Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-232/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Željku Marinu u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz B. OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz OD K., H. i V. j.t.d. iz V., protiv tuženika E. mldb. P. iz D. V., OIB:…, zastupanog po majci i z.z. M. P., a oboje iz D. V., M. P. iz D. V., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku iz I. i M. G. iz D. V., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene M. P., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj:P-1567/2019-20 od 27. siječnja 2021., dana 19. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužene M. P. se uvažava, a žalba tužitelja S. B. se djelomično uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj:P-1567/2019-20 od 27. siječnja 2021. u odnosu na tuženike M. P. i M. G., te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Žalba tužitelja S. B. odbija se u odnosu na mldb. tuženika E. P., te se u tom dijelu presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženoj M. P. da isplati tužitelju S. B. iznos od 49.500,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama za svaki pojedini iznos kako je navedeno u izreci presude, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 21.435,25 kuna.

Odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja u odnosu na mldb. E. P. i M. G.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu pod točkama 2. i 3. izreke kojima je odbijen njegov tužbeni zahtjev u odnosu na mldb. E. P. i M. G. i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže ukidanje ili preinačenje pobijanog dijela presude.

3. M. P. presudu pobija u dosuđujućem dijelu u odnosu na nju (točke 1. i 4. izreke presude) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i apsolutno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19- – u nastavku teksta: ZPP).

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za vraćanje iznosa doprinosa koje je plaćao za uzdržavanje mldb. E. P. iz razloga što je Djelomičnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj:P Ob-189/18-10 od 6. studenog 2018. pravomoćno utvrđeno da tužitelj nije otac mldb. E. i da je s danom 3. kolovoza 2018. prestala njegova obveza plaćanja uzdržavanja utvrđenja nagodbom sklopljenom pred Centrom.

6. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na M. P. majku mldb. E. P. uz obrazloženje da je upravo ona zaključila nagodbu sa tužiteljem pred Centrom o plaćanju uzdržavanja.

7. Tužena M. P. osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da je ona samo zastupala interese sina mldb. E. P. i da je uzdržavanje plaćano u njegovu korist, a ne u njenu.

8. Opravdano se u tom dijelu tužena M. P. poziva na članak 287. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15., 98/19. i 47/20. – u nastavku teksta: ObZ), a kojom odredbom je propisano da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po tom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

9. U ovom konkretnom slučaju osoba koja je bila dužna uzdržavati mldb. E. P. je tuženik G. M. koji je utvrđen ocem tog djeteta .

Dakle, temeljem navedene zakonske odredbe tužena M. P. nije osoba koja bi bila dužna vraćati navedene iznose.

10. Međutim, tužitelj je u tužbi naveo da ga je upravo ta tužena svojim neistinitim tvrdnjama navela da prizna očinstvo i 14 godina ga održavala u zabludi uvjeravajući ga da je on biološki otac mldb. E. P., pa će prvostupanjski sud u nastavku postupka utvrđivati činjenično stanje u pogledu tih navoda tužbe i temeljem utvrđeno ocijeniti da li je ista po tom osnovu dužna sudjelovati u vraćanju isplaćenog iznosa.

11. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u odnosu na mldb. E. P. uz obrazloženje da isti kao malodobna osoba nije sudjelovao u zaključenju navedene nagodbe pred Centrom i da isti nije osoba koja bi bila dužna uzdržavati već da je on uzdržavana osoba.

12. Takav stav prvostupanjskog suda je u skladu sa odredbom članka 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08. i 125/11. – u nastavku teksta: ZOO) kojom je propisano da onaj tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Kao što je navedeno mldb. E. je uzdržavana osoba i on nije bio dužan sam snositi trošak svog uzdržavanja, pa u smislu navedene odredbe nije u obvezi niti vratiti plaćene mu iznose za uzdržavanje.

13. Isti tuženik niti u smislu već citirane odredbe članka 287. stavak 1. ObZ-a iz navedenog razloga nije dužan vratiti učinjene troškove, a očigledno je da je trošak njegovog uzdržavanja bio opravdan.

14. Suprotno navedenom neosnovano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika M. G. uz obrazloženje da isti nije sudjelovao u zaključenju nagodbe u Centru jer je upravo on osoba koja bi u smislu članka 287. stavak 1. ObZ-a i članka 1119. ZOO-a bila u obvezi snositi troškove uzdržavanja svoga djeteta, a njegova obveza je nastala već rođenjem djeteta.

15. Činjenica da je tuženik M. G. obvezan plaćati uzdržavanje mldb. E. tek na osnovu presude Općinskog suda u Varaždinu, broj:P Ob-189/18, a koja u pogledu pitanja uzdržavanja još nije postala pravomoćna i to od 3. kolovoza 2018., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne oslobađa navedenog tuženika od njegovih obveza u smislu navedenih odredbi ObZ-a i ZOO-a.

16. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud će u nastavku postupka utvrditi činjenično stanje u potpunosti kako u pogledu pasivne legitimacije tih tuženika tako i u pogledu iznosa koje bi eventualno trebali vraćati.

17. Neosnovana je tvrdnja tuženika M. G. iz odgovora na tužbu da je tužitelj u smislu članka 287. bio obvezan uzdržavati mldb. E. jer je priznao očinstvo. To iz razloga što je upravo tuženik M. G. utvrđen ocem mldb. E. u sudskom postupku, pa se ne može kao otac djeteta do presude smatrati tužitelj, a tek nakon presude navedeni tuženik.

18. U novoj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

19. Temeljem članka 370. ZPP-a žalba tužene je uvažena, a žalba tužitelja djelomično uvažena te je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na tuženike M. P. i M. G., dok je u smislu članka 368. žalba tužitelja u odnosu na tuženika mldb. E. P. odbijena, a prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Vukovar, 19. siječnja 2022.

SUDAC

Željko Marin