Poslovni broj: 5 UsI-595/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz S. B., protiv tuženika Gradonačelnika Grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod, Vukovarska 1, kojeg zastupa V. K. službena osoba, radi oglašivanja rješenja ništavim, 19. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Gradonačelnika Grada Slavonskog Broda, KLASA: UP/II-112-01/21-01/18, URBROJ: 2178/01-07-21-5 od 6. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u izreci presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo Grada Slavonskog Broda, KLASA: UP/I-112-01/20-01/9, URBROJ: 2178/01-09-20-8 od 05. listopada 2020. kojim se odbija njegov zahtjev za oglašivanje ništavim rješenja prvostupanjskog tijela o stavljanju tužitelja na raspolaganje, KLASA: UP/I-112-01/19-01/10, URBROJ: 2178/01-09-19-1 od 15. srpnja 2019.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da je rješenje o raspolaganju od 15. srpnja 2019. trebalo oglasiti ništavim na temelju članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., dalje u tekstu ZUP) iz razloga što se temelji na Izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Slavonskog Broda od 01. srpnja 2019. koje su stupile na snagu nakon njegova donošenja odnosno 04. ožujka 2020. Dakle, rješenje o raspolaganju doneseno je bez valjane pravne osnove. Stoga traži da se poništi ovdje osporavano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela te predmet vrati na ponovni postupak u kojem će se odlučiti o eventualnom prestanku njegove službe.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže odbijanje tužbe kao neosnovane iz razloga navedenih u osporavanom i prvostupanjskom rješenju. U konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od taksativno navedenih razloga iz članka 128. stavka 1. ZUP-a za oglašivanje rješenja ništavim. Tuženik ističe da se razlozi za oglašivanje rješenja ništavim tumače restriktivno jer je jedno od općih načela upravnog akta načelo in favorem očuvanja opstojnosti upravnog akta po kojem se nadležna tijela trebaju uzdržati od intervencija u upravni akt, osim ako se ne radi o težim povredama zakona. U slučaju intervencije u upravni akt, potrebno je primijeniti sredstvo koje najmanje zadire u upravni akt. Nadalje, ukazuje na potrebu primjene načela zaštite stečenih prava stranaka, legitimnih očekivanja te pravne sigurnosti koja bi bila narušena anulacijom predmetnog upravnog akta. Napominje da predmetno rješenje nije samo onerozni upravni akt, nego i favoribilni jer je temeljem istoga tužitelj ostvarivao prava na naknadu plaće, druga prava iz službe te oslobađanje od obveze rada te bi oglašivanje ništavim rješenja došlo do primjene članka 132. ZUP-a o povratu imovine stečene bez pravne osnove. Kako su u trenutku donošenja rješenja o raspolaganju bile ispunjenje pravne pretpostavke za njegovo donošenje, u tom trenutku nisu utvrđene okolnosti zbog kojih bi navedeno rješenje bilo ništavo. Također, izvršenje je bilo pravno i stvarno moguće, a čemu kao dokaz govori upravo činjenica da je isto u cijelosti izvršeno. Suprotno navodima tužitelja da predmetni Pravilnik o unutarnjem redu „još nije stupio na snagu“, tuženik tvrdi da su predmetni Pravilnik o unutarnjem redu te njegove izmjene istupile su na snagu.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti službene osobe tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS). U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. Službena osoba tuženika na raspravi je izjavila da presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koje se tužitelj poziva u ovom sporu nemaju utjecaja na ovaj predmet, budući da su donesene nakon okončanja upravnih postupaka raspolaganja i prestanka službe.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu tužitelj je pokrenuo 28. veljače 2020. radi oglašivanja ništavim rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-112- 01/19-01/10, URBROJ: 2178/01-09-19-1 od 15. srpnja 2019. kojim je stavljen na raspolaganje. Razlog ništavosti tužitelj nalazi u tome što se rješenje od 15. srpnja 2019. nije moglo temeljiti na općem aktu koji tada nije stupio na snagu. U prilog svojih tvrdnji prilaže rješenje Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-84/19-5 od 27. siječnja 2020. u kojem se navodi da Odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Slavonskoga Broda od 01. srpnja 2019. nije prethodno stupila na snagu jer nije objavljena u službenom glasilu kako to propisuje članak 73. stavak 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 19/13. - službeni pročišćeni tekst, 144/12., 137/15. - službeni pročišćeni tekst, 123/17., 98/19., 144/20.) i članak 113. stavak 2. Statuta Grada Slavonskoga Broda.
7. Razlozi ništavosti propisani su u članku 128. stavku 1. ZUP-a na naći da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
8. Važno je naglasiti da upravni sudovi paze na razlog ništavosti pojedinačne odluke po službenoj dužnosti na temelju članka 31. stavka 2. ZUS-a.
9. Pojedinačna odluka od 15. srpnja 2019. bila je predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu te je ista ocijenjena zakonitom (presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-911/2019-6 od 05. studenog 2019. potvrđena presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-5237/19-4 od 16. srpnja 2020.) i na taj način stekla svojstvo pravomoćnosti.
10. Dakle, uzimajući u obzir zakonske razloge ovog izvanrednog pravnog lijeka (ništavosti) ovaj Sud zaključuje kako rješenje od 15. srpnja 2019. nije doneseno u stvari iz sudske nadležnosti odnosno doneseno je u stvari o kojoj se rješava u upravnom postupku, njegovo izvršenje je pravno i stvarno moguće, što dokazuju i prethodno označene presude Upravnog suda u Osijeku i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, njegovim izvršenjem ne čini se kazneno djelo, a donosi se po službenoj dužnosti, bez zahtjeva stranke. Također, niti jedna posebna zakonska odredbe izričito ne propisuje da se iz razloga koje navodi tužitelj rješenje oglašava ništavim.
11. Stoga, prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno smatraju da u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka kojim bi se rješenje od 15. srpnja 2019. oglasilo ništavim.
12. Međutim, tužitelj na taj način nije ostao bez pravne zaštite, budući da se razlozi koje neosnovano navodi za ništavost u suštini odnose na članak 87. ZUS-a koji propisuje da podnositelj zahtjeva iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona (
postupak
ocjene zakonitosti općeg akta) ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom javnopravnom tijelu za izmjenu pojedinačne odluke javnopravnog tijela kojom je povrijeđeno njegovo pravo ili pravni interes odgovarajućom primjenom odredaba o obnovi upravnog postupka u roku od tri mjeseca od dana objave presude u „Narodnim novinama“.
13. Tužitelj je takav zahtjev podnio prvostupanjskom tijelu (KLASA: UP/I-112- 01/20-01/6) kojim je zatražio primjenu izvanrednog pravnog lijeka (obnova upravnog postupka). Tim više što je točkom XIV. izreke presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-59/20-11 od 24. svibnja 2021. ukinut članak 2. Odluke od 01. srpnja 2019. Iz navedene presude proizlazi da je Pravilnik o unutarnjem redu Grada Slavonskog Broda sa svim izmjenama i dopunama objavljen u Službenom glasniku Grada Slavonskog Broda broj 2/20 od 25. veljače 2020. te da su opći akti objavljeni u Službenom glasniku Grada Slavonskog Broda broj 2/20 stupili na snagu 04. ožujka 2020, dakle, nakon donošenja rješenja od 15. srpnja 2019.
14. Slijedom svega navedenog Sud nije preostalo drugo, nego na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Osijeku 19. siječnja 2022.
Sudac
Dario Mađaroš v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.
