Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1698/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Knezu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tužene VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđivanja jačeg prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-119/2020-6 od 23. listopada 2020. godine, dana 18. siječnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja TG kao osnovana ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-119/2020-6 od 23. listopada 2020. godine i predmet vraća istom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Tužba u ovom predmetu se odbacuje."

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

"Rješenjem ovoga suda posl.br. 14 P-119/2020-2 od 30.lipnja 2020.g. pozvan je tužitelj da dopuni tužbu zaprimljenu u ovaj sud dana 19.ožujka 2020.g. na način da označi spornu međašnu površinu i njezin oblik te granicu raspoznavanja sporne površine, odnosno prostor između kč. br [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice VG i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, na kojoj traži utvrđivanje prava vlasništva, da označi koji dio nekretnine i u kojoj površini mu je tuženica dužna predati u posjed te da precizira na koji način bi trebala biti označena međa, a u skladu sa njegovim pravom vlasništva . Tužitelj je ujedno upozoren da će sud tužbu odbaciti bude li vraćena bez dopune.

Tužitelj je u određenom roku od 8 dana dostavio ovome sudu podnesak u kojem je naveo da dopunjuje tužbu radi utvrđivanja jačeg prava vlasništva, međutim, istim podneskom tužbu nije dopunio na način kako je to bio pozvan. Naime, pravomoćnim rješenjem ovoga suda posl.br. 26 R1-83/2018-15 od 17.prosinca 2018.g. međa između nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvorište i oranica u selu sa 640 m2 u samovlasništvu predlagateljice VG i nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] [adresa], u naravi kuća br. 18, pomoćna zgrada, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 1273 m2 u samovlasništvu protustranke TG uređena je linijom određenom u tehničkom nalazu točkama 1,2,3,4,5,6 – a koje točke su strankama na terenu pokazane i koje su unesene u tehnički nalaz koji je sastavni dio ovoga rješenja.

U izreci rješenja o uređenju međe nije navedena sporna međašna površina budući da su se stranke u predmetnom postupku uređenja međe posl.br. 26 R1- 83/2018 suglasile da ne postoji sporna međašna površina.

Postojanje rješenja o uređenju međe predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe radi utvrđivanja jačeg prava vlasništva na spornoj međašnoj površini.

Naime, tužbeni zahtjev u parnicu radi utvrđivanja jačeg prava vlasništva trebao bi sadržavati dio kojim se traži utvrđenje prava vlasništva na spornoj površini, predaju u posjed točno određenog dijela zemljišta odnosno sporne zemljišne površine koju posjeduje međašni susjed i označavanje međe u skladu sa tužiteljevim pravom vlasništva .

Tužitelj je u svojem podnesku kojim dopunjuje tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva označio spornu međašnu površinu, međutim, nije dovoljno precizno označio oblik i granice raspoznavanja sporne površine npr. A-B-C-D ili na drugi sličan način (za koju iz sadržaja rješenja o uređenju međe od 17.prosinca 2018.g. proizilazi da ista sporna međašna površina uopće ne postoji).

Tužitelj nadalje nije dovoljno precizno označio niti dio nekretnine koji mu je tuženica dužna predati u posjed, također točkama A-B-C-D ili na drugi sličan način. Nije zatražio niti označavanje međe u skladu sa njegovim pravom vlasništva, već je naprotiv naveo da među ne treba ponovno utvrđivati jer je tuženica pred ovim sudom priznala među u postupku kod ovoga suda pod brojem R1-129/12 (koji je završio povlačenjem prijedloga za uređenje međe).

Kako tužitelj nije postupio po zahtjevu suda, temeljem odredbi čl. 109 st. 4 Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), riješeno je kao u izreci."

5.Ovakvo pravno stajalište suda prvog stupnja nije pravilno.

6. Odgovara da po odredbi čl. 186. st. 1. ZPP tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojim se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP). Tužitelj je u tužbi iznio opširne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i dokaze kojim se utvrđuju činjenice a glede određenog zahtjeva u pogledu glavne stvari ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da takav zahtjev nije podnesen pa barem u odnosu na točku II tužbenog zahtjeva gdje se traži utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], [adresa] u naravi kuća broj 18, pomoćna zgrada, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 1273 m2 (prema zk. izvatku ta nekretnina upravo ima toliku površinu) s uredno označenim i postavljenim međnim oznakama čestice na temelju izrađenog elaborata, posebnom geodetskom podlogom, za kč [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koji je izgradio NG dipl.ing.geodezije, koji je ovjeren od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Vukovar – Ispostava Županja od 21. siječnja 2010. godine. Spisu prileži ta posebna geodetska podloga (list 65 spisa) iz koje je razvidan međni kamen između nekretnina stranaka s povučenom linijom granica tih nekretnina pa se taj dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem po prirodi stvari odnosi i na, prema tvrdnjama tužitelja, dio nekretnine koji graniči s nekretninom tužene za koji je tužitelj sukladno rješenju istog suda od 17. prosinca 2018. godine dato pravo da za taj dio nekretnine dokaže jače pravo vlasništva.

7. Odgovara da u spisu poslovni broj R1-83/2018 je sukladno sporazumu stranaka sačinjenom po vještaku tehnički nalaz ali sam po sebi isti nije relevantan za uređivanje tužbenog zahtjeva tužitelja glede predmeta spora obzirom da sukladno odredbi čl. 103. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) od trenutka kada je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, a tužitelj upravo to i dokazuje u ovoj parnici.

8. Odgovara da po odredbi čl. 299. st. 1. ZPP stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanjem iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, dok po stavku 2. tog članka, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Odgovara da iz sadržaja tužbe ne proizlazi da je tužitelj radi točnijeg određivanja prijepora predložio da se izvede odgovarajuće vještačenje, ali kao što je to već i prethodno izloženo sukladno čl. 299. st. 1. ZPP, tužitelj može predložiti dokaze za utvrđivanje iznijetih činjenica sve do završetka pripremnog ročišta.

10. Pritom se navodi da sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim se pobijaju navodi i dokazi protivnika, dok po stavku 2., sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješavanje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. tog članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

11. Pritom, iz dopune tužbe koju je učinio tužitelj je razvidno da je tužitelj, a prema njemu raspoloživim podacima, i pokušao identificirati predmet prijepora, pa između ostalog i podataka geodetske tvrtke GIS d.o.o. glede površine ali ne i u dijelu tužbenog zahtjeva kao što valja reći da iz točke I tužbenog zahtjeva tužbe je razvidno da tužitelj traži i predaju u posjed a koji dio nekretnine koju traži predaju u posjed je pokušao identificirati i u dopuni tužbe ali ne i u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev.

12. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva ukoliko isti nije u skladu s odredbama materijalnog prava koje treba primijeniti u konkretnom slučaju, onda taj dio tužbenog zahtjeva treba odbiti kao neosnovan a ne tužbu odbaciti.

13. Sukladno čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine MU 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

14. U konkretnoj situaciji je prvostupanjski sud povrijedio to pravo tužitelja u situaciji kada nije bilo opravdanih razloga za donošenje pobijanog rješenja jer tužba tužitelja sadrži u dovoljnoj mjeri određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja vodeći pritom računa da tužitelj koji u vrijeme podnošenja tužbe nije imao dovoljnih podataka za točnu identifikaciju predmeta spora, može do zaključenja pripremnog ročišta predložiti izvođenje dokaza potrebnih za točnu identifikaciju predmeta spora a time i nalaganja vraćanja u posjed tužitelju.

15. Pritom valja reći da je odredbom čl. 191. st. 3. ZPP propisano kada se smatra da tužba nije preinačena pri čemu je odredbom čl. 190. ZPP propisano do kojeg stadija postupka i pod kojim uvjetima se tužba može preinačiti.

16. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. siječnja 2022. godine

Sudac:

Marijan Vugić