REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Jž-2035/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D. F., kojeg brani D. V., odvjetnik u B., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 52. Pp J-279/2020 od 27. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. D. F. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. D. F. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. D. F. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini te je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 279,00 kuna.

2. Istom presudom je od okrivljenika, na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, oduzeta droga hašiš navedena u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

3. Protiv te presude okr. D. F. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe, odnosno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nedostatak razloga o odlučnim činjenicama te proturječnost iznesenih razloga, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je iznio razloge zašto smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik posjedovao upravo drogu hašiš u ukupnoj masi 3,4 grama te je dao ocjenu izvedenih dokaza, slijedom čega je na temelju tih dokaza (Zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora, provedenog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić te iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika), utvrdio odlučnu činjenicu posjedovanja navedene droge od strane okrivljenika, a protivno navodima žalbe. Stoga je ovaj sud ocijenio da žalba zbog te bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u bitnome ističe da niti jedan izvedeni dokaz ne dokazuje na pouzdan način da bi droga koja je pronađena u muškoj jakni u spavaćoj sobi u kući u kojoj živi okrivljenik, ali i njegova izvanbračna supruga i dijete, a u istu povremeno dolazi i njegova majka koja je vlasnica kuće te brat, bila vlasništvo okrivljenika. Stoga je sud, po mišljenju okrivljenika, trebao u postupku utvrđivati čija je jakna u kojoj je pronađena droga i tko sve živi u toj kući, zbog čega važne činjenice, odnosno, činjenično stanje nije pravilno i u potpunosti utvrđeno.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

7.2. Naime, prvostupanjski je sud opravdano, na temelju iskaza ispitanih svjedoka R. M. i I. K., policijskih službenika koji su predmetne zgode pronašli drogu u muškoj jakni u ormaru spavaće sobe okrivljenika u kući koju on nedvojbeno koristi (neovisno tko je vlasnik), a koje iskaze je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, kao i na temelju materijalnih dokaza u spisu kao zakonitih dokaza, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Naime, iz materijalnog dokaza - Zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora, razvidno je da je, između ostaloga, pronađena predmetna droga hašiš te da su pretrazi bili prisutni okrivljenik i branitelj, koji su taj Zapisnik vlastoručno potpisali bez primjedbi. Iz nalaza provedenog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, jasno je da je predmetna oduzeta droga hašiš u navedenoj količini.

7.3. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

7.4. Neosnovan je žalbeni navod kojim okrivljenik nastoji relativizirati rezultate dokaznog postupka, pokušavajući dovesti u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je pronađena droga doista okrivljenikova. Pritom je potrebno naglasiti da okrivljenik tijekom postupka nije iskoristio mogućnost eventualnog konfrontiranja s ispitanim svjedocima budući da nije pristupio niti na jednu glavnu raspravu na kojoj su se izvodili dokazi, s time da branitelj okrivljenika na glavnoj raspravi održanoj 27. listopada 2020., na kojoj je ispitano dvoje naprijed navedenih svjedoka te su pročitani materijalni dokazi, nije imao primjedbe na izvedene dokaze, odnosno, pitanja niti primjedbe na iskaze tih svjedoka.

7.5. U odnosu na žalbene navode da predmetnu kuću u kojoj je pronađena droga, koriste i drugi članovi obitelji okrivljenika, ističe se da su isti neosnovani, iz razloga što to očito nisu činjenice koja nisu postojale u vrijeme prvostupanjskog postupka niti su to činjenice za koje okrivljenik ne bi znao u to vrijeme pa ih ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.

7.6. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, čija zakonska obilježja je okrivljenik utvrđenim postupanjem ostvario, a suprotno navodima žalbe.

8. Nadalje, okrivljenik u žalbi ističe da je izrečena novčana kazna prestroga jer je okrivljenik mlada osoba, tek započela zarađivati na tržnici u Bjelovaru na koji način uzdržava sebe i svoju obitelj pa bi plaćanje takve kazne ugrozilo njegovu i egzistenciju njegove obitelji. Međutim, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. I po ocjeni ovog suda izrečena kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a te nije izrečena u previsoko odmjerenom novčanom iznosu. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao prvenstveno blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, a potom i najnižu novčanu kaznu propisanu za predmetni prekršaj, za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, odnosno, kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana, iako je utvrdio da je okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavana osoba. Ovaj sud smatra da, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

9. Iako se u žalbi ne pobija presuda zbog odluke o oduzimanju predmeta, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinskopravne koristi te oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge hašiš, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.