Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž-1080/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz I., OIB …, koju zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., protiv tuženika Z. M. iz O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, broj P-592/2020-17 od 6. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

I. Žalba tuženika se uvažuje, te se preinačuju presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, broj P-592/2020-17 od 6. listopada 2021.: a) presuda se preinačuje tako da glasi:

„1. Proglašava se nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Valpovu, sada Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem Ovr- 486/12 od 27. travnja 2012. za iznos od 220.000,00 kuna, dok se s viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbija.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak prvostupanjskog postupka.“

b) rješenje se preinačuje tako da se odbacuje prijedlog za izdavanje klauzule pravomoćnosti rješenja o ovrsi broj Ovr-486/12 od 27. travnja 2012. kao i prijedlog za transferiranje zaplijenjenog iznosa temeljem nepravomoćnog rješenja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – PS O. u visini od 51.400,00 kn.

II. Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.064,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

" l. Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je tuženik Z. M. iz O., OIB …, pokrenuo pred Općinskim sudom u Valpovu, sada Općinskim sudom u Osijeku – Stalna služba u Valpovu, pod br. Ovr-486/12, i to za iznos koji prelazi iznos od 77.577,00 kn. Il. Nalaže se tuženiku da tužiteljici A. S. iz I., OIB …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 90.552,50 kn, u roku od 15 dana.“

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu ukine i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti temeljem odredbe članka 221.a. ZPP, a tužiteljici naloži plaćanje parničnih troškova uključujući trošak za sastav žalbe..

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Valpovu broj Ovr-486/12 od 27. travnja 2012.

7. U tom ovršnom postupku ostvaruje se novčana tražbina ovrhovoditelja (tuženika u ovom postupku) u iznosu od 100.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju S. banke, P. u V. na dan isplate sa zateznim kamatama koje S. banka u V. plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a koja teče od 18. lipnja 1995. pa do dana plaćanja i troškova ovršnog postupka.

8. Postupajući po žalbi ovršenice Općinski sud u Valpovu uputio je ovršenicu da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja donesenog 15. listopada 2012. pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a zbog tvrdnje ovršenice da je nastupila zastara tražbine i da ju je podmirila.

9. Ovršna isprava je presuda Općinskog suda u Valpovu donesena pod brojem P- 285/99 od 2. prosinca 1999. i potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-615/00 od 13. srpnja 2000.

10. Iz spisa i priloga proizlazi:

- da je tuženik pokretao postupke radi ostvarenja tražbine pred Općinskim sudom u Valpovu, i to 2000. godine koji se vodio pod brojem Ovr-753/00, zatim 2005. godine koji se vodio pod brojem Ovr-875/05 (sada Pu Ovr-201/16) i konačno 2012. godine koji se vodi pod brojem Ovr-486/12;

- da se u postupku koji se vodio pod posl.br.Ovr/753/00 pokušala ostvariti tražbina prodajom nekretnine tužiteljice (tamo ovršenice), te da je u tom postupku nekretnina tužiteljice upisana u zk.ul. … k.o. I., k.č.br…., u naravi kuća i dvor dosuđena tuženiku za iznos od 136.500 kn,

- da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno ali da tuženik nije uplatio prodajnu cijenu zbog čega je rješenjem Općinskog suda u Valpovu oglašena nevažećom prodaja nekretnine tuženiku te obustavljen ovršni postupak a zk. odjelu naloženo brisanje zabilježbe dosude nekretnine;

- da je u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-875/05 radi ostvarenja iste tražbine prodana nekretnina tužiteljice (tamo ovršenice) za iznos kupovnine od 220.000,00 kuna i to tuženiku (tamo ovrhovoditelju), s tim da je određeno da tuženik nije dužan platiti kupovninu jer njegova tražbina iznosi više od iznosa kupovnine;

- da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je njegova tražbina djelomično namirena i to za iznos od 133.000,00 kuna, a odgovor na tužbu sastavio je punomoćnik tuženika odvjetnik D. K.;

- da je tuženik u podnesku koji je uputio u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Valpovu pod brojem P-52/12 u kojem je tražio pobijanje pravnih radnji tuženice A. S., sačinjenom po punomoćniku D. K., naveo da je djelomično namiren u postupku i to za iznos od 136.500 kn u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-753/00;

- da se ovrha vodi na mirovini tužiteljice i da je na računu kod HZMO-a ustegnuto 51.400,00 kn, ali koje nisu prenesene na račun tuženika;

- da ukupan dug tužiteljice prema tuženiku, prema nalazu vještaka P. d.o.o. za vještačenje bez ustegnutog iznosa mirovine koji se nalazi na računu kod HZMO-a iznosi 213.596,39 kn, s tim da je dugovanje utvrđeno primjenom kamatnih stopa kod PBZ d.d., čiji je tužiteljica klijent, a kod takvog obračuna duga vještak je pošao od toga da je tužiteljica djelomično podmirila tražbinu i to u iznosu od 220.000,00 kn, dakle, nije priznao podmirenje tražbine u iznosu od 136.500,00 kn;

- da je bivši punomoćnik tuženika odvjetnik D. K. saslušan kao svjedok, a u svom iskazu je naveo da je zastupao tuženika u dva ovršna predmeta, gdje se ovrha vodila na nekretninama i da se tuženik nije mogao namiriti prodajom jedne nekretnine jer nije bio upisan prvi kao založni vjerovnik već neki gospodin iz Z. koga je zastupao odvjetnik P. L. iz V., a druga nekretnina je prodana i prenesena u vlasništvo tuženika, da je 2017. godine otišao u mirovinu i da od tuženika nije naplatio troškove zastupanja već je to s njim prijateljski riješio tako što će, ukoliko tuženik uspije što naplatiti, dobiti 10% tog iznosa a u protivnom da neće dobiti ništa; a nakon što su mu pročitani podnesci i to odgovor na tužbu u ovom predmetu i podnesak u predmetu koji se vodio povodom pobijanja tuženikovih pravnih radnji potvrdio da je te podneske predao sudu, te je dodao da je tuženik namiren djelomično za svoje potraživanje od A. i J. S. u ovršnom postupku za iznos od 136.500,00 kuna čime su podmireni troškovi, dio kamata i glavnice i to je jedina naplata koja je uspjela, dok naplata na računu nije ni započela odnosno nije bilo nikakvih isplata po toj osnovi; smatra da od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva treba oduzeti iznos od 136.500,00 kuna odnosno 133.000,00 kuna, a nije znao objasniti zbog čega je razlika u iznosu koji je naveo u odgovoru na tužbu (133.000,00 kn) i u podnesku u predmetu po tužbi zbog pobijanja pravnih radnji (136.500,00 kn);

- da je tuženik Z. M. u svom stranačkom iskazu opovrgavao bilo kakvu isplatu iznosa od 136.500,00 kuna odnosno 133.000,00 kuna.

11. Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica podmirila tuženikovu tražbinu, i to prvenstveno za iznos od 220.000,00 kuna, koji iznos se ne osporava, s osnove polučene kupoprodajne cijene za nekretninu u vlasništvu ovršenice, te za daljnji iznos od 136.500,00 kuna koji je po mišljenju prvostupanjskog suda platila na ime duga tadašnjem punomoćniku tuženika odvjetniku D. K.. Sud ne vjeruje odvjetniku D. K., koji je saslušan kao svjedok, kada je naveo da će za obavljene odvjetničke usluge naplatiti 10% od iznosa koji tuženik ostvari u postupku jer to po stajalištu suda nije ni životno ni uvjerljivo s obzirom na veliku vrijednost predmeta spora, a činjenica da je tuženik bio zapao u financijske poteškoće tijekom 2015-2016 godine po stajalištu prvostupanjskog suda je motivirala odvjetnika da zadrži preuzeti novac za sebe. Naravno, pri tom sud kao potporu svojim utvrđenjima uzima i podneske koje je punomoćnik D. K. sačinio u ovom predmetu, i to odgovor na tužbu, kao i podnesak koji je sačinio u postupku koji je pokrenuo tuženik radi pobijanja tužiteljičine pravne radnje i koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-52/12. Prvostupanjski sud smatra da je punomoćnik D. K. zatajio tuženiku činjenicu da mu je plaćena svota od 136.500,00 kn.

12. Činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica djelomično podmirila tuženikovu tražbinu i to u iznosu od 220.000,00 kuna je pravilno. Naime, u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-875/05 prodana je nekretnina ovršenice (tužiteljice) i to za iznos od 220.000,00 kn, s tim da je tuženik (tamo ovrhovoditelj) bio kupac. Navedenu činjenicu akceptirao je i vještak u svom nalazu i mišljenju.

13. Među strankama je sporno, a to je i relevantno za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, je li tužiteljica, pored navedene svote od 220.000,00 kn podmirila tuženiku i svotu od 136.500,00 kn. Ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o ovoj odlučnoj činjenici. On je posljedica pogrešne ocjene provedenih dokaza.

14. Nadalje, prvostupanjski sud nije dao razloge zašto smatra da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara, pa je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

15. I pored postojanja ovih povreda ovaj, drugostupanjski, sud se koristio ovlaštenjima iz članka 373.a. ZPP-a te je utvrdio odlučne činjenice.

16. Kao prvo valja navesti da nije nastupila zastara u konkretnom slučaju. Naime, tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju u desetogodišnjem roku (članak 379. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO), a pokretanjem ovršnih postupaka i to jednog 2000., drugog 2005. je došlo do prekida zastare, u kojem slučaju zastara teče iznova. Iz navedenog slijedi da nije protekao desetogodišnji zastarni rok kada je pokrenut ovršni postupak iz kojeg je nastala ova parnica (2012.).

17. Svjedok D. K. je u iskazu naveo da je A. S. djelomično podmirila svoju tražbinu i to za iznos od 136.500,00 kuna ali da se to dogodilo u ovršnom postupku, pa ukazuje da su se time podmirili troškovi, dio kamate i dio glavnice. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je djelomično namirena njegova tražbina i to za iznos od 133.000,00 kn koji se ima odbiti od dospjele kamate po obračunu na 21. travnja 2012., te da je po tom obračunu preostalo za podmiriti iznos od 326.006,86 kn odnosno 44.428,52 EUR. Ovdje valja primijetiti da je u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-875/05, a u kojem je prodana nekretnina ovršenice (tužiteljice) za 220.000,00 kuna, pa je za taj iznos smanjen dug, punomoćnik ovrhovoditelja, odvjetnik D. K. predao podnesak uz koji je priložio izračun kamata i u kojem je uzeta u obzir činjenica da je izvršena uplata od 220.000,00 kn, te prema tom izračunu ostalo je nenaplaćeno 326.006,86 kn, odnosno 44.428,52 EUR. Ovo ukazuje da je kod sastavljanja odgovora na tužbu punomoćnik tuženika pogrešno naveo iznos koji je plaćen, a nakon kojega je ostao dug u iznosima navedenim u tom odgovoru na tužbu. Naime, dug u iznosu od 326.006,86 kn, odnosno 44.428,52 EUR ostaje nakon što se od ukupnog duga odbije iznos od 220.000,00 kn, a ne 133.000,00 kn. U ovršnom postupku (Ovr.875/05) tuženik je obračunao ostatak duga u iznosu od 326.006,86 kn (44.428,52 EUR) nakon djelomičnog podmirenja tražbine u iznosu od 220.000,00 kn. Nadalje u podnesku koji je punomoćnik tuženika (tamo tužitelja Z. M.) podnio prvostupanjskom sudu, a koji se vodio pod brojem P-52/12 protiv tuženice A. S. i dr. radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji je navedeno da je tuženik (tamo tužitelj) djelomično namiren do iznosa 136.500,00 kn u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-753/00. Dakle, punomoćnik tuženika to namirenje vezuje za ovršni postupak koji se vodio pod brojem Ovr-753/00. Doista, tamo je nekretnina ovršenice bila prodana za navedenu svotu, i to tuženiku koji je bio ponuditelj, ali tuženik tu svotu nije platio, očito jer je već postojalo založno pravo na tuženikovoj predmetnoj nekretnini, pa bi sredstva otišla drugoj osobi, što je ukazivao i odvjetnik D. K. saslušan kao stranka. Zbog toga je ta prodaja oglašena nevažećom i obustavljen je ovršni postupak. Dakle, tužiteljica nije smanjila svoju obvezu, niti je tražbina tužitelja prestala u navedenom iznosu. Iz ovoga također proizlazi da je D. K. očito smatrao da je tražbina smanjena za iznos od 136.500,00 kn u ovršnom postupku, a što se nije dogodilo, pa kada se sve uzme u obzir ovaj sud utvrđuje da obveza tužiteljice nije prestala za iznos od 136.500,00 kn, tj. da ona nije predala navedenu svotu punomoćniku tuženika D. K.. Kod ovakvog zaključivanja ovaj sud je pošao od toga da bi bilo teško povjerovati da se tako značajna novčana svota preda bez bilo kakve potvrde, posebno u situaciji kada su stranke imale niz parničnih i ovršnih postupaka radi ostvarenja iste tražbine. S obzirom na navedeno utvrđenje sud nije uzeo u obzir priznatu činjenicu od strane punomoćnika tuženika u odgovoru na tužbu, a koja je kasnije potpuno povučena.

18. Prema tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiteljica podmirila tuženikovu tražbinu u iznosu od 220.000,00 kn, pa je utoliko valjalo prihvatiti njezin zahtjev za utvrđenje ovrhe nedopuštenom, a povrh tog iznosa valjalo je zahtjev odbiti, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preostali dug iznosi 213.596,39 kn.

19. Imajući u vidu da su stranke djelomično uspjele u sporu, i to u prvostupanjskom postupku svaka podjednako, to je temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

20. O prijedlozima tuženika za izdavanje klauzule djelomične pravomoćnosti rješenja o ovrsi i prijedlogu za transferiranje zaplijenjenih iznosa temeljem nepravomoćnog rješenja o ovrsi, dakle o provedbi ovrhe, odlučuje se u ovršnom postupku a ne u parničnom postupku pa je utoliko prihvaćena žalba tuženika i taj prijedlog odbačen kao nedopušten.

21. Tuženiku je valjalo dosuditi troškove žalbenog postupka, a s obzirom da je u njemu uspio polovično, dosuđeno mu je pola tih troškova u iznosu od 3.064,50 kn. Priznati trošak se odnosi na zastupanje po odvjetniku za sastav žalbe, dok troškove pristojbe sud nije dosudio jer tuženik nije dokazao da ih je podmirio.

22. Radi izloženog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Dubrovnik, 19. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić