Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ob-589/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice M. K., s boravištem u S., koju zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., protiv tuženika I. K. iz K. Š., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja bračne stečevine, diobe i uknjižbe, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-96/2019-32 od 15.listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija tužiteljičina žalba kao neosnovana te se djelomice odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-96/2019-32 od 15. listopada 2021. u pobijanom dijelu i to:

-pod točkom I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da su stranke suvlasnici i to tužiteljica za 4/25 dijela, a tuženik za 21/25 dijela stambene kuće u K. Š., s radionicom, pripadajućim dvorištem i oranicom koja je izgrađena na nekretnini ranije oznake čest. zem. 1355/1 i 1355/4 k.o. K. Š. Z.U. 947),

-pod točkom V. izreke kojom je tužiteljica ovlaštena temeljem presude ishoditi upis prava vlasništva na nekretninama, stambenoj kući u K. Š., s radionicom, pripadajućim dvorištem i oranicom,

-pod točkama II. i IV. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev na diobu suvlasništva i

-pod točkom VI. izreke, u odluci o trošku postupka.

II. Prihvaća se djelomice tuženikova žalba, a odbija tužiteljičina žalba kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-96/2019-32 od 15. listopada 2021. u pobijanom dijelu i to:

-u dijelu pod točkom I. izreke, koji se odnosi na oznaku nekretnine kao čest. zem. 1995/1, Z.U. 2464, k.o. K. Š.,

-u dijelu pod točkom III. izreke kojim je utvrđeno da su stranke suvlasnici i to tužiteljica za 1/10 a tuženik za 9/10 dijela čest. zem. 844 k.o. K. Š. Z.U. 2076 (ranija oznaka čest. zem. 556 za 9/60 dijela k.o. K. Š. Z.U. 540 zvana B.) i

-u dijelu pod točkom V. izreke kojim je tužiteljica ovlaštena temeljem presude ishoditi upis prava vlasništva na nekretninama navedenim pod točkom III. izreke, ukida.

III. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su stranke suvlasnici i to tužiteljica za 4/25 dijela, a tuženik za 21/25 dijela stambene kuće u K. Š., s radionicom, pripadajućim dvorištem i oranicom koja je izgrađena na čest. zem. 1995/1 k.o. K. Š. Z.U. 2464 (ranija oznaka čest. zem. 1355/1 i 1355/4 k.o. K. Š. Z.U. 947).

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Suvlasnička zajednica razvrgava se fizičkom diobom zgrade, dvorišta i oranice tako da tužiteljicu pripada prizemlje i prvi kat obiteljske kuće, a tuženika drugi kat obiteljske kuće s radionicom koja je fizički odvojena od kuće, te svakog od njih 1/2 dvorišta i oranice, odnosno svakog po 602,50 m2 u roku od 15 dana."

III. Utvrđuje se da su stranke suvlasnici i to tužiteljica za 1/10 a tuženik za 9/10 dijela čest. zem. 844 k.o. K. Š. Z.U. 2076 (ranija oznaka čest. zem. 556 za 9/60 dijela k.o. K. Š. Z.U. 540 zvana B.).

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Suvlasnička zajednica razvrgava se fizičkom diobom tako da tužiteljicu pripada 1/2 dijela od 9/60 dijela čest. zem. 556 Z.U. 540 k.o. K. Š. zvane B., a tuženika također 1/2 dijela navedene nekretnine, odnosno svakog pripada po 9/120 dijela navedene čestice u roku od 15 dana."

V. Tužiteljica se ovlašćuje da temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući odluku ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, izrijekom navodeći žalbeni razlog pogrješne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. ZPP, a sadržajno ukazujući i na bitne povrede odredaba postupka, predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

6. Tuženikova žalba je djelomice osnovana.

7. Prije svega, glede prijedloga žalitelja za donošenje drugostupanjske odluke po predmetnim žalbama, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž Ob-611/2018-2 od 30. siječnja 2019. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-50/09 od 25. svibnja 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je, sukladno članku 366.a ZPP, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljičin zahtjev na utvrđenje kako su stranke suvlasnici nekretnina, stambene kuće u K. Š., s radionicom, pripadajućim dvorištem i oranicom, izgrađene na čest. zem. 1355/1 i 1355/4 k.o. K. Š., (sada 1995/1, k.o. K. Š.), nekretnine čest. zem. 556, k.o. K. Š., Z.U. 540 zvana B. za 9/60 dijela (sada čest. zem. 844 k.o. K. Š.), kao i zahtjevi na diobu suvlasništva i na ovlaštenje upisa prava vlasništva na tim nekretninama.

9. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, prema stanju u spisu predmeta, u bitnom je utvrđeno sljedeće:

-kako su tužiteljica i tuženik sklopili brak 14. ožujka 1970. te da je brak stranaka razveden dana 13. veljače 1997.,

-kako tužiteljica navodi da je tuženik u vrijeme sklapanja braka bio suvlasnik kuće u K. Š. na adresi S., koja kuća se sastojala od prizemlja i kata i bila u ruševnom stanju, da su u toj kući oni živjeli nakon sklapanja braka, da je trećina kuće pripadala tuženiku, a dvije trećine njegovim stricima pa su stanovali i u dijelu kuće koji je pripadao tuženikovu stricu I., a trećina kuće je pripadala drugom tuženikovu stricu A., koji živi u Beogradu, da je s tuženikom otišla u Njemačku 1972. godine kako bi zaradili novac i renovirali tu kuću, a u Njemačkoj su ostali do 1976. godine, tuženik da je u Njemačkoj je radio kao bravar, a tužiteljica kao sobarica, da su se vratili iz Njemačke 1976. kada je njihov sin trebao krenuti u školu te su zarađenim novcem renovirali 2/3 stare kuće, a iste 1976. godine je izvršena i dioba između suvlasnika i utvrđeno "što komu pripada", kako su te godine od tuženikovog strica I. oni kupili njegovu trećinu, u kojoj su već bili stanovali i to novcem kojeg su zaradili u Njemačkoj kao bračni drugovi, a ona se u kupoprodajnom ugovoru ne spominje kao ugovorna stranka jer je "bio običaj" da muž sklapa takve poslove,

-kako tužiteljica navodi i da je kod kupoprodaje tuženikovu stricu bila u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, u staroj kući su izvršili rekonstrukciju i promijenili krovnu konstrukciju pa je podignut krov te su dobili spavaću sobu, izmijenili potporne zidove, ugradili novu elektro i vodovodnu instalaciju, izgradili unutarnje stubište, a međukatna konstrukcija je postavljena sa željeznim šinama pa je i vrijednost kuće bila uvećana, a ranije vrijednost te trećine stare kuće da je iznosila oko 10.000,00 DEM, kako su u staroj kući živjeli do 1978. ili do 1979. godine, kada su svoje dvije trećine prodali I. B., kao i da su ugovorom iz 1976. godine s I. K., osim te trećine stare kuće, kupili i 1/3 suvlasničkog dijela I. K. na nekretninama zvanima G. B., D. B. i B., sve novcem koji je zarađen u Njemačkoj, da su po prodaji ovih 2/3 dijela kuće, tužiteljica i tuženik započeli graditi obiteljsku kuću na dijelu zemljišta G. B. koje je pripalo njima, kuća da je bila izgrađena u grubim građevinskim radovima, a sastoji se od prizemlja, dva kata i potkrovlja, a na prvom katu su i živjeli do razvoda braka,

-kako su, osim sredstvima koja su ostvarena prodajom dijela stare kuće, izgradnju ove nove kuće financirali novcem od prodaje zemljišta površine 600 m² koje je prodano A. Š., nekoliko mjeseci nakon izgradnje kuće započeta je izgradnja radionice koja je završena u par mjeseci i u toj radionici je tuženik obavljao servis bijele tehnike, na dijelu zemljišta kojeg su prodali A. Š. da je ostalo još nekoliko kvadrata zemlje na kojima su ostale masline i nekoliko voćaka, kako po povratku iz Njemačke ona nije bila u radnom odnosu, već je brinula o djeci i vodila domaćinstvo, radila u vrtu gdje su uzgajali povrće, držali i koze, svinje i kokoši i pomagala suprugu u radionici,

-kako je tužiteljica navela da su od tuženikova strica kupili 1/3 dijela kuće u K. Š., (stara obiteljska kuća) te 1/3 dijela zemalja D. B., G. B. i B., sve za iznos cijene od 20.000,00 DEM, da su svojih 2/3 dijela obiteljske kuće (stare obiteljske kuće) prodali I. B. za iznos do 70.000,00 do 80.000,00 DEM te su 600 m² zemlje zvane B. prodali A. Š. za 42.000,00 DEM,

-kako iz tuženikova iskaza proizlazi da je on u Njemačkoj radio od 1973. do 1977. godine i zarađivao "vrlo dobro" i po 2.500,00 DEM mjesečno, po struci je bravar, a u Njemačkoj je radio i kao svirač orgulja i gitare i dodatno zarađivao, supruga da je određeno vrijeme radila u Njemačkoj, ali ne zna koliko dugo, radovima koji su izvedeni na staroj kući po povratku iz Njemačke kako se vrijednost kuće poboljšala za nekih 10%, u razdoblju od 1986. do 1990. godine da je on imao svoj obrt bijele tehnike te je nakon toga bio na ratištu i od 1995. godine umirovljen, kako je sve navedene nekretnine on naslijedio od svoga oca, odnosno stekao stričevim darovanjem, kako je on bio faktični vlasnik kuće u K. Š., čest. zgr. 220 k.o. K. Š., u kojoj kući se i rodio, a koju kuću je 1980. prodao I. B. za 110.000,00 DEM, zemljište čest. zem. 556 k.o. K. Š. da je njegova pok. teta M. ostavila njegovom ocu te ju je on naslijedio nakon smrti oca 1952. godine, ali i da je darovanjem od strica A. dobio dio čest. zem. 556 k.o. K. Š. i to 2001. godine, nekretnine čest. zem. 1355/1 i 1355/4 kako je naslijedio od svog oca za 1/3 dijela te mu je stric I. (koji je bio i tuženikov skrbnik), darovao svoj dio od 1/3 dijela čest. zem. 1355 k.o. K. Š. i to 1976. godine,

