Poslovni broj Gž Ovr-225/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o. za poslovne usluge, OIB ......, Z., protiv ovršenice K.T., OIB .....,S. B., radi ovrhe, odlučujuć i o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 22 Ovr- 544/2018-3 od 17. travnja 2019., 19. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 22 Ovr-544/2018-3 od 17. travnja 2019. u toč. I., III. i IV. izreke.

II Radi odlučivanja o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 22 Ovr-544/2018-3 od 17. travnja 2019. iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9., 10. i 11. Ovršnog zakona predmet se vraća tom sudu kao nadležnom za odlučivanje po toj žalbi sukladno odredbi čl. 52. OZ-a.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja na temelju ugovora o namjenskom kreditu broj 504003028-26000076561/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je solemniziran 12. ožujka 2008. od strane javnog bilježnika M. B. iz S. B. pod brojem OU-7137/2008, Anexa broj 1. uz ugovor o namjenskom kreditu broj 504003028-26000076561/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je solemniziran 12. ožujka 2008. od strane javnog bilježnika M. B. iz S. B. pod brojem Ov-22980/10 i Aneksa broj 2. uz Ugovor o namjenskom kreditu broj 504003028-26000076561/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je solemniziran 25. svibnja 2011. od strane javnog bilježnika R. M. iz S. B. pod brojem Ov-6073/11, ovršnim dana 29. studenoga 2018., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 696.676,33 kn i to na ime glavnice iznosa od 458.477,68 kn a zateznom kamatom koje teku od 24. travnja 2018., na ime ugovorene kamate iznos od 35.263,25 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, na ime zatezne kamate iznos od 202.825,51 kn i na ime ostalih potraživanja iznos od 112.089,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao i radi naplate troškova ovršnog postupka, a sve kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja, određena je ovrha na nekretnini upisanoj u z.k. ul. br. ..... k.o. S. B., etaža broj 18 u vlasništvu ovršenice sve pobliže navedeno u izreci tog rješenja.

U točki II. izreke odbijen je prijedlog za ovrhu u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. ...... k.o. S. B., etaža 66.

U točki III. izreke ovrhovoditelju je određen trošak postupka u iznosu od 5.486,50 kn.

U točki IV. izreke predvidivi troškovi se naznačuju u iznosu od 700,00 kn. Protiv tog rješenja žali se ovršenica.

U žalbi navodi da kreditor nije imao razloga za raskid ugovora o kreditu jer ovršenica kredit otplaćuje i to u početku otplate osobno je rate kredita uplaćivala bilo ona bilo suprug u poslovnici banke, a nakon toga su rate su uplaćivane obustavom na plaći ovršenice, sudužnika D.T., kao i obustavama na mirovini sudužnika S. G. ali i aktiviranjem zadužnice te je kreditor naplaćivao svoju tražbinu putem blokade novčanih sredstava ovršenika i oba sudužnika. Nakon cesije 25. siječnja 2018. na ovaj način ovrhovoditelj se naplaćuje i u trenutku podnošenja žalbe u kontinuitetu. Uz navedeno ovršenica osporava visinu ovrhovoditeljeve tražbine, te iznos koji ovrhovoditelj potražuje rješenjem o ovrsi. Posebno ukazuje na činjenicu da je ovršenici u trenutku podizanja kredita 2008. bio isplaćen iznos od 452.000,00 kn a da ovrhovoditelj 2018. na ime glavnice potražuje iznos od 458.477,68 kn. Nadalje ovršenica ističe da uvidom u ugovor o cesiji od 25. siječnja 2018. između A. b. d.d. kao cedenta i E. M. d.o.o. kao cesionara u prilogu kojeg je izvadak iz poslovnih knjiga na dan 29. siječnja 2018. prema kojem proizlazi da je glavnica 462.270,94 kn, redovna kamata 35.263,25 kn i zatezna kamata 195.222,57 kn odnosno ukupno 692.869,65 kn, dok ovrhovoditelj u ovom postupku na temelju ovih priloga od ovršenice potražuje na ime glavnice 458.477,68 kn, na ime ugovorene kamate iznos od 35.263,25 kn, na ime zatezne kamate iznos od 202.825,51 kn odnosno ukupno 696.679,33 kn. Obzirom iz navedenog proizlazi da su podaci o visini duga nejasni i kontradiktorni te netočni. Ističe da je ovršni prijedlog u cijelosti neuređen kako u odnosu na visinu glavnog duga tako i visinu kamate i to redovne i zatezne kamate. Ističe da je ovrhovoditelj na opisani način počinio anatocizam radi naplate zateznih kamata obračunatih na glavnicu. Nadalje ovršenica ističe i prigovor zastare. Ovršenica ističe da su naprijed navedene isprave ovršne sukladno odredbama Ovršnog zakona u trenutku solemnizacije, a ne kako to želi ovrhovoditelj. Ističe da je ovrha neosnovana i po drugim žalbenim osnovama prije svega temeljem odredbe čl. 80. b st. 2. Ovršnog zakona.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i ovrhu obustaviti.

Žalba nije osnovana.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine “ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP dalje ZPP ), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje OZ), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Naime, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini na temelju ovršne isprave javnobilježničke isprave koja je ovršna isprava propisana odredbom čl. 23. st. 1. toč. 5. OZ-a. Prema odredbi čl. 307. OZ-a sporazumom vjerovnika i dužnika o postojanju tražbine predlagatelju osiguranja i vremenu njezina dospijeća te njihova suglasnost da se radnjama osiguraju ta novčana tražbina osigura zasnivanjem založnog prava koji sporazum je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, te sadrži izjavu dužnika da je suglasan da se radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika na nekom njegovom predmetu može zasnovati založno pravo, izjednačene su sa svojim učinkom sa zapisnikom koji sadrži takav sporazum stranaka, a kojim se zasniva založno pravo sudskim osiguranjem novčane tražbine.

Iz priloženog ugovora o namjenskom kreditu i aneksa proizlazi da je ispravu potpisala K. T. kao korisnik kredita i založni dužnik, da je između ostalog izričito dozvolila da se bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ili pisanog odobrenja zasnuje založno pravo upisom hipoteke na navedenoj nekretnini, da je izrazila suglasnost da potpisani sporazum ima snagu ovršne isprave te da založni vjerovnik može neposredno provesti prisilnu ovrhu radi naplate novčane tražbine navedene u istoj ispravi po njezinom dospijeću, te da izričito izjavljuje da je dopustila da se na temelju iste isprave, a nakon dospjelosti osigurane tražbine protiv nje može neposredno provesti ovrha na cjelokupnoj njezinoj pokretnoj i nepokretnoj imovini radi naplate osigurane tražbine. Iz ove isprave nadalje proizlazi da je javni bilježnik potvrdio da je ovu ispravu ispitao te utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je sudionicima pravnog posla ispravu pročitao, i upozorio da potvrđena pravna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

Prema odredbi čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 28/94, 162/98, 16/07 i 75/09 - dalje ZJB) potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta ako je sastavljena po propisima iz čl. 54. istog Zakona ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta. Prema odredbi čl. 54. ZJB javnobilježnički akt je izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu u kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilno izvršenje.

Iz navedenog valja zaključiti da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave koja je stekla svojstvo ovršnosti pa stoga ovršenica u žalbi bez osnove tvrdi da nije u obvezi prema ovrhovoditelju.

U odnosu na osporavanje osnove i visine duga, valja istaći kako je visina tražbine u kojoj je osigurana tražbina navedena u ovršnoj ispravi, a osim toga ugovorne stranke su se suglasile da banka dospjelost tražbine iz ugovora dokazuje iz poslovne knjige sa pečatom i potpisom ovlaštene osobe, te je ovrhovoditelj dostavio potpisan i pečatiran izvadak iz poslovnih knjiga koji se odnosi na specifikaciju tražbine iz ugovora. Stoga protivljenje ovršenice o ukupnoj visini tražbine paušalno i ničim konkretizirano tvrdnjama o tome u kojoj visini smatra tražbinu osnovanom, nije osnovano. Takvi žalbeni mogli bi biti relevantni samo u slučaju kada bi ovršenica svoje tvrdnje dokazala u ovršnom postupku javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, međutim ovršenica uz žalbu nije podnijela takvu ispravu niti su činjenice na kojima se temelji njezina žalba općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

Naime, iz izvoda iz poslovnih knjiga dostavljen po ovrhovoditelju proizlazi da je 23. travnja 2018. po navedenom ugovoru postojao dug na ime glavnice u iznosu od 458.477,68 kn, na ime ugovorene kamate 35.263,25 kn, na ime zatezne kamate iznos od 202.825,51 kn i ostalih potraživanja iznos od 112.089,00 kn.

U odnosu na žalbene navode ovršenice da je sud prvog stupnja dosudio zateznu kamatu na dospjelu ugovorenu kamatu što je zakonom zabranjeno, navodi se da prema odredbi čl. 31. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) zabrana anatocizma se odnosi na dospjele neplaćene zatezne kamate a ne na ugovorene kamate. Ovo zato što redovne kamate su po svojoj prirodi naknada za korištenje tuđeg novca što proizlazi iz odredbe čl. 1021. ZOO-a te obveza njihovog vraćanja nastaje samo ako dužnik takvu obvezu pravnim poslom – ugovorom i one teku u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju sa ispunjenjem obveze, i to upravo bitna razlika u odnosu na zatezne kamate koje nastaju temeljem prisilnog pravnog propisa koje teku samo ako dužnik dospije u zakašnjenje, bez obzira na to je li ugovoreno ili nije.

U odnosu na žalbene navode ovršenice da je sud prvog stupnja dosudio uglavničenu zateznu kamatu valja odgovoriti da ovrhovoditelj ima pravo zateznu kamatu obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, što je u konkretnom slučaju i učinio ali na tako obračunatu kamatu nema pravo na kamatu, što ovrhovoditelj niti ne traži.

Također valja istaknuti da je u konkretnom postupku predmet ovrhe je prodaja nekretnine na kojoj postoji založno pravo. Odredbom čl. 77. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj na temelju pravnog posla sa ovršenikom stekao na nekoj stvari pravo ili založno pravo ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. tog Zakona, te na druge odredbe ovog zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, osim odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. tog Zakona. Dakle, navedenom odredbom propisani su slučajevi u kojima je isključena primjena određenih odredbi Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, a u svrhu zaštite ovrhovoditelja. Stoga se ovršenica neosnovano poziva na odredbu čl. 80. b st. 1. OZ-a.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u toč. I., III. i IV. izreke, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

Za odluku o zakonitosti pobijanog rješenja nije pravno odlučna žalbena tvrdnja ovršenice da je tražbina po ovršnoj ispravi djelomično prestala, odnosno da je nastupila zastara tražbine, odnosno da je dug pogrešno obračunat, budući da se radi o žalbenim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9., 10. i 11. OZ-a o kojim nije nadležan odlučivati ovaj sud.

Glede pozivanja ovršenice na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st.

1. toč. 9., 10. i 11. OZ-a navodi se da sud nije ovlašten odlučivati o toj žalbi, jer će isključivo u nadležnosti suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 52. u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 9., 10. i 11. i to u okviru njegovih ovlaštenja propisanih odredbom čl. 52. st.

1. toč. 3. OZ-a. Stoga je valjalo radi odlučivanja o žalbi ovršenice protiv pobijanog rješenja o ovrsi izjavljenoj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9., 10. i 11. OZ-a ustupiti predmet sudu prvog stupnja u smislu odredbe čl. 52. OZ-a.

U Rijeci, 19. siječnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara