se ne dosuđuje nikakvo pravo.

16. Nadalje, prema čl. 83. st. 2. ZZK ako je postupak radi kojega je bila provedena zabilježba dovršen ovršnom odlukom na temelju koje bi bio promijenjen upis glede kojega je zabilježba provedena, ta će se odluka ovršiti na način da će se dopustiti upis promjene na onaj način i u onom opsegu, kako je to odlučeno. No, kako se u konkretnom slučaju predmetnim tužbenim zahtjevom ne zahtijeva nikakav upis promjene knjižnog prava, to, dakle, i pod pretpostavkom da se tužbenom zahtjevu tužitelja, ovdje predlagatelja, udovolji taj spor ne bi bio okončan ovršnom odlukom na temelju koje bi se mogao dopustiti bilo kakav upis u zemljišnoj knjizi. Naime, odluke suda su prikladne za upis prava u zemljišnu knjigu ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis (čl. 55. st. 1.b ZZK), a tužbeni zahtjev iz predmetne tužbe na temelju koje je zatražen upis zabilježbe spora, ne sadrži niti oznaku zemljišta, a niti (knjižnog) prava na koje bi se odnosio upis.

17. Osim toga, ovdje još valja reći da su posljedice ništetnosti predviđene odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Posljedica ništetnosti je pravo zahtijevati vraćanje stečenog po ništetnom ugovoru. No, utvrđenje same ništetnosti ne bi imalo za posljedicu i promjenu zemljišnoknjižnog prava jer jedino ugovorne strane iz eventualno ništetnog pravnog posla mogu disponirati svojim pravima tj. samo o njima ovisi hoće li i na koji način ostvarivati ta prava koja proizlaze, odnosno koja su posljedica ništetnosti pravnog posla. No, predlagatelj niti nije ugovorna strana iz predmetnog eventualno ništetnog pravnog posla.

18. Stoga i iz tih razloga u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za upis zabilježbe spora na temelju predmetne tužbe. Kako je predlagatelj podnio tužbu sa glavnim tužbenim zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora uz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim zahtijeva pobijanje pravne radnje dužnika, ovdje valja reći da se do sada izneseni razlozi odnose na zabilježbu spora glede glavnog tužbenog zahtjeva. Glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva također nisu ispunjene pretpostavke za upis zabilježbe spora jer Zakon o zemljišnim knjigama u tom slučaju predviđa posebnu zabilježbu i to zabilježbu tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (čl. 85. ZZK) (a što predlagatelj prijedlogom u ovoj zemljišnoknjižnoj stvari nije niti predlagao). Stoga, ovaj sud drugog stupnja nije niti bio u mogućnosti ispitivati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za tu zabilježbu.

19. S obzirom na žalbene navode žalitelja gdje posebno ističe činjenicu da knjižni ovlaštenik M. H. kao preminula osoba ne može biti stranka u bilo kojem parničnom postupku pa tako niti u postupku radi utvrđenja ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju, već da to mogu biti protustranke, kao njegovi pravni slijednici te da je u potpunosti promašeno obrazloženje pobijanog rješenja da konkretna zabilježba nije dopuštena iz razloga što knjižni vlasnik tj. M. H. nije stranka u tom sporu, valja reći da žalitelj pogrešno interpretira obrazloženje pobijanog rješenja. Ovo stoga jer iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi da zabilježba spora nije dopuštena iz razloga što tuženice A. H. i D. H. nisu upisane kao nositelji knjižnih prava na predmetnim nekretninama, a ne zato što pok. M. H. ne bi bio stranka u tom sporu. Stoga, ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

20. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja su i žalbeni navodi žalitelja gdje ističe da kada se ne bi upisala zabilježba spora, da bi postojala realna opasnost da protustranke višestruko izvanknjižno prenesu pravo vlasništva predmetnih nekretnina čime bi u slučaju stjecanja prava vlasništva od posljednjeg poštenog stjecatelja i uknjižbe njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige temeljem odredbe čl. 41. st. 1. ZZK protustranke izigrale predlagatelja kao vjerovnika te ga onemogućile u naplati njegove tražbine iz predmetnih nekretnina te da je upravo sprječavanje naprijed opisanog postupanja i zaštita vjerovnika ratio zabilježbe spora. Ovo stoga jer kako je već naprijed navedeno, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za upis zabilježbe spora (čl. 40. i čl. 81. st. 1. ZZK), a predlagatelju kao vjerovniku stoje na raspolaganju druga pravna sredstva kojima bi mogao osigurati naplatu svoje eventualne tražbine iz predmetnih nekretnina.

21. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu žalbu predlagatelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Velikoj Gorici 19. siječnja 2022.

Sudac

Jasminka Pavković, v.r.