-kako tuženik navodi da je namjera njegova strica bila da njemu, kao jedinom muškom potomku, daruje predmetne nekretnine, kako je kupoprodajni ugovor kojeg je sačinio sa stricem bio fiktivan, kako su nekretnine broj 1355/1 i 1355/4 k.o. K. Š. bile dijelom vinograd, od oca da je naslijedio 900 m², a od strica dobio 400 m² pa da je na dijelu kojeg je dobio od oca počeo graditi kuću 1980. godine i završio izgradnju 1982. godine, kako je kuću gradio sam uz pomoć prijatelja, a gradnju financirao od novca kojeg je dobio prodajom stare "rodne kuće" 1981. godine, u to vrijeme da je i prodao nekretninu čest. zem. 1342 k.o. K. Š. A. Š. za 42.000,00 DEM, kako je "dobro i zarađivao" pa se gradnja dijelom i od toga financirala, kako je tužiteljica pri gradnji kuće pomagala i kuhala prijateljima koji su pomagali i da je radionica uz tu kuću sagrađena 1990. godine od sredstava ušteđenih u braku s tužiteljicom,

-kako je, prema tuženikovim navodima, nekretnina čest. zem. 1355 k.o. Š. cijepana 1998. godine, da su se on i stric A. podijelili 1998. godine te su diobu iz 1980. "stavili na papir", da diobe između njegova otca i strica I. nije bilo pa ne može sa sigurnošću kazati je li kuća sagrađena na dijelu nekretnine koji je naslijedio ili na dijelu koji mu je darovao stric I., ali zemljište predstavlja jednu cjelinu, a na staroj obiteljskoj kući, prizemnici dimenzija 6 x 5 m, da su bili suvlasnici njegov otac za 1/3 dijela te stričevi I. i A. za po 1/3 dijela, kako su nakon Drugoga svjetskog rata u toj kući živjeli njegov otac i majka, da je njegov otac nadogradio prizemlje, nadogradio dva kata i proširio prizemlje, kao i da je sa suprugom na toj kući mijenjao krov i pojačao podnu i stropnu konstrukciju željeznim šinama, pregrađivao i ožbukao fasadu,

-kako je pregledom izvatka iz zemljišne knjige za k.o. K. Š., Z.U. 947 od 1. veljače 2000., utvrđeno da su kao vlasnici čest zem. 1355 upisani A. D. K. I. za 1/12 dijela, A. K. I. za 9/36 dijela i J. K. pok. J. za 2/3 dijela, a u posjedovnici upisano kako je zaprimljen prijavni list G. G. pod brojem Z-8180/98 radi uplanjenja kuće na čest. zem. 1355/1, da je pod brojem Z-375/99 zaprimljen prijavni list tvrtke G. radi parcelacije čest. zem. 1355/1/2/3 te je zaprimljen prijavni list broj Z-1067/99 tvrtke G. G. radi diobe čest. zem. 1355/1 u pod čestice 1355/1 i 1355/4,

-kako iz nalaza sudskog vještaka za geodetske poslove dipl. ing. T. Č. od 18. kolovoza 2020. proizlazi da je čest. zem. 1355/1 parcelirana u studenomu 1998. godine na čest. zem. 1355/1 površine 797 m² i na čest. zem. 1355/4 površine 408 m², da je parcelacija izvršena sukladno lokacijskoj dozvoli od 10. studenoga 1998., kako te dvije čestice (1355/1 i 1355/4) sada nose oznaku čest. zem. 1995/1, a osim što se nova čestica razlikuje u površini, jer je sada ukupna njezina površina 1379 m², ta nova čestica je upisana u Z.U. 2464 k.o. K. Š. i u naravi predstavlja dvorište površine 814 m², maslinik 374 m², pomoćnu zgradu površine 20 m² i stambenu zgradu površine 171 m², razliku u površini u odnosu na ranije čest. zem. 1355/1 i 1355/4 vještak pripisuje starosti i neodržavanju "starog" katastarskog plana, da je stambeni objekt koji je sagrađen na čest. zem. 1995/1 imao građevinsku dozvolu od 4. veljače 1999., a vlasništvo predmetne čest. zem. 1995/1 (ranije oznake 1355/1 i 1355/4) je upisano na ime I. K. za 1/1 i to prema nalazu sudskog vještaka dipl. ing. građevine M. T. od 15. veljače 2021. i 30. lipnja 2021.,

-kako su na nekretnini čest. zem. 556 k.o. K. Š. zvana B., prema izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 540 od 1. veljače 2000., upisani kao suvlasnici: M. D. K. pok. L. za 3/20 dijela, I. D. K. žene B. za 8/20 dijela, A.K. I. za 9/60 dijela, J. K. I. za 9/60 dijela i I. K. pok. J. za 9/60 dijela, da danas čest. zem. 556 odgovara čest. zem. 844, Z.U. 2076, oranica površine 3367 m² (prikaz lica mjesta označen slovima K-L-M-N- K), a kao vlasnik čest. zem. 844 je upisan I. K. za cijelo, kao i da ranija čest. zem. 556 danas odgovara i čest. zem. 845, Z.U. 2840, vinograd površine 2237 m², a kao vlasnik te nekretnine je upisan B. K. za 1/2 dijela i V. K. kćer I. za 1/2 dijela, prema nalazu sudskog vještaka M. T. od 15. veljače 2021.,

-kako iz Kupoprodajnog ugovora ''Split, 13.7.1976.'' proizlazi da je taj ugovor sklopljen između I. K. pok. I. iz S., kao prodavatelja i I. K. pok. J. kao kupca, glede nekretnine označene kao čest. zem. 556, Z.U 540, za 1/3 dijela, čest. zgr. 220 i čest. zem 558, Z.U. 20, za 1/3 dijela, čest. zem. 1342 i 1355, Z.U. 947, za 1/3 dijela te čest. zem 551/1, Z.U. 1098, sve k.o. K. Š., što u naravi predstavlja 1/3 stojne kuće u K. Š., te dio zemlje zv. B. i S. N. za cijenu od 100.000 tadašnjih dinara, na Ugovoru je i ovjeren potpis prodavatelja i procijenjena prometna vrijednost u iznosu od 192.530,00 dinara i u cijelosti je porez plaćen, kako je uz taj Ugovor istoga dana izdana i priznanica prodavatelja na iznos od 55.000,00 dinara, a i na priznanici je napisano da je primio 60.300.-nerazgovjetno M. … te je dana 22. siječnja 1979. izdana priznanica sa štambiljem odvjetnika A. na iznos od 29.000,00 dinara, a prodavatelj potvrđuje kako je taj iznos primio od I. K. pok. J. na ime konačne isplate za prodani dio nekretnina,

-kako iz rješenja poslovni broj Z-1352/77 od 13. travnja 1977. proizlazi da je dopuštena uknjižba prava vlasništva na čest. zgr. 220 i čest. zem. 558 Z.U. 20 za 1/12 dijela, na čest. zem. 1342 i 1355 Z.U.947 za 1/12 dijela te čest. zem. 551 /1 Z.U. 1098 za 1/12 dijela na ime I. K. pok. J. uz prethodno brisanje tog prava s I. K., na temelju kupoprodajnog ugovora od 13. srpnja 1976.,

-kako iz iskaza svjedoka, odvjetnika B. A., proizlazi da je taj svjedok sastavio Ugovor o kupoprodaji od 13. srpnja 1976. i priznanicu od 22. siječnja 1979., da se ne može sjetiti detalja, ali ako je to trebao biti fiktivni ugovor da je mogao biti sklopljen kao ugovor o darovanju, iako je u nekim razdobljima porez na ugovor o darovanju bio veći od poreza na ugovor o kupoprodaji nekretnina, a u drugim razdobljima bilo suprotno, kako je odvjetnik dostavio na uvid spis vezan za nekretnine obitelji K. 3. veljače 2014., o čemu je sačinjena službene bilješka te je, osim kupoprodajnog ugovora, pronašao i zahtjev za uknjižbu i rješenje o uknjižbi, kopiju priznanice od 22. siječnja 1979., kao i da se, nakon što se I. uknjižio temeljem kupoprodajnog ugovora, između njega i A. K. iz B. vodio parnični postupak u svezi s diobom,

-kako su svjedoci V. O. i I. O. naveli da im je tuženik isticao kako je njemu pokojni stric I. ostavio sve nekretnine jer nije imao djece, ali da imaju samo posredna saznanja, što je iznio i svjedok A. Č., navodeći kako mu je tuženikov stric A. govorio da bi njegov brat I. trebao svoje imanje podijeliti i njegovu sinu, ali kako je I. izrazio želju da će sve ostaviti I.,

-kako je svjedok D. M. izjavio da je pokojni I. bio skrbnik nećaku, tuženiku, te da je pokojni I. htio pomoći tuženiku i ostaviti mu svoj "dio K.", da je sin drugog brata A. "imao aspiracija" prema imovini pokojnog I., ali je I. odlučio svu svoju imovinu darovati tuženiku te su angažirali odvjetnika, koji ih je savjetovao da je bolje napraviti kupoprodajni ugovor, što su i napravili, jer se ugovor o darovanju može pobijati, o čemu svjedok ima saznanja od sestre svoje bake, koja je bila supruga tuženikovog strica I.,

-kako je u postupku izveden dokaz očevidom i vještačenjem po vještaku mjeritelju i vještaku za graditeljstvo, da je sudski vještak za graditeljstvo M. T. dostavio nalaz i mišljenje od 15. veljače 2021. i izvršio dopunu nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2021., kako su vještačenjem predmetne nekretnine procijenjene u vrijeme kad je obiteljska kuća izgrađena, 1980.-1982. godine i to za čest. zem. 1355/1 i 1355/4 k.o. K. Š.(sada čest. zem. 1995/1 k.o. K. Š.) u iznosu od 124.200,00 kuna, a sastojala se od prizemlja i kata, u sklopu prizemlja je obračunata i vrijednost radionice koja je izgrađena uz kuću, da je prilikom procjene tržišne vrijednosti vještak koristio poredbenu metodu, a sve temeljem Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 105/2015),

-kako je navedeni vještak naveo da je u vrijeme procjene tržišna vrijednost kuće bez zemljišta (500 m²) iznosila 732.000,00 kuna, a tržišna vrijednost zemljišta (500 m²) bez kuće iznosila od 608.000,00 kuna, kako je vrijednost preostalog dijela zemljišta (879 m²) iznosila 1.068.000,00 kuna te je vrijednost pomoćne zgrade (svinjac) iznosila 36.787,00 kuna, ukupna vrijednost kuće sa zemljištem i preostalim zemljištem te pomoćnom zgradom iznosila 2.445.000,00 kuna, (sve u Z.U. 2464 k.o. K. Š., a vlasnik je upisan I. K. za cijelo), kao i da ranija čest. zem. 556 sada ima oznaku 844 k.o. K. Š., Z.U. 2076 i vrijedi 455.000,00 kuna (upisana u Z.U. 2076 k.o. K. Š., a kao vlasnik upisan I. K. za cijelo),

-kako je sudski vještak M. T. utvrdio da obiteljska kuća 1982. godine nije bila u cijelosti dovršena, bilo je dovršeno pročelje i prvi kat, a kuća ima i drugi kat koji je neuređen, kuća je sagrađena na čest. zem. 1995/1 k.o. K. Š., na nekretnini se nalazi kuća, okućnica s dvorištem, vrt, maslinik i pomoćna zgrada, 1982. godine za kuću je izdano i rješenje o rušenju i uklanjanju, jer je bila nelegalno izgrađena, a 1998. izvršena parcelacija i uplana nekretnina ranijih oznaka čest. zem. 1355/1 i 1355/4, građevinska dozvola je izdana 4. veljače 1999., pomoćni objekt je legaliziran 12. rujna 2016. i uporabna dozvola dobivena 28. srpnja 2017., na kući su vidljivi radovi novijeg datuma i to nova ulazna vrata na prizemlju (u naravi prvom katu) na balkonu prvog kata postavljene nove keramičke pločice, izvedene instalacije vode, struje, centralno grijanja i ograde balkona, ugrađena dvoja nova garažna rolo vrata i ulazna kapija s daljinskim upravljanjem, nova unutarnja sobna vrata na prizemlju, ugrađeni novi bojleri, zamijenjen krovni pokrov na pomoćnoj prostoriji, izgrađen ogradni armiranobetonski zid okućnice u duljini od 180 metara, kako 1982. do kuće nije postojao put, već samo putić od 180 cm s južne strane, 1982. kuća je bila nelegalna, imala rješenje o rušenju i uklanjanju, nije imala legalne priključke na komunalnu infrastrukturu, nije imala ni kolni pristup i kao takva nije ni imala tržišnu vrijednosti pa se nije mogla ni legalno prodati,

-kako vještak zaključuje da obiteljsku kuću nije moguće fizički podijeliti vodoravno ni po katovima, jer postoji samo jedna uređena samostalna uporabna cjelina na prvom katu koja je u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno rješenjem o izvedenom stanju i od nje se ne mogu dobiti dvije samostalne uporabne cjeline, drugi kat je samo u grubim graditeljskim radovima i nema pregradnih zidova ni ikakvih instalacija i nije za uporabu, prizemlje nije stambeno, a veličina I. kata je skoro dvostruko veća od II. kata, što dodatno otežava fizičku diobu,

-kako iz Preliminarnoga kupoprodajnog ugovora ''Split, 10.VII.1981.'' proizlazi da je taj ugovor sklopljen između I. K. p. J. kao prodavatelja i I. B. pok. A. kao kupca, kojim prodavatelj prodaje obiteljsku zgradu u K. Š., i to prostorije u prizemlju garažu s kupatilom, špajzom ispod stepenica te prolaz i stepenice, na I. katu dnevni boravak i kuhinja te cijeli II. kat koji se sastoji od tri sobe, WC i terase, sagrađeno na čest. zem. 220 Z.U. 20 k.o. K. Š. suvlasništvo prodavatelja za 2/3 dijela, za cijenu od 1.400,000 din,

-kako iz kupoprodajnog ugovora ''Split, 4.IX.1980.'' proizlazi da je sklopljen ugovor između I. K. p. J., kao prodavatelja i I. Š., kao kupca, glede nekretnine čest. zem. 1342, u naravi zemlje B. površine 1723 m² i to 617 dijelova, što u naravi predstavlja južni dio u površini od 600 m², za cijenu od 168.000 dinara.

10. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja te cijeneći i među strankama nesporne činjenice, a prihvaćajući kao vjerodostojna navedena vještačenja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako su stranke bivši bračni drugovi, da su po povratku iz Njemačke vršili renoviranje i djelomice nadograđivanje stare obiteljske kuće i to od 1976. pa do 1980. godine, kako su sredstava za gradnju nove kuće stekli prodajom stare kuće i prodajom nekretnine čest. zem. 1342 Z.U. 947 (zvane B.) A. Š., koje je bio suvlasnik tuženik i to za 1/3 dijela temeljem nasljedstva, a 1/3 dijela temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1976. godine, u površini 600 m², za ukupnu cijenu od 168.000 tadašnjih Dinara, pa da je u stjecanju bračne stečevine tuženik sudjelovao najmanje 70% jer je, osim prodajom svojih nekretnina, koje predstavljaju njegovu posebnu imovinu, ulagao i svoj rad, a tužiteljica je u stjecanju bračne stečevine sudjelovala s 30%. Pritom je sud zaključio i kako je tuženik bio suvlasnik za 2/3 dijela nekretnina, a da je 1/3 tih zemalja stjecao zajedno s tužiteljicom i to u navedenomu omjeru od 70% prema 30% pa, u odnosu na vrijednosti sveukupnog zemljišta bez zgrade od 1.676.000,00 kuna, tuženiku na ime njegove 2/3 (nasljedstvo) pripada iznos od 1.117.333,40 kuna, a 1/3 sveukupne vrijednosti iznosi 558.666,70 kuna i kad se od te trećine, kao udio tuženika od 70% odbije iznos od 391.066,67 kn, a tužiteljičinih 30% iznosi 167.600,01 kuna. Kako vrijednost kuće s radionicom iznosi 732.000,00 kuna, što je građeno uz sudjelovanje tuženika od 70% i njemu pripada 512.400,00 kuna, a tužiteljici pripada 30% ili 219.600,00 kuna. U odnosu na pomoćnu zgradu (svinjac) čija vrijednost iznosi 36.787,00 kuna, u gradnji kojeg objekta je tuženik sudjelovao u omjeru od 70%, kako njemu pripada 25.750,90 kuna, a tuženoj za 30% pripada 11.036,10 kuna, pa da je tuženik sudjelovao u stjecanju bračne stečevine ukupno u omjeru od 84%. Ovo stoga što zbrojeni iznosi od 1.117.333,40 kuna + 391.066,68 kuna + 25.750,90 kuna + 512.400,00 kuna daju sveukupan iznos 2.046.550,98 kuna, a kada se to stavi u omjer s ukupnom vrijednošću od 2.445.000,00 kuna, dobije se postotak od 0,8370 ili oko 84%, s tim što je najveća vrijednost nekretnine čest. zem. 1995/1 baš zemljište, a u odnosu na obiteljsku kuću i pomoćnu zgradu. Stoga je utvrđeno kako je tužiteljica sudjelovala u stjecanju u omjeru od 16%, a tuženik u omjeru od 84%, odnosno da tuženiku pripada 21/25 dijela suvlasništva, a tužiteljici pripada 4/25 dijela.

11. U odnosu na nekretninu čest. zem. 556, k.o. K. Š. zv. B., za koju nekretninu je tužiteljica tražila utvrđenje suvlasništva za 1/2 od 9/60 dijela, prvostupanjski sud navodi kako sada to zemljište nosi oznaku čest. zem. 844 k.o. K. Š., vrijednost zemljišta u površini od 3367 m² je sudski vještak procijenio na iznos od 455.000,00 kuna, a 1/3 dijela vrijednosti tog zemljišta iznosi 151.666,70 kuna, tuženik da je suvlasnik za 2/3 dijela i vrijednosti njegove posebne imovine je 303.333,34 kuna, a od 1/3 dijela tuženik je sudjelovao u stjecanju za 70% pa mu pripada iznos od 106.166,67 kuna, dok je tužiteljica sudjelovala u stjecanju za 30% pa joj pripada iznos od 45.500,00 kuna, odnosno kako je tuženik doprinio u stjecanju ukupno za 90% a tužena za 10% te je tuženik i utvrđen kao suvlasnik za 9/10 dijela, a tužiteljica za 1/10 dijela, na navedenim nekretninama. Naposljetku prvostupanjski sud navodi i kako prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. T. u pogledu nemogućnosti fizičke diobe predmetnih nekretnina te je odbijen tužbeni zahtjev na diobu nekretnina, dok je zahtjev prihvaćen u dijelu usmjerenom na ovlaštenje tužiteljice na temelju presude ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud utvrđuje kako je pobijana presuda u dijelu odluke kojim je utvrđeno da su stranke suvlasnici (i to tužiteljica za 1/10 a tuženik za 9/10 dijela) čest. zem. 844 k.o. K. Š. Z.U. 2076 (ranija oznaka čest. zem. 556 za 9/60 dijela, k.o. K. Š., Z.U. 540, zvana B.) i u dijelu pod točkom V. izreke kojim je tužiteljica ovlaštena temeljem presude ishoditi upis prava vlasništva na tim nekretninama te u dijelu odluke koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva sadašnje oznake nekretnine kao čest. zem. 1995/1 k.o. K. Š.(dio točke I. izreke), opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP na koju izravno ukazuju žalbe stranaka, jer je u tom dijelu odlučeno izvan granica tužbenog zahtjeva i time je prekoračen tužbeni zahtjev (koji zahtjev se jasno i jedino odnosio na nekretnine označene kao čest. zem. 1355/1, 1355/4, Z.U. 947, površine 1205 m² i čest. zem. 556, Z.U. 540, sve k.o. K. Š., a koje nekretnine danas, kao i u vrijeme donošenja pobijane odluke, nedvojbeno ne postoje zbog izvršenih promjena u katastarskom elaboratu i u zemljišnoj knjizi). U takvom stanju stvari i zbog navedene bitne povrede odredaba postupka, prema shvaćanju ovog suda, ovaj sud nema mogućnost cjelovito primijeniti odredbu članka 369. stavak 4. ZPP, jer je, kako je već rečeno, sukladno članku 366. a ZPP, drugostupanjski sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zakonskom zabranom (ius cogens) dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Osim toga, nisu ostvareni niti zakonski razlozi za donošenje drugostupanjske odluke u smislu članka 373.b stavak 6. ZPP, o navedenom pobijanom dijelu prvostupanjske odluke, uz možebitnu provedbu rasprave pred drugostupanjski sudom, jer se ovakve bitne povrede odredaba postupka ne mogu otkloniti raspravom pred drugostupanjskim sudom, posebno i stoga što u žalbenom stadiju postupka nije moguće preinačavati tužbu niti na drugi način mijenjati (uređivati) tužbeni zahtjev, a sud odlučuje o zahtjevu kako je postavljen u postupku.

13. U preostalom dijelu pobijane prvostupanjske presude, koji se odnosi na dio točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da su stranke suvlasnici stambene kuće u K. Š., s radionicom, pripadajućim dvorištem i oranicom koja je izgrađena na nekretnini ranije oznake čest. zem. 1355/1 i 1355/4 k.o. K. Š. Z.U. 947), zatim dio pod točkom V. izreke kojim je tužiteljica ovlaštena temeljem presude ishoditi upis prava vlasništva na tim nekretninama, kao i pod točkama II. i IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na diobu suvlasništva i u odluci o trošku, nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti je počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljičina žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u tom dijelu može ispitati.

14. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u binom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud tek djelomice pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP i o čemu prvostupanjska presuda samo dijelom sadrži jasne i prihvatljive razloge.

15. Cijeneći činjenična utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, kao i imajući u vidu među strankama nesporne činjenice koje se odnose na vrijeme stjecanja nekretnina i razdoblje trajanja njihove bračne zajednice, utvrđujući i kako su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice ostvarivale prihode iz radnog odnosa, nedvojbeno je da su stranke u braku stjecale imovinu radom i to očito već i 1976. godine, a predmetna kuća i radionica izgrađeni su nakon 1981. godine pa se, sukladno članku 551. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, dalje: ObZ) primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja nekretnine.

16. Prema odredbi članka 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90 dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Člankom 278. stavkom 2. ZBPO propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od navedene u članku 277. tog Zakona, njegova posebna imovina.

17. U smislu odredaba članka 287. ZBPO, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

18. Člankom 50. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 22/00, 114/01 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je kako je sud, kad provodi razvrgnuće, vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Iz odredaba članka 50. stavak 2. i stavak 3. ZVDSP proizlazi da će sud, ako nije vezan glede razvrgnuća stavkom 1. tog članka, pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski te da prigodom geometrijske diobe sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja.

19. Prije svega i u ovom stadiju postupka potrebno je navesti kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine pa i plaće i druge naknade po osnovi rada spadaju u bračnu stečevinu, s tim što se pod pojmom rada podrazumijeva svaka djelatnost bračnih drugova kojom se ostvaruju prihodi i podmiruju potrebe bračnih drugova i članova obitelji i pridonosi povećanju imovine. Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci drži utvrđenim kako su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice ulagale sredstva koja su stekle radom u izgradnju obiteljske kuće, vršile renoviranje i djelomice nadograđivanje stare obiteljske kuće i to od 1976. pa do 1980. godine, da su sredstava za gradnju predmetne (nove) kuće stekli od prodaje stare kuće i prodajom nekretnine čest. zem. 1342 Z.U. 947 (zvane B.), koje je bio suvlasnik tuženik za 1/3 dijela temeljem nasljedstva, a 1/3 dijela temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1976. godine, pa da je u stjecanju tuženik sudjelovao u većem omjeru (jer je, osim prodajom svojih nekretnina koje predstavljaju njegovu posebnu imovinu, ulagao i svoj rad), odnosno da je tuženik bio suvlasnik za 2/3 dijela nekretnina, dok je 1/3 tih zemalja stjecao s tuženom i to u omjeru doprinosa od 70% prema 30% tužiteljičina doprinosa, te je utvrđivao i omjer vrijednosti svih ulaganja i na taj način utvrdio ukupan tuženikov doprinos u stjecanju predmetne kuće i zemljišta s objektima od oko 84%. Pritom sud navodi i kako je u odnosu na obiteljsku kuću i pomoćnu zgradu upravo najveća vrijednost zemljišta pa je utvrđeno kako tuženiku pripada 21/25 dijela, a tužiteljici pripada 4/25 dijela te cjeline. Takav zaključak u bitnom kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer se temelji na rezultatima dokaznog postupka, a žalitelji u tom pogledu nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

20. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio i kako je nemoguća fizička dioba predmetnih nekretnina prihvaćajući kao pravilan i stručno utemeljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. T. u pogledu nemogućnosti fizičke diobe ovih nekretnina radi uspostave posebnih, samostalnih uporabnih cjelina i takve zaključke i ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao utemeljene.

21. Glede žalbenih navoda stranaka valja istaći kako tužiteljica u žalbi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali gubi iz vida da je prvostupanjski sud odluku, u dijelu koji se odnosi na stjecanje predmetne kuće s radionicom, dvorištem i oranicom te utvrđenje suvlasništva bračnih drugova, donio u bitnom pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio vjerodostojnost iskaza svjedoka, djece stranaka, koji i nemaju izravna saznanja o svim odlučnim činjenicama, s obzirom na njihovu životnu dob te je cijenio i njihove obiteljske odnose s roditeljima. Tužiteljica takve zaključke suda i njihove razloge nije utemeljeno dovela u sumnju. Žaliteljica neutemeljeno navodi i kako bi tuženik u postupku priznao određene činjenice, odnosno da joj je tuženik priznao suvlasništvo dotičnih nekretnina za 4/10 dijela još u odgovoru na tužbu, s obzirom da takav zaključak ne proizlazi iz spisa predmeta. Ponuda za mirno rješenje spora i ponuda za isplatu određenoga novčanog iznosa, koju je u postupku isticao tuženik, ne predstavlja ujedno i priznanje odlučnih činjenica niti to predstavlja (makar i djelomice) priznanje tužbenog zahtjeva, kako to pogrješno drži tužiteljica.

22. Djelomice utemeljeno tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom, zapravo njezinim dijelom, odlučio o nečemu što i nije bio predmet tužbenog zahtjeva. Naime, kao što je već u ovoj odluci i rečeno, prvostupanjski sud je u dijelu pobijane odluke utvrdio kako su stranke suvlasnici, i to tužiteljica za 1/10 dijela, a tuženik za 9/10 dijela) nekretnine čest. zem. 844 k.o. K. Š., upisane u Z.U. 2076 (ranija oznaka nekretnine čest. zem. 556 za 9/60 dijela k.o. K. Š., Z.U. 540, zvana B.), iako takva oznaka nekretnine nije navedena u tužbenom zahtjevu te je i u dijelu pod točkom V. izreke tužiteljicu ovlastio temeljem presude ishoditi upis prava vlasništva i na toj nekretnini. Osim toga, prvostupanjski sud je očito i sam označio, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva kuće s okućnicom (točka I. izreke), sadašnju oznaku te nekretnine kao čest. zem. 1995/1 k.o. K. Š., pa je sud u tim dijelovima odlučio izvan granica tužbenog zahtjeva i prekoračio tužbeni zahtjev. Ovdje valja dodati i kako presudom dosuđeni suvlasnički dio tužiteljici od 1/10 dijela nekretnine čest. zem. 844 k.o. K. Š., ne mora nužno odgovarati dijelu koji je i zatražen tužbenim zahtjevom (zahtjev je postavljen u odnosu na nekretninu ranije oznake čest. zem. 556, k.o. K. Š., zvane B.), jer se tužbeni zahtjev odnosio na suvlasnički dio (jednu polovinu) od upisanih 9/60 dijela cjeline, a koje činjenice (u smislu identiteta predmeta spora) u ovom stadiju postupka nije moguće nedvojbeno utvrditi niti provjeriti iz podataka u spisu. Tužbeni zahtjev u ovom, sada i dugotrajnom sudskom postupku, je istaknut u tužbi i taj se zahtjev jedino odnosio na nekretnine označene kao čest. zem 1355/1, čest. zem 1355/4, obje u Z.U. 947, površine 1205 m² i čest. zem. 556, Z.U. 540, sve k.o. K. Š., a te nekretnine danas, kao i u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude, ne postoje. Očito je kako je u tijeku postupka (ili i prije pokretanja postupka) došlo do promjena u katastarskom elaboratu i do promjena u zemljišnoj knjizi, a te promjene odnose se ne samo na oznake ovih zemljišta, već se odnose i na upis podataka o zemljištu koji podatci utječu na identitet nekretnine, poput podataka o površini i o obliku zemljišta, a na što potpuno utemeljeno ukazuje žalitelj.

23. Stoga je u tom dijelu prvostupanjska odluka opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP na koju izravno ukazuju žalbe stranaka, a s obzirom na spomenute zakonske odredbe i na zakonska ograničenja koja ima ovaj drugostupanjski sud, što je detaljno navedeno pod točkom 11. obrazloženja ove odluke, u tom dijelu je bilo jedino moguće kao pravilno, sukladno članku 369. stavak 5. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu i to bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. U preostalom dijelu tuženik žalbom neutemeljeno pobija prvostupanjsku presudu osporavajući i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na utvrđeni doprinos stranaka u stjecanju predmetne imovine, međutim takvim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda pa se tuženikovi žalbeni navodi ukazuju kao paušalni i pravno neodlučni.

25. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je na djelomice pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud dijelom i pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da su stranke suvlasnici, tužiteljica za 4/25 dijela, a tuženik za 21/25 dijela, stambene kuće u K. Š. s radionicom, pripadajućim dvorištem i oranicom koja je izgrađena na nekretnini ranije oznake čest. zem. 1355/1 i 1355/4 k.o. K. Š., Z.U. 947 te je tužiteljica ovlaštena temeljem presude ishoditi upis prava vlasništva na tim nekretninama, kao i kada je odbijen tužbeni zahtjev na diobu suvlasništva. Stoga je u tom dijelu, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo odbiti žalbe kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. U dijelu prvostupanjske odluke kojim je utvrđeno kako su stranke suvlasnici, tužiteljica za 1/10, a tuženik za 9/10 dijela čest. zem. 844 k.o. K. Š. Z.U. 2076 (ranija oznaka čest. zem. 556, za 9/60 dijela, k.o. K. Š., Z.U. 540 zvana B.), ali nije navedena druga oznaka nekretnine (pa ni anagrafska oznaka niti je to tužbenim zahtjevom bilo zatraženo), zatim u dijelu kojim je tužiteljica ovlaštena temeljem presude ishoditi upis prava suvlasništva na tim nekretninama, kao i u dijelu koji se odnosi na oznaku nekretnine kao čest. zem. 1995/1, Z.U. 2464, k.o. K. Š., je počinjena navedena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP na koju ukazuju žalitelji te je u tom dijelu valjalo, sukladno članku 369. stavak 5. ZPP, tuženikovu žalbu prihvatiti i ukinuti prvostupanjsku presudu, bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 4. i članka 155. ZPP i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje: OT). Tužiteljica je djelomice uspjela u postupku i to cijeneći osnovu i visinu potraživanja, a tuženik je osporio osnovu potraživanja već u odgovoru na tužbu. Obje stranke su zastupane po punomoćnicima odvjetnicima pa je, s obzirom na takav djelomičan uspjeh u postupku te cijeneći sve navedene okolnosti, prije svega tijek postupka i postavljeni tužbeni zahtjev i strukturu troška, prema shvaćanju ovog suda, bilo opravdano odrediti kako svaka stranka snosi svoj trošak.

28. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je također odbijen kao neosnovan zbog navedenih razloga za odluku o cjelokupnom trošku, kao i cijeneći da je tuženik uspio po žalbi u razmjerno neznatnom dijelu.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

Split, 19. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Senija Ledić, v. r.