Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-689/24-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave protiv tuženika Odbora za državnu službu uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. U., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2030/21-20 od 18. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Z. i potvrđuju se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2030/21-20 od 18. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2030/21-20 od 18. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/21-01/170, urbroj: 566-01/8-21-3 od 12. svibnja 2021.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je zainteresirana osoba raspoređena na radno mjesto za koje je predviđena provedba najsloženijih poslova inspekcijskog nadzora nad primjenom carinskih, trošarinskih, poreznih i drugih propisa za provođenje kojih je nadležna Carinska uprava i predstavlja najviše klasificirano nerukovodeće radno mjesto u Područnom carinskom uredu R.. Međutim, prvostupanjski sud je u presudi utvrdio da je radno mjesto na koje je zainteresirana osoba raspoređena s danom 8. srpnja 2013. višestruko niže rangirano u odnosu na radno mjesto na koje je prethodno raspoređena, što predstavlja pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, zainteresirana osoba kao što je i u prvostupanjskom rješenju utvrđeno, a što nije sporno, prethodno je bila raspoređena na radno mjesto predstojnika Carinske ispostave I u Carinskoj ispostavi P., a koje je radno mjesto, kao i cjelokupna ustrojstvena jedinica ukinuto temeljem Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija ("Narodne novine", broj: 78/13.). Ističe da je u prvostupanjskom rješenju dano detaljno obrazloženje u postupku rasporeda zainteresirane osobe, utvrđeno je činjenično stanje, podaci o provedenom ispitnom postupku, razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razlozi zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva službenika, razlozi donošenja odluka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Također, detaljno su utvrđene i obrazložene potrebe službe relevantne za raspored zainteresirane osobe pa je stoga pogrešna ocjena prvostupanjskog suda po kojoj nisu navedeni razlozi kojima se otklanjaju prigovori i žalba protiv rješenja o rasporedu i to da je 8. srpnja 2013. u Područnom carinskom uredu Rijeka ostalo nepopunjeno deset radnih mjesta koja zainteresirana osoba konkretno navodi i koja su više rangirana od onog na koje je raspoređena, a za koje ispunjava stručne uvjete i koja odgovaraju njegovom stručnom iskustvu i potrebama službe, posebno s obzirom da je naglašeno da se prilikom rasporeda od 8. srpnja 2013. vodilo računa o prioritetima u novim okolnostima za Carinsku upravu, Područni carinski ured R.. Posebno napominje da je postupak donošenja prvostupanjskog rješenja bio u potpunosti sukladan s odredbama članka 127. Zakona o državnim službenicima kao i dosljednom sudskom praksom upravnih sudova te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Međutim, prvostupanjski sud nije primijenio odredbe članka 127. stavka 1. i 3. Zakona o državnim službenicima, kojima nije propisana obveza rasporeda službenika na radno mjesto iste potkategorije unutar kategorije u kojoj je zatečen pri stupanju na snagu Pravilnika, a u smislu Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi ("Narodne novine", 77/07., 13/08. i 81/08.), kao što nije propisana niti obveza rasporeda na radno mjestu u skladu s izraženim željama državnog službenika. Tužitelj u tom smislu upućuje na presude upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kao i na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj kod donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu nema obveze rasporeda službenika na radno mjesto na kojem je zatečen pri stupanju na snagu Pravilnika kao niti obveze rasporeda na radno mjesto u skladu s izraženim željama državnog službenika. Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu uvaži i pobijanu presudu poništi te usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku i zainteresiranoj osobi na odgovor, no međutim isti nisu dostavili odgovor na žalbu tužitelja, iako su istu uredno primili.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 12. svibnja 2021. poništeno rješenje Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/13-01/548, urbroj: 513-02-6000/2-20-17 od 4. prosinca 2020. i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a kojim rješenjem je zainteresirana osoba A. U., dipl. ing. za pomorski promet, raspoređen u razdoblju od 8. srpnja 2013. do 29. veljače 2016. na radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvo financija, Carinsku upravu, Područni carinski ured R., Službu za nadzor, Odjel za nadzor i upravni postupak. Navedeno rješenje poništeno je uz obrazloženje da niti iz rješenja donesenog u ponovljenom postupku nije moguće utvrditi okolnosti zbog kojih je zainteresirana osoba, vodeći računa o potrebama službe, raspoređena na radno mjesto navedeno u izreci rješenja, vodeći računa o pravilnoj primjeni navedene odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, članku 127. Zakona o državnim službenicama i relevantnim odredbama Zakona o carinskoj službi, a iz obrazloženja rješenja je vidljivo da se u istome uglavnom ponavljaju navodi iz obrazloženja poništenog rješenja Ministarstva financija od 17. travnja 2020. kojim je zainteresirana osoba bila raspoređena na radno mjesto carinika prve vrste u Carinski ured R., Služba za robno granične procedure Š..
7. Protiv navedenog rješenja tuženika tužitelj je podnio tužbu prvostupanjskom sudu osporavajući njegovu zakonitost i pravilnost rješenja.
8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prihvatio zaključak tuženika da je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.) te članak 127. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.) te relevantne odredbe Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", broj: 68/13.). Prvostupanjski sud osnovano smatra da iz prvostupanjskog rješenja nije jasno, a kako to obrazlaže i zaključuje i tuženik, zašto je zainteresirana osoba za koju je u samom rješenju utvrđeno da je uspješno obavljala rukovodeće poslove za koje se stručno usavršavala po potrebama službe, raspoređena na predmetno radno mjesto koje je niže rangirano u odnosu na radno mjesto ne koje je prethodno bila raspoređena u okolnostima kada su zbog preustroja Carinske uprave sva radna mjesta bila ukinuta, odnosno upražnjena, te ih je trebalo popuniti u skladu s odredbama Zakona o carinskoj službi i Zakona o državnim službenicima. Prvostupanjski sud stoga osnovano navodi da je za pravilnu ocjenu svrhe diskrecijske ocjene bilo nužno njeno jasno obrazloženje, odnosno, obrazloženje potreba službe i odluke o odabiru konkretnog službenika s obzirom na utvrđenu potrebu službe, što je izostalo.
9. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima osnovano postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima, te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
11. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.