REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-2674/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., O.: …, K. Š., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u O. K. & K. d.o.o. S.,

protiv tuženika A. R., O.: …, S., zastupan

po punomoćniku D. T., odvjetniku u S., radi namirenja potraživanja,

nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 8. prosinca 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Dužan je tuženik A. R. iz S., O.: …,

odnosno njegov svakodobni pravni sljednik trpjeti odnosno dopustiti namirenje tražbine tužitelja I. B. iz S., O.: … u iznosu od 153.387,56

E.-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 300.000 DEM po stopi koja se priznaje na devizne štedne uloge građana po viđenju od 01.02.1995.god. do 31.12.2001.god,

- na iznos od 153.387,56 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se priznaje na devizne štedne uloge građana po viđenju od 01.01.2002.god. do 31.12.2007.god., a od 01.01.2008.god. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena pa do 30.06,2013.god., a od 01.07.2013.god do 31.07.2015.god. po stopi koja se određuje u skladu sa čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.god. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

i to sudskom prodajom nekretnine označene kao:

čest.zgr. 3066/2 i čest.zem. 9247 i 9255/5, i to baš poduložak 1054:

1.1. a) poslovni prostor položen u podrumu i prizemlju zgrade ukupne površine 84,65 m2 koji se sastoji od priručnog skladišta, manjeg skladišta, hodnika, dva zahoda te stepeništa za podrum

b) poslovni prostor položen na I. katu ukupne površine 50,57 m2 koji se sastoji od dvije kancelarije, predprostorije, hodnika, zahoda, kupaone, balkona te stepeništa za I. kat zgrade, te namirenjem tužiteljice iz polučene prodajne cijene.

II. Dužan je tuženik A. R. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužiteljici trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.”

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 63.500,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 14.500,00 kuna, više od dosuđenoga, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I. B. je u svojstvu tužitelja 30. rujna 2015. podnio sudu tužbu protiv tuženika A. R., radi namirenja potraživanja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je I. P. u više navrata pozajmio određene novčane iznose, što da je isti potvrdio priznanicama, da su potraživanja dospjela, a I. P. nije vratio dugovane iznose u ugovorenom roku.

2.1. Temeljem pozajmica, odnosno Ugovora o zajmu od 14.1.1995. da je upisano osiguranje potraživanja založnim pravom na teret nekretnine označene kao čest.zgr. 3066/2 i čest.zem. 9247 i 9255/5 poduložak 1054:

a) poslovni prostor položen u podrumu i prizemlju zgrade ukupne površine 84,65 m2 koji se sastoji od priručnog skladišta, manjeg skladišta, hodnika, dva zahoda te stepeništa za podrum

b) poslovni prostor položen na I. katu ukupne površine 50,57 m2 koji se sastoji od dvije kancelarije, predprostorije, hodnika, zahoda, kupaone, balkona te stepeništa za I. kat zgrade. Založno pravo da je upisano u iznosu od 300.000,00 DEM s nuzgredicama. Kako potraživanje nije podmireno, a tužitelj ima upisano založno pravo na nekretnini, predlaže donijeti presudu kom će se dopustiti namirenje tražbine tužitelja sudskom prodajom opisanih nekretnina.

3. Tuženik A. R. u odgovoru na tužbu od 22. prosinca 2015. (str. 9-11

spisa) u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na osnovu i visinu potraživanja. Tuženik navodi da je vlasnik za cijelo i posjednik predmetne nekretnine, da je istu stekao u vlasništvo temeljem valjanih isprava položenih u zbirci isprava suda. Dalje upućuje na parnični postupak koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem Pi-423/14 po tužbi I. B. protiv tuženika

I. P. zbog predmetnog potraživanja, pa da je taj postupak zapreka za vođenje predmetnog postupka. Ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan, neusklađen sa ispravom temeljem koje je upisan predmetni zalog. Predmetni ugovor o zajmu da predstavlja ispravu koji nije podobna za provedbu u zemljišnim knjigama. Iz ugovora o zajmu da je vidljivo da je dospijeće plaćanja dužnog iznosa dana 1. veljače 1997., pa ističe prigovor zastare u odnosu na označenu glavnicu i kamate. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom postupka je tužitelj I. B. umro, zbog čega je sud rješenjem poslovnog broja P10287/15 od 13. ožujka 2017. utvrdio prekid postupka. Postupak je nastavljen preuzimanjem i stupanjem M. B. u svojstvu tužiteljice na mjesto pok. I. B. te se prekinuti postupak nastavio rješenjem suda od 3. lipnja 2020.

i dalje vodi pod novim poslovnim brojem P-2674/2020.

5. Tijekom postupka je tuženik u podnesku od 8. studenog 2011. u bitnom istaknuo da je Ugovor o zajmu temeljem kojeg je upisano založno pravo ništetan budući je u vrijeme sklapanja tog Ugovora o zajmu bio na snazi preuzeti Zakon o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom („NN” broj 53/91). Iz

odredbi čl. 15. i 76. tog Zakona da proizlazi da je pozajmljivanje deviza u tuzemstvu bilo dopušteno od 10.01.1990. do 01.10.1992. godine, a zabranjeno od 01.10.1992. godine pa na dalje, pa je stoga Ugovor o zajmu kojeg su prednik tužitelja i I. P. sklopili dana 14.01.1995. protivan prisilnim propisima, samim time pravno nevaljan i ništav (ništetan) u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima te ne proizvodi pravne učinke. Navedeno da potvrđuje i sam tužitelj dostavom u predmetni spis, pravomoćnih presuda i to presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P-4613/18 od 21.listopada 2019. ipresude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1091/2020 od 09. srpnja 2020. iz kojih bi proizlazilo kako je Ugovor o zajmu od 14. siječnja 1995. godine sklopljen između pravnog prednika ovdje tužitelja i I. P. (temeljem kojeg je upisano sporno založno pravo na nekretninama u vlasništvu tuženika) ništetan i bez pravnog učinka. Stoga, ako bi Ugovor o zajmu od 14.siječnja 1995. godine bio ništetan i ne bi proizvodio pravne učinke, založno pravo koje je upisano temeljem takvog ugovora nužno prati sudbinu Ugovora o zajmu te je također ništetan i ne proizvodi pravne učinke, pa temeljem istog nije niti moguće tražiti prodaju nekretnine i namirenje potraživanja

5.1. Tuženik navodi da je u obrazloženju presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P-4613/2018 od 21. listopada 2019., što prihvaća i drugostupanjski sud, navedeno: „Pravni osnov tuženikove obveze nije povrat zajma (čl. 562 st.1. ZOO) već izvanugovorna obveza po osnovi stjecanja bez osnova. Ovo iz razloga, što je u vrijeme davanja zajma između domaćih fizičkih osoba bilo zabranjeno pozajmljivati stranu valutu tako da je Ugovor o zajmu strane valute ništav.“ Dalje navodi da je iz citirane pravomoćne presude koju je tužitelj dostavio u spis, I. P. dužan isplatiti M. B. određeni iznos međutim po osnovi stjecanja bez osnove, a ne Ugovora o zajmu temeljem kojeg je upisano založno pravo. Ocjenom dokaza u spisu da je za utvrditi kako je potraživanje tužitelja u potpunosti neosnovano obzirom da i upisano založno pravo nije valjano, ništetno je i ne proizvodi pravne učinke te time nije niti moguća sudska prodaja nekretnina u vlasništvu tuženika radi namirenja potraživanja tužitelja prema I. P. temeljem tog založnog prava.

6. Tužiteljica u podnesku od 29. studenog 2021. (str. 71-73) u bitnom navodi da se pregledom spisa broj P-4613/2018. može utvrditi da je u pravnoj stvari tužiteljice M. B. protiv tuženika I. P. donesena presuda kojom je naloženo tuženiku I. P. da isplati tužiteljici iznos od 110.912,60 eura, na ime glavnice,

iznos od 138.335,04 eura na ime zakonske zatezne kamate do 11. rujna 2017. Presudom da je odlučeno da je tuženik I. P. dužan tužiteljici isplatiti i daljnje zatezne kamate koje teku od 12. rujna 2017. do dana isplate. Navedenom presudom da je odlučeno da je tuženik I. P. dužan isplatiti tužiteljici M. B. iznos od 35.000,00 U. te iznos od 46.237,63 U. na ime zakonske zatezne kamate do 11. rujna 2017. te na iznos od 35.000,00 U. isplatiti zakonsku zateznu kamatu od 12. rujna 2017. do dana isplate. Protiv navedene presude da su stranke uložile žalbu te je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1091/2020 od 09. srpnja 2020. odbijena žalba tužiteljice i tuženika te potvrđena presuda u odnosu na točku I. izreke i tužiteljici dosuđen iznos od 81.329,54 Eura na ime glavnice te iznos od 111.437,75 eura na ime zakonskih zateznih kamata do 11.09.2017.god. Ujedno je tužiteljici dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos od 81.329,54 eura, koja kamata teče od 12.09.2017.god. do dana isplate. Nadalje, presudom Županijskog suda u Splitu tužiteljici je dosuđen i iznos od 35.000,00 USD na ime glavnice, te iznos od 64.237,63 USD na ime zakonske zatezne kamate do 11.09.2017.god. Također je odlučeno da na dosuđeni iznos od 35.000,00 USD tužiteljici teče zakonska zatezna kamata od 12.09.2017.god. do dana isplate. U navedenoj presudi Županijskog suda, a prema ustaljenoj sudskoj praksi te prema zauzetom stajalištu sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) održanoj 30.01.2020.god., navedeni Ugovor o zajmu je ništetan, a posljedica ništetnosti je da zajmoprimac mora vratiti primljeni iznos u protuvrijednosti u valuti R. H. prema prodajnom tečaju HNB na dan dospjelosti, odnosno prema zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja. Na temelju Ugovora o zajmu dužnik I. P. mora vratiti protuvrijednost iznosa kako je to navedeno u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-1091/2020 od 09.07.2020.god. Budući da je na temelju navedenog Ugovora o zajmu upisano založno pravo na nekretnini koja je bila vlasništvo I. P., prije nego što je

A. R. postao vlasnikom, da je onda isti prije stjecanja vlasništva bio upoznat sa založnim pravom koje je upisano na nekretnini. Pregledom izvoda iz zemljišne knjige za navedeni poslovni prostor koji se nalazi u zgradi u S., …., sagrađeno na čst.zgr. 3066/2, čst.zem. 9247 i 9255/5 broj

poduloška 1054 K.O. S., da je vidljivo je da je založno pravo bilo upisano u korist pravnog prednika tužiteljice I. B. i to u teretnom listu dana 14.03.1995.god. pod brojem ZS-505/1995. Navedeni nekretninu da je A. R. stekao dana

26.02.2002.god., te je njegovo vlasništvo upisano na temelju rješenja broj ZS- 272/02, nakon što je već bila upisana hipoteka u korist pravnog prednika tužiteljice I. B.. Obzirom da je vlasnik navedene nekretnine A. R. istu stekao nakon upisa založnog prava - hipoteke, to je onda isti bio obaviješten o navedenoj hipoteci - založnom pravu, pada je zbog toga dužan trpjeti da se iz navedene nekretnine naplati potraživanje tužiteljice M. B., koja je pravni slijednik pok.

I. B..

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prikaz iz knjige položenih ugovora broj poduloška 1054 K.O. S. od 6. srpnja 2015. (str 4), Ugovor o zajmu sklopljen između I. B. kao zajmodavca i I. P. kao zajmoprimca od 14. siječnja 2015. ovjeren u potpisu zajmodavca I. B. po G. konzulatu

R. H. u S. od 3. siječnja 1995. i potpisu zajmoprimca I.

P. po U. za opću upravu Ž. SD od 14. siječnja 2015. (str. 13-14), izvadak iz knjige položenih ugovora broj poduloška 1054 K.O. S. od 15. ožujka 2016. (str 21), izvršio uvid u spise Općinskog suda u Splitu, zk odjela pod brojevima Zs-1608/3, Zs-2108/04, Zs-2428/06, spise

Općinskog suda u Splitu poslovnih brojeva P-4613/2018 i P-2032/2021.

8. Čitanjem Ugovora o zajmu sklopljenog između I. B. kao zajmodavca i

I. P. kao zajmoprimca proizlazi da je u točki 1. ugovora, ugovoreno da zajmodavac daje u zajam zajmoprimcu iznos od 300.000 DEM. Dalje, u točki 2. ugovoreno da se iznos zajma iz točke 1. ugovora zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu najkasnije dana 2. veljače 1997. uz godišnju kamatu od 20% koju će zajmoprimac isplaćivati zajmodavcu u 12 jednakih mjesečnih obroka u fiksnom mjesečnom iznosu od 5.000 DEM. Točkom 4. je ugovoreno da će stranke izvršiti upis založnog prava hipoteke na nekretnini označenoj u stavku 1. te točke za iznos glavnog duga i kamate.

9. Čitanjem izvatka iz knjige položenih ugovora broj poduloška 1054 K.O. S. od 15. ožujka 2016. proizlazi da je u u listu A. upisana zgrada u S., ulica …, kućni broj BB, sagrađena na čest.zgr. 3066/2 i čest.zem 9247 i 9255/5, u listu

AII upisan: a) poslovni prostor položen u podrumu i prizemlju zgrade ukupne površine 84,65 m2 koji se sastoji od priručnog skladišta, manjeg skladišta, hodnika, dva zahoda te stepeništa za podrum, b) poslovni prostor položen na I. katu ukupne površine 50,57 m2 koji se sastoji od dvije kancelarije, predprostorije, hodnika, zahoda, kupaone, balkona te stepeništa za I. kat zgrade, a u teretnom listu C upisano da na teret prostora u listu AII, na temelju ugovora o zajmu od 14/1-1995, pravo zaloga u iznosu od tristotisuća DEM i nuzgredica upisuje se u korist B. I. p. M..

10. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4613/2018 proizlazi da je u postupku koji se vodio u pravnoj stvari tužiteljice M. B. protiv tuženika I. P. radi isplate te po protutužbi tužitelja I. P. protiv tuženika M. B., radi utvrđenja presudom od 21. listopada 2019. presuđeno pod I. da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Dužan je tuženik I. P. u roku od 15 dana, a po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju M. B. iznos od 110.912,60 E. na ime glavnice te iznos od 138.335,04 E.-a na ime zakonskih zateznih kamata do 11. rujna 2017. godine, a ujedno isplatiti zakonsku zateznu kamatu na glavnicu u iznosu od 110.912,60 E. koja kamata teče od 12. rujna 2017.g. pa do dana isplate po stopi propisanoj temeljem čl. 29. st. 2. te tužitelju M. B. isplatiti iznos od 35.000,00 U. na ime glavnice, a ujedno isplatiti tužitelju iznos od 46.237,63 U. na ime zakonske zatezne kamate do 11. rujna 2017.g. pa do dana isplate i to po stopi propisanoj temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sve iznose u protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Istom presudom pod II. je prihvaćen protutužbeni zahtjev koji glasi: „Ništave su i bez pravnog učinka priznanice u iznosu od 83.000 DEM bez datuma, priznanica od 9. siječnja 1999. godine u iznosu od 580.000 DEM te priznanica od 12. ožujka 1999. godine u iznosu od 610,000,00 DEM.”

11. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1091/2020 od 9. srpnja 2020. odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4613/2018 broj P-461/2018 od 21. listopada 2019. se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice, dok se žalba tuženika djelomično odbija, a djelomično prihvaća i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4613/18 od 21. listopada 2019. te pod:

a) potvrđuje u točki I. izreke u pobijanom dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 81.329,54 EUR-a na ime glavnice, iznos od 101.437,75 EUR-a na ime zakonskih zateznih kamata do 11. rujna 2017. te zakonsku zateznu kamatu na glavnicu u iznosu od 81.329,54 EUR-a koja kamata teče od 12. rujna 2017. pa do dana isplate po stopi koja teče za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te iznos od 35.000,00 USD na ime glavnice, te iznos od 64.237,63 USD na ime zakonske zatezne kamate do 11. rujna 2017. te na iznos od 35.000,00 USD zakonske zatezne kamate koja od 12. rujna 2017. pa do dana isplate po stopi koja teče za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekkućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve iznose u protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan isplate;

u točki II. i III. izreke;

b) preinačava u pobijanom dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici preko iznosa od 81.329,54 EUR-a do iznosa od 110.912,60 EUR-a (za iznos od 29.583,06 EUR-a) na ime glavnice s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, preko iznosa od 101.437,75 EUR-a do iznosa od 138.335,04 EUR-a (za iznos od 26.897,25 EUR-a) na ime zakonskih zateznih kamata do 11. rujna 2017., sve u protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan isplate, i zahtjev tužiteljice se u tom pobijanom dijelu odbija kao neosnovan.

12. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-2032/2021 proizlazi da je u tijeku postupak po tužbi tužitelja A. R. protiv tuženika pod 1. M.

B. i pod 2. I. P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog

14. siječnja 1995. između I. B. kao zajmodavca i I. P. kao zajmoprimca te brisanja založnog prava upisanog na naprijed opisanim nekretninama u korist B. I..

13. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu, zk odjela broj Zs- 2428/06 (stari broj Zs-1608/3, kojemu je pripojen predmet broj Zs-2108/04) proizlazi da je rješenjem suda broj Zs-1608/3 od 22. studenog 2004. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-5159/05 od 2. lipnja 2006. na temelju ugovora o prodaji „U S., dana 14. lipnja 1999. godine” i rješenja tog suda od 17. studenog 1999. broj IIP-763/99 dozvoljeno u knjizi položenih ugovora za K.O. S. upis prava vlasništva posebnog dijela i to predmetnih nekretnina s imena P. I. M.

na ime R. A., za cijelo.

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći zasebno izvedene dokaze te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Nn” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Kao nesporno sud utvrđuje sljedeće;

- da su prednik tužiteljice i tuženik sklopili ugovor o zajmu 14. siječnja 1995. na temelju kojeg je prednik tužiteljice kao zajmodavac, dao I. P. kao zajmoprimcu zajam u iznosu od 300.000,00 DEM, kojim ugovorom je ugovoreno i vrijeme vraćanja zajma te kamata kako je ugovoreno u točki II. I II ugovora o zajmu,

- da su ugovorne stranke ugovora o zajmu sačinile priznanicu od 15. ožujka 1995. iz koje priznanice je vidljivo da su stranke ugovorom o zajmu utvrdili ukupni iznos zajma u iznosu od 300.000,00 DEM i 35.000,00 USD,

- da je točkom 4. ugovora o zajmu ugovoreno da će stranke izvršiti upis založnog prava hipoteke na nekretnini označenoj u stavku 1. te točke za iznos glavnog duga i kamate,

- da je u zemljišnim knjigama u knjizi položenih ugovora broj poduloška 1054 K.O. S. u teretnom listu C upisano na teret prostora u listu AII, na temelju ugovora o zajmu od 14/1-1995, pravo zaloga u iznosu od tristotisuća DEM i nuzgredica u korist B. I. p. M. te se smatra da je isto uknjiženo 14. ožuka 1995.

- da je na temelju ugovora o prodaji „U. S., dana 14. lipnja 1999. godine” i rješenja Općinskog suda u Splitu broj IIP-763/99 od 17. studenog 1999. u knjizi položenih ugovora broj poduloška 1054 K.O. S. izvršen upis prava vlasništva posebnog dijela i to predmetnih nekretnina s imena P. I. M. na ime R. A.,

za cijelo,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4613/2018 od 21. listopada 2019. u pravnoj stvari tužiteljice M. B. protiv tuženika I. P.

radi isplate te po protutužbi tužitelja I. P. protiv tuženika M. B., radi utvrđenja, u tom dijelu potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1091/2020 od 9. srpnja 2020. presuđeno da su ništave i bez pravnog učinka priznanice u iznosu od 83.000 DEM bez datuma, priznanica od 9. siječnja 1999. godine u iznosu od 580.000 DEM te priznanica od 12. ožujka 1999. godine u iznosu od 610,000,00 DEM,

- da iz obrazloženja presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž- 1091/2020 od 9. srpnja 2020. i presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4613/2018 od 21. listopada 2019. proizlazi stajalište tih sudova da je ugovor o zajmu kojeg su stranke sklopile protivan prisilnim propisima te samim time ništavan, sukladno odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („NN” broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996,112/1999, 88/2001, 35/2005) koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naplatom novčane tražbine koju ima prema I. P. na temelju U. o zajmu sklopljen između prednika

tužiteljice, I. B. kao zajmodavca i I. P. kao zajmoprimca 14. siječnja 1995. i to prodajom nekretnine na kojoj postoji upisano založno pravo u korist prednika tužiteljice, kojim je osigurana naplata tražbine na temelju tog ugovora te namirenjem tužiteljice iz iznosa ostvarenog prodajom.

16. Spornim se ukazuje osnovanost zahtjeva za naplatu tražbine prodajom založene nekretnine.

17. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuju slijedeće zakonske odredbe;

18. Odredbom čl. 297. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN

” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) je propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

19. Odredbom čl. 299. st. 1. ZV-a je propisano da se založno pravo ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno. 20. Odredbom čl. 300. ZV-a je propisano da se zalog opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjega vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava.

21. Odredbom čl. 301. st. 1. ZV-a je između ostaloga, propisano da se založnim pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, dok je stavkom 3. istog članka propisano da pored glavne tražbine iz stavka 1. toga članka založno pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine.

22. Odredbom čl. 336. st. 1. ZV-a je propisano da, ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga., dok je stavkom 2. istog članka propisano, između ostalog da pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a stavkom 3. istog članka propisano da založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

23. Odredbom čl. 339. st. 1. ZV-a je između ostalog propisano da založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga.

24. Odredbom čl. 339. st. 2. ZV-a je propisano da pravo iz stavka 1. toga članka ne zastarijeva.

25. Uzimajući u obzir naprijed opisana utvrđenja, proizlazi da je u zemljišnim knjigama, odnosno knjizi položenih ugovora, radi osiguranja tražbine prednika tužiteljice na temelju ugovora o zajmu upisano založno pravo – hipoteka na predmetnoj, naprijed opisanoj nekretnini, u tom trenutku u vlasništvu zajmoprimca I. P., sve u korist prednika tužiteljice.

26. Dalje sud smatra utvrđenim da je nakon upisa založnog prava, došlo do promjene vlasnika predmetne nekretnine opterećene založnim pravom, na način da je izvršena uknjižba prava vlasništva na ime tuženika A. R..

27. Proizlazi potom da je prednik tužiteljice, u tom trenutku u svojstvu tužitelja, pokrenuo tužbom predmetnu parnicu radi ostvarivanja pravo na namirenje tražbine prema I. P. na temelju ugovora o zajmu, sve iz vrijednosti zaloga, sukladno odredbi čl. 336. st. 1. ZV-a.

28. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN” broj

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05) je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

29. Odredbom čl. 1163. st. 1. ZOO/05 je propisano da se odredbe toga Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga Zakona.

30. Odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN” broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996,112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje. ZOO/91) je propisano da je ugovor, koji je protivan Ustavu R. H., prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

31. Posljedice ništavosti ugovora su propisane odredbom čl. 104. st. 1. ZOO/91 koja propisuje da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

32. Iz izvedenih dokaza proizlazi, a to čitanjem obrazloženja presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4613/2018 od 21. listopada 2019. i Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1091/2020 od 9. srpnja 2020. i presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4613/2018 od 21. listopada 2019. stajalište tih sudova da je ugovor o zajmu kojeg su prednik tužiteljice i I. P.

sklopili, kao osnove za uknjižbu predmetnog založnog prava protivan prisilnim propisima te samim time ništavan, sukladno odredbi čl. 103. ZOO/91 koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05.

33. Na činjenicu ništavosti ugovora o zajmu upućuju i stranke, pa tako i tužiteljica u podnesku od 29. studenog 2021. navodeći da je Ugovor o zajmu ništetan, a posljedica ništetnosti je da zajmoprimac mora vratiti primljeni iznos pozivajući se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda R. H. broj Su-IV-47/2020-2 Zagreb,

zauzeto na sjednici G. odjela tog suda od 30. siječnja 2020. navodeći da na temelju U. o zajmu dužnik I. P. mora vratiti protuvrijednost iznosa kako je to navedeno u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-1091/2020, a obzirom da je vlasnik navedene nekretnine A. R. istu stekao nakon upisa založnog prava - hipoteke, to je onda isti bio obaviješten o navedenoj hipoteci - založnom pravu, pa da je zbog toga dužan trpjeti da se iz navedene nekretnine naplati potraživanje tužiteljice M. B., koja je pravni slijednik pok. I. B..

34. Sud naglašava da se predmetni postupak vodi radi naplate tražbine zajmodavca, odnosno pravne sljednice pok. Zajmodavca koju ima prema I. P., na temelju naprijed identificiranog ugovora o zajmu od 14. siječnja 1995. a koja tražbina bi bila osigurana založnim pravom na predmetnoj nekretnini.

35. Međutim, kako je ugovor o zajmu, koji sadrži i odredbu kojom se ugovara založno pravo, dakle, ugovor kao osnov na temelju kojeg je izvršena uknjižba založnog prava u korist prednika tužiteljice ništav, što se ne ukazuje spornim, to pravni prednik tužiteljice na temelju njega nije mogao steći bilo kakvo pravo, niti založno, na predmetnoj nekretnini te mu stoga nedostaje osnov za namirenjem tražbine prodajom založene nekretnine.

36. U tom smislu uputiti je na sudsku praksu, tako i na obrazloženje odluke Vrhovnog suda R. H. broj Rev-189/07-2 od 24. ožujka 2009.: „Ugovor

o hipoteci je akcesoran pa njegova pravna sudbina ovisi o valjanosti onog ugovora koji je pravni temelj tražbine čije je osiguranje kauza ugovora o založnom pravu. Zato, ako je ugovor koji je pravni temelj tražbine ništav, ništav je i ugovor o založnom pravu.”

37. Uslijed ništavosti ugovora o založnom pravu, odnosno ništavosti predmetnog ugovora o zajmu, pa i u dijelu kojim se ugovara založno pravo, nema mogućnosti da se sada na temelju sudskih odluka na koje se poziva tužiteljica i to kao obveze povrata po osnovi stjecanja bez osnova, dakle, druge pravne osnove od one koja je upisana kao osnova upisanog založnog prava – hipoteke, radi povrat zajma, može isključiti ništavost ugovorenog zaloga i prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan. 38. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog je sud odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pod I.

39. U pogledu, po tuženiku istaknutog prigovora zastare potraživanja, uslijed naprijed citirane odluke je bespredmetno odlučivati.

40. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. I čl 155. ZPP-a, odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i tuženika i u granicama zahtjeva, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje:

Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

40.1. Tuženiku se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u postupku, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu od 22. prosinca 2015.u iznosu od 1050 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 8. studenog 2021. u iznosu od 1050 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 7.4.2021., 28.5.2021., 3.11.2021. 8.12.2021. u iznosima od po 1050 bodova svako (Tbr. 9.t.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 7.9.2021. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.5. Tarife), što ukupno predstavlja 6350 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to dalje čini ukupan iznos od 63.500,00 kn kao parnični trošak koji je tužiteljica u obvezi isplatiti tuženiku.

40.2. Sud je kao neosnovan odbio zahtjev u iznosu od 10.500,00 kn jer nije priznao kao opravdan trošak sastava podneska od 27.5.2021. budući je sadržaj istoga mogao biti iznijet tijekom ročišta na dan 27.5.2021. te nije priznat niti trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 4.000,00 kn budući nema dokaza da je ista plaćena.

40.3. Radi navedenoga, odlučeno je kao u izreci pod II.

41. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, to je zahtjev iste za naknadom parničnog troška neosnovan.

U Splitu, 18. siječnja 2022.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis