REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 141/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 7. lipnja 2021. broj K-280/2021. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 6. kolovoza 2021. broj Kž-384/2021.-4., u sjednici održanoj 19. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presude Općinskog suda u Zadru od 7. lipnja 2021. broj K-280/2021. i Županijskog suda u Osijeku od 6. kolovoza 2021. broj Kž- 384/2021.-4 osuđen je D. B. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
2. Protiv te presude osuđenik je putem branitelja, odvjetnika B. Z. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se preinači drugostupanjska presuda, podredno da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.
III Kr 141/2021-5
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na njega nisu očitovali.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. U zahtjevu se navodi da je podnesen na temelju članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. jer je pred drugostupanjskim sudom došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. počinjene tako da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, konkretno da je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Navedena povreda se obrazlaže propustom drugostupanjskog suda da prilikom osude podnositelja zahtjeva na kaznu strožu od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom obrazloži koje je činjenice ocijenio drugačije od prvostupanjskog suda i iz kojih razloga. Također ističe da se drugostupanjski sud suglasio sa svim utvrđenjima prvostupanjskog suda, no da je unatoč tome povisio kaznu "pri čemu nije jasno na temelju koje činjenične osnove".
7. Nije u pravu osuđenik kada navodi da su izostali razlozi o dokazima na temelju kojih su utvrđene činjenice o kojima ovisi odluka o kazni pa da je na taj način počinjena postupovna povreda na koju ukazuje u ovom izvanrednom pravnom lijeku.
7.1. Naime, drugostupanjski sud je iznio opširno obrazloženje za svoju odluku o preinačenju kazne, koje se nalazi na trećoj stranici pobijane presude (od petog do devetog odjeljka) i uključuje argumente za stav o tome da je prodaja droge izvor osuđenikovih prihoda (točka 8.3. obrazloženja). Dio odluke drugostupanjskog suda u kojem je, s jedne strane, naveo da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti, o kojima ovisi odabir vrste i visina kazne, ali ih nije adekvatno ocijenio, a onda s druge strane, optuženiku uzeo u obzir, jednu novu poznatu okolnost, da mu je prodaja droge izvor prihoda, ne predstavlja istaknutu povredu prava na obrazloženu odluku niti je time dovedena u pitanje zakonitost te i takve odluke.
8. Suprotno daljnjim navodima zahtjeva nisu povrijeđena prava osuđenika iz članka 29. stavka 2. alineja 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav Republike Hrvatske).
8.1. Osuđeni D. B. je tijekom cijelog kaznenog postupka bio zastupan po branitelju, odvjetniku B. Z. što znači da nije povrijeđena alineja 4. stavka 2. članka 29. Ustava Republike Hrvatske koja propisuje pravo na branitelja u kaznenom postupku.
III Kr 141/2021-5
9. Činjenica da drugostupanjski sud nije osuđenika i branitelja obavijestio o sjednici vijeća ne predstavlja povredu prava iz alineje 5. stavka 2. članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Naime, u tom smislu nisu povrijeđene odredbe ZKP/08., niti je konkretna situacija upućivala na potrebu osobne nazočnosti osuđenika i njegovog branitelja na sjednici drugostupanjskog suda. Prava osuđenika su bila zaštićena na primjeren način time što je njemu i njegovom branitelju bila dostavljena žalba državnog odvjetnika kojom se osporavala odluka o kazni, što znači da su bili upoznati sa sadržajem te žalbe i mogućnošću da bude izrečena stroža kazna. Niti u svojoj žalbi, a niti u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika nije zatraženo izvješćivanje o sjednici vijeća, koje zbog toga nije bilo obligatorno (prva rečenica stavka 2. članka 475. ZKP/08.), a očito je da je drugostupanjski sud procijenio da nema potrebe za izvještavanjem stranaka o sjednici vijeća, što je u drugoj rečenici stavka 2. članka 475. ZKP/08. propisano kao fakultativna mogućnost, ako to stranke nisu zahtijevale u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu, ali bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari. Nadalje, u svom opširnom odgovoru na žalbu državnog odvjetnika optuženik se pisano očitovao na prijedlog za njegovo strože kažnjavanje, čime je praktično konzumirao svoje pravo na očitovanje protivne stranke. Dakle, pravo optuženika da osporava žalbeni prijedlog državnog odvjetnika za strože kažnjavanje je bilo u cijelosti osigurano na prethodno opisani način pa u konkretnoj situaciji, tijekom drugostupanjskog postupka, nije došlo do povrede prava da mu se sudi u njegovoj nazočnosti iz članka 29. stavka 2. alineje 5. Ustava Republike Hrvatske jer ta nazočnost nije bila obavezna i nužna.
10. U zahtjevu se nadalje navodi da je preinakom kazne došlo do neujednačenosti sudske prakse, diskriminacije građana Republike Hrvatske i njihove nejednakosti u odnosu na strance. Uz zahtjev je priloženo više presuda i jedna optužnica u prilog takvih tvrdnji. Međutim, podnositelj zahtjeva propušta imati u vidu činjenicu da je svaka pojedina kazna posljedica konkretne individualizacije koja uključuje primjenu brojnih kriterija propisanih u članku 47. KZ/11. i svrhe kažnjavanja propisanih u članku 41. KZ/11. Naime, vodeći računa da svaki odabir odgovarajuće sankcije predstavlja složeni proces, ne mogu se komparirati vrste i mjere kazni iz različitih kaznenih predmeta i presuda protiv različitih optuženika na način kako je to prikazano u zahtjevu, a niti se tako pojednostavljenim tumačenjem pravomoćnih sudskih odluka može zaključivati o neujednačenosti ili diskriminaciji u kažnjavanju počinitelja istovrsnih kaznenih djela.
11. Zapravo iz cjelokupnog zahtjeva je vidljivo da je osuđenik u suštini nezadovoljan odlukom o kazni i da na svaki način nastoji ishoditi ukidanje ili promjenu tog dijela odluke. Međutim, nezadovoljstvo izrečenom kaznom u smislu da je ona prestroga nije zakonski osnov za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Predmet razmatranja u povodu ovog zahtjeva može biti ispitivanje prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.), odnosno izlaženje izvan zakonom određenih okvira za izricanje kaznenih sankcija. U ovoj situaciji drugostupanjski sud nije prekoračio ovlasti u odnosu na odluku o kazni pa nema uvjeta za preispitivanje njezine visine, povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
III Kr 141/2021-5
12. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
