Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kžzd-23/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., i 101/17.
– dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-3/2018-51 od 26. travnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2022. u nazočnosti optuženog S. B., branitelja optuženika M. K., odvjetnika iz O., te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru S. K.-Č.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba opt. S. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni pa se opt. S. B. za kazneno djelo iz čl. 158. st. 2. KZ/11 (toč. 4. izreke) utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11 (toč. 1. i 2. izreke) i kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 (toč. 3. izreke), pa se opt. S. B. uz primjenu čl. 51. st.1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
II. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom S. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. svibnja 2021. pa nadalje.
III. U ostalom dijelu žalba optuženog S. B. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. S. B. zbog četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11, pa mu je za dva kaznena djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11 utvrdio po dvije godine zatvora, za jedno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od tri godine i za kazneno djelo iz čl. 158. st. 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te je uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženiku je naloženo platiti sudu troškove kaznenog postupka u iznosu od 15.616,50 kuna na ime telekomunikacijskog vještačenja te paušalnu svotu u iznosu od 1000,00 kuna, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Optuženik se od 5. svibnja 2021. nalazi u istražnom zatvoru temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj KZD-3/2018-41 od 26. travnja 2021.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju M. K., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji te troškova kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjeno vijeće. Predlaže da se branitelj izvijesti o sjednici vijeća.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika u cijelosti odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Odgovor na žalbu dostavljen je optuženiku i njegovom branitelju.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. S. B. putem audio-video uređaja sukladno čl. 475. st. 8. ZKP-a jer se isti nalazi u Zatvoru u Zagrebu, te branitelja optuženika M. K., odvjetnika iz O. i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, S. K.-Č. koji su bili prisutni na sjednici na Županijskom sudu u Bjelovaru.
6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
7. Obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a optuženik navodi da se presuda ne može ispitati jer su razlozi u presudi proturječni sami sebi i izvedenim dokazima te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je optuženik proglašen krivim. Također se navodi da nisu izvedeni svi pročitani dokazi na raspravi 23. travnja 2021. s obzirom na trajanje rasprave, da na rasprave nije pozivana oštećenica iako je tijekom 2020. godine postala punoljetna, te da je svjedok Đ. F. ispitan izvanraspravno samo pred predsjednikom vijeća bez sudaca porotnika.
8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud dao razloge za sva svoja utvrđenja zaključujući, na temelju provedenih dokaza, da je optuženik postupajući na način kako je to opisano u izreci pobijane presude ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela za koja ga je proglasio krivim. Sud je analizirao sve odlučne provedene dokaze, doveo ih u međusobnu vezu i u vezu s obranom optuženika, te dao razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih zaključuje da je dokazano da je optuženik počinio terećena kaznena djela time da ne postoji nikakva proturječnost u iznesenim razlozima s izvedenim dokazima.
8.1. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud na raspravi 23. travnja 2021. nije izveo sve dokaze koji su pročitani, ističe se da je na toj raspravi bio nazočan branitelj uz branjenika S. B. te niti optuženik niti branitelj optuženika nisu iznijeli nikakve primjedbe na sadržaj zapisnika i izvedene dokaze na raspravi dok je općepoznato da sva računala na sudovima imaju mogućnost reprodukcije DVD i CD snimaka.
8.2. Također je neosnovan i žalbeni navod u vezi ispitivanja svjedoka Đ. F. koji je uz pristanak stranaka, obrane i tužitelja, izvanraspravno ispitan 1. travnja 2021. pred predsjednikom sudskog vijeća u nazočnosti stranaka, te je taj iskaz pročitan pred sudskim vijećem na idućoj raspravi, tako da se ne bi moglo raditi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka kojom bi bilo povrijeđeno pravo obrane.
8.3. Žalbeni navod koji se odnosi na povredu odredaba kaznenog postupka jer na rasprave nije pozivana oštećenica, iako je tijekom 2020. godine postala punoljetna, te da oštećenici nije postavljen opunomoćenik u ovom kaznenom postupku, nije ni od kakvog utjecaja na povredu prava obrane optuženika, time da je u konkretnom slučaju oštećenica dala svoj iskaz pred sucem istrage u nazočnosti stranaka, nije se tražilo njeno ponovno ispitivanje na raspravi, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako nema potrebe pozivati oštećenicu na raspravu kako to ne bi štetno utjecalo na njeno psihičko stanje kao žrtvu koja je pretrpjela seksualnu zlostavu.
9. U preostalom dijelu žalbe optuženika upućuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocjenu dokaza, pa slijedom toga i na pogrešnu primjenu kaznenog zakona.
10. Neosnovani su žalbeni navodi da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zato što sud nije odredio provođenje kombiniranog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja oštećenice na okolnosti njene mogućnosti svjedočenja u ovom kaznenom postupku.
10.1. Prije svega, nitko od stranaka nije predlagao provođenje ovog dokaza na raspravi, ali objektivno za to nisu postojali razlozi jer tijekom postupka nije utvrđeno da oštećenica boluje od kakve bolesti niti je bilo sumnje da ne bi mogla shvatiti značenje svog svjedočenja, posebno zato što je ispitana putem stručne osobe, prof. socijalne pedagogije K. F. koje je primjereno upoznala oštećenicu sa značenjem svjedočenja i upozorenjima koja se daju svjedocima, a što je oštećenica razumjela, jer bi u suprotnom stručna osoba izvijestila sud da ista nije u mogućnosti svjedočiti, dok ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka može dati samo sud.
10.2. Pravilno je sud odbio dokazni prijedlog obrane da se ispita službenik PP B. M. na okolnosti iskaza majke oštećenice prilikom prijavljivanja kaznenih djela u vezi sadržaja tog razgovora budući se radi o dokazu na kojem se ne može temeljiti sudska odluka jer se radi o obavijestima iz čl. 86. ZKP-a koje se izdvajaju iz spisa.
10.3. Što se tiče žalbenog navoda da je prvostupanjski sud propustio izvršiti uvid u medicinsku dokumentaciju optuženika koja je priložena uz odgovor na optužnicu, upućuje se na zapisnik sa zadnje rasprave kako su optuženik i njegov branitelj na upit predsjednika vijeća, nakon što su pročitani ostali dokazi, naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, zbog čega je dokazni postupak završen. Kako sam optuženik u obrani navodi da je bio operiran zbog ingvinalne hernije, bruha, u rujnu 2016. zbog čega je bio dva dana na bolničkom liječenju, a u žalbi ističe da oštećenica niti u jednom trenutku nije navela da bi znala za ove zdravstvene probleme optuženika, ovo vijeće nalazi da obrana pogrešno smatra da to upućuje na neistinitost iskaza oštećenice, jer oštećenici nije niti postavljeno pitanje na te okolnosti, niti je ona morala uočiti i znati za zdravstvene probleme optuženika s obzirom da se nije radilo o teškom operativnom zahvatu i teško narušenom zdravstvenom stanju optuženika.
11. U vezi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj analizira iskaze ispitanih svjedoka i nalazi da je prvostupanjski sud selektivno analizirao iskaze svjedoka, a ne u cijelosti, međutim ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud iznio sve bitne dijelove iskaza ispitanih svjedoka, doveo ih u međusobnu vezu i u vezu s obranom optuženika i dao ocjenu tih dokaza navodeći zašto ih prihvaća ili ne u dijelu u kojem su relevantni za ovaj postupak. Upućivanje obrane na lažni iskaz svjedoka A. P. pred državnim odvjetnikom, jer je tada naveo da nije imao spolni odnos s oštećenicom, dok je na raspravi na sudu iskazao da je imao odnose s oštećenicom u vrijeme njihove veze, objašnjavajući ovu razliku u iskazivanju strahom da se ne izlaže kaznenom progonu, također nije od utjecaja na ostale činjenice o kojima je svjedočio ovaj svjedok, a koji ima posredna saznanja od oštećenice da je imala seksualne odnose s optuženikom tijekom inkriminiranog razdoblja.
11.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se iz iskaza oštećenice A. V. koja opisuje sporne događaje u prostorijama udruge R. u Č., što u vidu spolnih odnosa s optuženikom, a kada optuženik nije mogao postići zadovoljavajuću erekciju, u vidu sa spolnim odnošajem izjednačenih spolnih radnji ili bludnih radnji, a o kojim događajima je ispričala i opisala ih svojoj majci A. V., koja je to prijavila policiji i dala detaljan iskaz u ovom kaznenom postupku, te iz iskaza svjedoka A. P. kojem se oštećenica također o tome povjerila nakon što je on prethodno razgovarao o svojim sumnjama s njenom majkom da je oštećenica u seksualnoj vezi s optuženikom koji joj je za protuuslugu davao novčane iznose, cigarete, sokove, bonove za mobitel, može zaključiti da je optuženik počinio kaznena djela kako ga se tereti. Prvostupanjski je sud pritom pravilno analizirao i ocijenio iskaze svjedoka V. F., D. B. i N. G., koje nisu neposredni očevici događaja, ali potvrđuju navode oštećenice i to svjedokinja B. da je primijetila da oštećenica raspolaže s priličnim iznosom novca i učestalo kupuje različite stvari kod nje u dućanu poput cigareta zlatni York dugi, koje cigarete je počeo kupovati i optuženik iako on nije bio pušač, dok je svjedokinja V. F. viđala oštećenicu kako učestalo odlazi u prostor te udruge i počelo se pričati po selu da su optuženik i oštećenicu u seksualnim odnosima, a svjedokinja G. je o tim događajima saznala od majke oštećenice.
11.2. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud analizirao i iskaze svjedoka obrane, supruge optuženika, M. B., prijatelja optuženika, Z. B. i D. O., koji nemaju nekih relevantnih saznanja, osim što opisuju taj prostor gdje se to dešavalo i da su i sami tamo zalazili, ali očito su se sporne inkriminirane radnje odvijale kada su oštećenica i optuženik bili tamo sami, time da se radilo prostorijama kojima je raspolagao optuženik i mogao ih je po potrebi zaključati kada mu je to odgovaralo. Štoviše, svjedok Đ. F., koji je tada bio ravnatelj Centra za socijalnu skrb B. M., ne potvrđuje iskaz optuženika da bi ga optuženik kontaktirao zbog navodne ucjene oštećenice i njenog dečka, a kako to navodi u svojoj obrani optuženik.
12. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi da se iz provedenog telekomunikacijskog vještačenja nije utvrdilo da bi postojala komunikacija između optuženika i oštećenice, jer iz dopune nalaza i mišljenja, a kako je to obrazložio prvostupanjski sud, proizlazi da je postojala komunikacija između brojeva telefona koje su koristili optuženik i oštećenica i to u 47 navrata, time da je većina komunikacije zabilježeno na način da je optuženik slao SMS poruke oštećenici (39 poruka) dok je oštećenica poslala četiri SMS poruke optuženiku, a što se uklapa u iskaz oštećenice kada opisuje na koji način je komunicirala s optuženikom i kako su dogovarali susrete.
13. Ostali žalbeni navodi koji se odnose na diskreditaciju same oštećenice i njene obitelji nisu u bilo kakvoj uzročnoj vezi s protupravnim postupanjima optuženika koji je u stvari na određeni način iskoristio nedostatnu roditeljsku kontrolu nad maloljetnom oštećenicom i loše imovno stanje te obitelji, pa je privukao raznim „poklonima“ i „nagradama“ oštećenicu koja je bila dijete u ovakve zabranjene seksualne odnose i spolno zlouporabio dijete.
14. Neprihvatljiv je i žalbeni navod da tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik znao da je oštećenica dijete koje nije navršilo petnaest godina budući oštećenica navodi da je to bilo poznato optuženiku, dolazila je često u tu udrugu, bila član udruge, te je znao da još ide u osnovnu školu, kao i da je njegov čin zabranjen kada je tražio oštećenicu da o tome nikome ne govori, da briše poruke i mijenja kartice na mobilnom telefonu, pa se ne može zaključivati da bi optuženik bio u otklonjivoj zabludi u pogledu dobi oštećenice.
15. Konačno, drugostupanjski sud nalazi da nije došlo do povrede kaznenog zakona i da se radi o počinjenju ova četiri kaznena djela za koja je optuženik osuđen i pogrešno žalitelj smatra da bi se moglo raditi samo o jednom produljenom kaznenom djelu. Ukoliko kaznena djela predstavljaju napad na spolne ili druge slobode, kao što je u ovom predmetu, ista se ne mogu pravno označiti kao produljeno kazneno djelo (čl. 52. st.2. KZ/11), pa su tako ispravno događaji iz rujna 2016. i ožujka 2017., koje je oštećenica detaljno opisala, označeni kao samostalna kaznena djela iz čl. 158. st.1. KZ/11 (toč.1. i toč. 2. izreke), a kako iz iskaza oštećenice proizlazi da je još najmanje u osam navrata od listopada 2016. do lipnja 2017. imala spolne odnošaje s optuženikom pri čemu nije mogla navesti točno vrijeme i datum, isti su označeni kao jedno samostalno kazneno djelo iz čl. 158. st.1. KZ/11, što je i najpovoljnije za optuženika. Budući je, osim spolnih odnosa s optuženikom, oštećenica opisala i više događaja kada je optuženik s njom imao „samo“ bludne radnje, isti su događaji također označeni kao jedno kazneno djelo, a što se sve događalo u razdoblju od rujna 2016. do njenih navršenih petnaest godina u lipnju 2017.
16. Cijeneći naprijed iznijeto, a u prvom redu pravilno prihvaćen iskaz oštećenice koji u bitnim elementima potvrđuju drugi izvedeni dokazi, kako personalni, tako i materijalni, prvostupanjski je sud, nasuprot žalbe optuženika, pravilno zaključio da je optuženik počinio tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 opisanih u točkama 1., 2. i 3. izreke presude na način da je izvršio spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina, te jedno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11. opisanom u točki 4. izreke presude, jer je nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju, pa stoga nije ostvarena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjen kazneni zakon i optuženik osuđen po kaznenom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela kao najblažem zakonu jer su kasnijim izmjenama povišene kazne zatvora za ta kaznena djela.
17. Razmatrajući odluku o kazni i žalbene navode optuženika koji nalazi da se radi o prestrogoj sankciji, osnovano je prvostupanjski sud kod optuženika kao olakotno cijenio njegovu neosuđivanost i stariju životnu dob dok je kao otegotno cijenio što je zlouporabio loše imovinsko i socijalno stanje oštećenice, tako da i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su pravilno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela iz čl. 158. st.1. KZ/11 u toč. 1.. 2. i 3. izreke pobijane presude, dok je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 158. st. 2. KZ/11 zaključio da bi se i nešto blaže utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine te temeljem čl. 51. KZ/11 izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od pet godina ostvarila svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i utjecalo na optuženika da ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, ali i jačala svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. U izrečenu kaznu zatvora temeljem čl. 54. KZ/11 optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvora od 5. svibnja 2021. pa nadalje.
18. Iako se u žalbi navodi i žalbena osnova zbog odluke o troškovima, isti žalbeni navodi nisu obrazloženi, ali odmjereni troškovi paušala primjereni su složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i materijalnim prilikama optuženika, te su pravilno odmjereni i troškovi telekomunikacijskog vještačenja provedenog u postupku, a koje je sud već predujmio vještaku u iznosu od 15.616,50 kuna.
19. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.
Bjelovar, 19. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar
