Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-17/2022-2

R E P U BL I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. R. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J., V. & H. j.t.d. sa sjedištem u Z., protiv ovršenika I. d.d. sa sjedištem u V., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. W., odvjetnici u Z., radi odgode ovrhe po prijedlogu treće osobe M. d.d. K., S. N., OIB …, zastupane po B. J., odvjetniku iz Z., odlučujući o žalbi treće osobe izjavljenoj protiv rješenja o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 25 Ovr-2037/2012-272 od 17. prosinca 2021., 19. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba treće osobe M. d.d. sa sjedištem u K., od 27. siječnja 2021. kao osnovana, te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 25 Ovr-2037/2012-272 od 17. prosinca 2021., na način da se rješava:

Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2037/2012 od 16. srpnja 2012. na 36/10000 dijela z.k.č.k.br. 5532/43, stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 851 čm i dvorište u Zagrebu, Baštijanova broj 2/A, površine 1398 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine – garaža broj 12, u podrumu – 2,80, površine 16,78 čm, 70. suvlasnički dio, (E-70), upisano u z.k.ul. 30167, poduložak 70, k.o. Grad Z., do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 489/2021.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da trećoj osobi plati žalbeni trošak u iznosu od 2.550,00 kuna u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog treće osobe – M. d.d. sa sjedištem u K., od 27. siječnja 2021. za odgodom ovrhe, određene rješenjem istog suda, poslovni broj Ovr-2037/2012 od 16. srpnja 2012. na nekretnini (garaži ovršenika) kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se treća osoba dalje: žalitelj, izrekom ne navodeći određene žalbene razloge, a kako se iz žalbe može zaključiti žali se zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odredi odgodu ovrhe. Ujedno potražuje žalbeni trošak koji se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kuna + 25% na ime PDV-a, te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.300,00 kuna, odnosno ukupno 2.550,00 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Među strankama nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2037/2012. od 16. srpnja 2012. određena ovrha na nekretninama ovršenika, te da je rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-2037/2012. od 18. siječnja 2021. treća osoba – M. d.d. sa sjedištem u K., (ovdje žalitelj) upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe u ovoj pravnoj stvari (u odnosu na nekretninu navedenu u izreci prvostupanjskog rješenja o ovrsi) nedopuštenom.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog žalitelja iz razloga jer treća osoba u prijedlogu tvrdi da je punopravni „vlasnik nekretnine“ na kojoj se provodi ovrha iako kao takav nije upisan, jer je navedenu nekretninu stekao dosjelošću tj. na temelju Zakona. Pri tome sud se poziva na odredbu članka 130. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14. – dalje: ZV), koja propisuje da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona, ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Nadalje, sud se poziva i na odredbu članka 130. stavak 2. ZV-a koja propisuje da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju Zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije bilo upisano. Slijedom navedenog sud zaključuje da treća osoba niti tvrdi, a niti dokazuje da je ovrhovoditelj u ovoj pravnoj stvari postupao nepošteno, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri i znajući da izvanknjižno stanje ne odgovara zemljišno-knjižnom stanju, te je unatoč tome pokrenuo ovaj ovršni postupak protiv ovršenika. Među strankama nije sporno da je zabilježba ovrhe u zemljišne knjige upisana 2. kolovoza 2012. Vezano uz vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju bi provedbom ovrhe treća osoba pretrpjela, sud konačno zaključuje da treća osoba nije učinila vjerojatnim nastanak štete, a niti je u prijedlogu tvrdila, a niti dokazala da bi mu provedbom ovrhe u ovoj pravnoj stvari nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Obzirom da treća osoba prema mišljenju prvostupanjskog suda nije učinila vjerojatnim postojanje svog prava iz članka 63. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05. i 67/08. – dalje: OZ), (koje sprječava ovrhu), a niti je učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa je stoga sud pozivom na odredbu članka 63. stavak 1. OZ-a odbio prijedlog treće osobe, ovdje žalitelja, za odgodu ovrhe kao neosnovan.

7. Po ocjeni ovog suda, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-489/2021.

8. Naime, prema odredbi članka 63. stavak 1. OZ-a (NN 57/96 i dr.) koji se primjenjuje na konkretan slučaj propisano je: na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, sud će odgoditi ovrhu u pogledu tog predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (članak 56. OZ-a).

9. U smislu citirane odredbe, sud će na zahtjev treće osobe odgoditi ovrhu ako se ispune slijedeće tri pretpostavke:

- da je treća osoba zatražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, tj. da je podnijela prigovor protiv ovrhe tražeći da se ona na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, odnosno da je radi toga podnijela tužbu (procesno pravna pretpostavka),

- vjerojatnost postojanja izlučnog prava treće osobe (prva meritorna pretpostavka),

- vjerojatnost da bi treća osoba provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu (druga meritorna pretpostavka).

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je treća osoba M. d.d. K., ovdje žalitelj, pokrenuo parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-489/2021, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini – garaži broj 12, površine 2,80 površine, 16,78 čm, 70. suvlasnički dio (E- 70), upisane u z.k.ul. 30167, poduložak 70 k.o. Grad Z..

11. Također među strankama nije sporno da je treća osoba (ovdje žalitelj) uz svoj prijedlog za odgodu ovrhe priložila u spis Ugovor o kupoprodaji garaže 2006/207/1 od 8.rujna 2006., porezno rješenje o plaćenom porezu na promet predmetne nekretnine od 22. svibnja 2009., analitičku karticu, uplatnicu Zagrebačkom holdingu za pričuvu, uplatnicu Zagrebačkom holdingu za komunalnu naknadu i uređenje voda. Isto tako nije sporno da se žalitelj nalazi u neprekidnom mirnom i poštenom posjedu predmetne garaže od 2006. pa sve do sada, zatim da za istu plaća pričuvu Upravitelju zgrade, komunalne i druge naknade.

12. Ovdje je potrebno istaknuti, da je ovršni postupak po svojoj prirodi nesporni postupak, a sve sporne činjenice u pogledu prava treće osobe će se utvrditi u parnici koju je pokrenuo ovdje žalitelj (tamo tužitelj). Ovršni postupak je u smislu odredbe članka 1. OZ-a, postupak prisilnog ostvarenja tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, te postupak u kojemu se provode osiguranja tražbina. Dakle, ovršni postupak u kojemu vrijedi načelo formalnog legaliteta nije postupak u kojemu se mogu utvrđivati sporne činjenice, odnosno sporna pravna pitanja, posebno jer je u tijeku parnični postupak u kojemu se utvrđuju navedene činjenice, pa je ovaj sud bez prejudiciranja odluke koja će biti donesena u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u ovoj pravnoj stvari na razini vjerojatnosti utvrdio pretpostavke propisane odredbom članka 63. stavak 1. OZ-a.

13. Smisao instituta odgode ovrhe je u tome, da onemogući nastanak onih situacija kada protu-ovrha objektivno ne bi bila moguća nakon provedbe ovrhe, pa je u tom smislu valjalo razmotriti posljedice koje bi samo provođenje ovrhe imalo za treću osobu.

14. Iz stanja prvostupanjskog spisa nedvojbeno proizlazi da je treća osoba pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz dokumentacije dostavljene uz prijedlog za odgodu ovrhe od strane treće osobe, ovaj sud na razini vjerojatnosti zaključuje postojanje prava treće osobe da bi provedbom ovrhe, u slučaju da uspije sa svojim tužbenim zahtjevom u parničnom postupku pod brojem P- 489/2021, treća osoba pretrpjela nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu u vidu gubitka predmetne nekretnine prodajom iste i nemogućnosti isticanja zahtjeva prema kupcu radi povrata iste već bi eventualno treća osoba (ovdje žalitelj) mogla isticati zahtjeve prema ovrhovoditelju, te voditi daljnje postupke u cilju ostvarenja svojih prava, posebno imajući u vidu činjenicu da je korisnik predmetne garaže u aranžmanu s vlasnikom, ovdje žaliteljem, poslovni partner, T. d. J. d.o.o. sa sjedištem u …, pa jedino ta lokacija dolazi u obzir za posjedovanje i korištenje garaže. Nadalje, sasvim je logično i razumljivo, a što se ističe i u žalbi žalitelja da onaj tko petnaest godina ima i koristi garažu na određenoj adresi – ima potrebu za korištenjem garaže baš na tome mjestu, bilo da tu stanuje ili ima poslovno sjedište.

15. Ovaj sud, suprotno zaključku prvostupanjskog suda nalazi da su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 63. stavak 1. OZ-a za odgodu predmetne ovrhe, tim više što se niti ovrhovoditelj, a niti ovršenik, nisu se protivili, odnosno nisu se očitovali na prijedlog treće osobe za odgodu predmetne ovrhe.

16. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) u svezi sa člankom 19. stavak 1. OZ-a, prihvatiti žalbu treće osobe kao osnovanu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, preinačiti prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

17. Kako je treća osoba uspjela sa svojom žalbom u ovom postupku to joj je valjalo dosuditi žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 2.550,00 kuna, koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kuna + 25% na ime PDV što iznosi 250,00 kuna, te troška pristojbe na žalbu u iznosu od 1.300,00 kuna, a što ukupno iznosi 2.550,00 kuna. O žalbenom trošku je odlučeno temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi sa člankom 19. stavak 1. OZ-a.

U Gospću 19. siječnja 2022.

Sudac

Milka Vraneš, v.r.