Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-734/24-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu L. Z. i A. Š. protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi inspekcijskog nadzora iz područja zaštite na radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-620/2023-6 od 20. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja P. d.o.o., i potvrđuje se točka I. i II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-620/2023-6 od 20. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-620/2023-6 od 20. prosinca 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-116-02/21-11/4, urbroj: 443-01-17-02-22-2 od 15. ožujka 2022. i prvostupanjskog zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda V., Službe za nadzor zaštite na radu, klasa: UP/I-116-02/20-46/6, urbroj: 443-02-04-09/21-5 od 10. ožujka 2021. (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude) te je naloženo Republici Hrvatskoj da iz sredstava državnog proračuna tužitelju naknadi trošak delegacije u iznosu od 18,50 eura/139,39 kn u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije (točka III. izreke presude).
2. Tužitelj je protiv točke I. i II. izreke presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da iz samog zapisnika donesenog u upravnom postupku proizlazi kako je predmetna samohodna radna platforma sigurna i ispunjava sve uvjete za siguran rad te je ista pregledana i ispitana u zakonskim rokovima periodičnih pregleda, pa stoga nije osnovana tvrdnja prvostupanjskog suda kako je on kao poslodavac postupio protivno članku 41. stavku 3. Zakona o zaštiti na radu i članku 7. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme. Ističe kako je i samim ugovorom o najmu sklopljenim 15. prosinca 2020. između tužitelja i trgovačkog društva U. R. d.o.o. kao najmodavca jasno navedeno da je stroj (misli se na samohodnu radnu platformu) preuzet na korištenje u ispravnom stanju. Prvostupanjski sud ulazi u pitanje materijalne odgovornosti za štetu kada u obrazloženju pobijane presude navodi da je nastao propust na strani poslodavca, odnosno tužitelja zbog navodnog nepoštivanja odredbe članka 41. stavka 5. Zakona o zaštiti na radu, međutim, ocjena odgovornosti za štetu može biti samo predmet parničnog postupka, ali ne i upravnog spora. Ističe da i sam prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako nije sporno da je on osigurao radnicima osobnu zaštitnu opremu, međutim, nalazi da tužitelj nije osigurao da radnici prije dizanja/spuštanja radne platforme koriste i zaštiti pojas te da je u tom dijelu nastao propust od strane tužitelja kao poslodavca. Smatra da su sami radnici postupili suprotno odredbama Zakona o zaštiti na radu, posebno suprotno odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu, odnosno da isti na poslovima svojeg radnog mjesta nisu radili s dužnom pažnjom u obavljanju radnih zadataka i na taj način svojom krivnjom prouzročili nastanak ozljede na radu. Posebno napominje da nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetna radna platforma (košara) nije bila redovito servisirana. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te otkloni nedostatke i presudom riješi ovaj spor te obveže tuženika na naknadu troška žalbenog postupka i troška upravnog spora.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojom navodi da je prvostupanjski sud donio zakonitu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika uz obrazloženje da je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja nesporno utvrđeno da je tužitelj kao poslodavac postupio protivno odredbi članka 41. stavka 3. i 5. Zakona o zaštiti na radu te da su bili ispunjeni i uvjeti za donošenje upravne mjere na temelju članka 91. stavka 1. podstavka 2. istog Zakona. Predlaže da ovaj Sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave 12. prosinca 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv usmenog rješenja u zapisniku inspektora rada Državnog inspektorata, Područnog ureda V.od 10. ožujka 2021., kojim rješenjem je tužitelju zabranjeno obavljanje radnih postupaka iz košare samohodne zglobne teleskopske hidraulične radne platforme s lomljivom teleskopskom rukom nosivosti 230 kg (dvije osobe plus 70 kg tereta), protivno Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“ 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) i drugim propisima, dok se prethodno ne osigura da radna oprema kada je u uporabi bude u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju te da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnike. Zabrana je izrečena poslodavcu tijekom inspekcijskog nadzora i traje do otklanjanja nedostatka odnosno dok se ne osigura da radna oprema koja je u uporabi bude u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju te da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnike.
8. Prema odredbi članka 41. stavka 3. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da kad organizacijskim mjerama odnosno osnovnim pravilima zaštite na radu nije moguće otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti rizike za sigurnost i zdravlje radnika, poslodavac je obvezan osigurati odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu i osigurati da je radnice koriste na propisani način pri obavljanju poslova.
9. Odredbom članka 91. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora u području zaštite na radu nadležni inspektor će usmenim rješenjem, na vrijeme dok se ne otkloni utvrđeni nedostatak poslodavcu zabraniti uporabu sredstava rada i osobne zaštitne opreme, odnosno građevine ili njezinog sastavnog dijela, prostorije, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad koji su neispravni ili za koje poslodavac ne može predočiti dokumentaciju propisanu ovim Zakonom i drugim propisima (članak 41. i 42.) te obavljanje radnih postupaka protivno ovom Zakonu i drugim propisima, bez uporabe propisane osobne zaštitne opreme te drugog ponašanja ili postupanja koje je protivno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa (članci 41., 43., 44., 48. i 49.).
10. S obzirom na rezultate cjelokupnog postupka iz kojih proizlazi da je tužitelj 15. prosinca 2020. sklopio ugovor o najmu radne platforme s firmom U. R. d.o.o. i da je prije sklapanja tog ugovora izvršio uvid u zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme od 28. prosinca 2016. koji je izradila O. g. d.o.o., iz kojeg proizlazi ispravnost radne platforme. Međutim, prema članku 7. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme („Narodne novine“ 16/16., dalje: Pravilnik) pregledi i ispitivanja opreme obavljaju se periodički u rokovima koji ne mogu biti duži od tri godine, pa iz toga proizlazi da je ponovno ispitivanje bilo potrebno obaviti najkasnije do 28. prosinca 2019. pa je iz tog razloga nastao propust na strani poslodavca budući da je sklopio ugovor o najmu za radnu opremu koja nije bila ponovno pregledana i ispitana te je istu dao na upotrebu radnicima, a u konačnici se i pokazalo da ista nije bila ispravna, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Osnovano prvostupanjski sud navodi i da nije sporno da je tužitelj radnicima osigurao zaštitni pojas za rad na visini, međutim, nije osigurao da radnici prije dizanja/spuštanja radne platforme – košare koriste taj zaštitni pojas pa na taj način je postupio suprotno odredbi članka 41. stavka 5. Zakona o zaštiti na radu.
11. Prema ocjeni ovoga Suda na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 7. Pravilnika, članka 41. stavka 3., 4. i 5. i članka 91. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona te osnovano postupio kada je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. Tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, pa je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a na temelju istog članka Zakona i ovaj Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio s svojom žalbom.
U Zagrebu 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.