REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 18/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u upravnom sporu tužiteljice LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi prestanka državne službe, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Gž-DO- 191/2020 od 16. veljače 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-5066/2019-3 od 13. svibnja 2020., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-5066/2019-3 od 13. svibnja 2020., odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela Ministarstva financija Republike Hrvatske KLASA: UP/I-112-02/18-01/200, URBROj: 513-02-6000/2-18-3 od 14. prosinca 2018. određeno je da službenici LN, na radnom mjestu carinika II. vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom uredu Rijeka, Graničnom carinskom uredu Ličko Petrovo Selo prestaje državna služba po sili zakona s danom 6. prosinca 2018.
2. Rješenjem tuženika Odbora za državnu službu KLASA: UP/II 112-07/19-01/36, URBROJ:566-01/11-19-2 od 20. veljače 2019. odlučeno je:
„1. Odbija se žalba LN, izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija KLASA: UP/I-112-02/18-01/200, URBROJ 513-02-6000/2-18-3 od 14. prosinca 2018., kao neosnovana.
2. Mijenja se izreka rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/I-112-02/18-01/200, URBROJ 513-02-6000/2-18-3 od 14. prosinca 2018.tako da izreka glasi: „I. Službenici LN, na radnom mjestu II. vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom uredu Rijeka, Graničnom carinskom uredu Ličko Petrovo Selo prestaje državna služba danom izvršnosti ovog rješenja.
II. Imenovana je u obvezi vratiti zaduženu carinsku opremu.“.“.
3. Prvostupanjskom presudom poništena su navedena upravna rješenja i upravni postupak je obustavljen. Ujedno je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kn.
4. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba Odbora za državnu i potvrđena je prvostupanjska presuda.
5. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude uz tvrdnju da je suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova, koji zaključuju da je drugostupanjsko tijelo donoseći svoju odluku postupalo “izvan okvira“ upravne stvari, ovo tijelo postupalo u okviru zakonskih ovlaštenja iz čl. 115. st. 1. ZUP-a, a koje mu daju mogućnost izmjene pobijane prvostupanjske odluke i izvan žalbenih razloga.
6. U odgovoru na zahtjev tužiteljica osporava njegovu osnovanost i predlaže isti odbiti kao neosnovan.
7. Zahtjev nije osnovan.
8. Prvostupanjskim rješenjem određeno je da tužiteljici prestaje državna služba po sili zakona, dok je drugostupanjsko tijelo ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke za prestanak službe po sili zakona, zaključilo da su ispunjene pretpostavke za otkaz državne službe, te izmijenivši jedino dan prestanka službe, odbilo žalbu protiv prvostupanjskog rješenja.
9. S obzirom na navedeno postupanje drugostupanjskog tijela je sporno je li drugostupanjsko tijelo postupalo izvan ovlaštenja iz čl. 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09- dalje: ZUP).
10. Zakonom o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15 i 61/17- dalje: ZDS) prestanak službe uređen je odredbom člankom 132. pa je tako određeno da državna služba prestaje a) sporazumom, b) istekom roka, c) otkazom, d) po sili zakona i e) na drugi način propisan zakonom.
11. Prvostupanjsko tijelo polazeći od utvrđenja o postojanju kaznene presude kojom je tužiteljica proglašena krivom zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i krivotvorenja službene isprave iz čl. 278. Kaznenog zakona počinjenih 2014., odlučilo je o prestanku službe na temelju odredbe čl. 137. st. 1. toč. 4. ZDS, prema kojoj državnom službeniku prestaje državna služba kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo – danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro.
12. Odredbom čl. 136.a ZDS-a propisano je da čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije, ima za posljedicu znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa, dovodi u pitanje život i fizički integritet građana, odnosno dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela.
13. Prvostupanjsko tijelo doseći svoju odluko polazilo je od činjenične osnove - saznanja o postojanju kaznene presude za kazneno djelo počinjeno 2014., dok je drugostupanjsko tijelo odlučilo na temelju odredbe čl. 136.a st.1. toč.a) ZDS, koja se temelji na utvrđenju da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije, pri čemu ni ne navodi koju povredu i kada je tužiteljica počinila. Dakle, nižestupanjske odluke temelje se na različitim činjeničnim osnovama o kojima ovise pretpostavke za prestanak službe izvanrednim otkazom ili po sili zakona.
14. Suprotno tvrdnji predlagatelja, koji sad, izvan zaključivanja nižestupanjskih tijela, razlog za prestanak službe temelji na odredbi čl. 137. st. 1. toč. 7. ZDS, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da ovlasti javnopravnih tijela za donošenje pojedinih odluka kojima prestaje državna služba, a koje ovise o pojedinoj činjeničnoj osnovi, nisu identične zbog čega je pravilno određenje načina prestanka službe, a posljedično tome i propisanog postupka, odlučno za ocjenu njegove zakonitosti. Upravo provođenje postupka po unaprijed zakonom određenim pravilima, na temelju određene činjenične osnove, i uz korištenje unaprijed zakonom određenih ovlasti, osigurava zakonitost i sprječava arbitrarnost u postupanju. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je drugostupanjsko tijelo odlučujući o žalbi protiv rješenja o prestanku službe po sili zakona, žalbu ocijenivši neosnovanom prethodno zaključivši da su ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz, odlučio izvan ovlaštenja propisanih odredbom čl. 115. i 116. ZUP.
15. Slijedom iznesenog, budući da je pobijanom presudom pravilno ocijenjeno da je drugostupanjska odluka upravnog tijela nezakonita, valjalo je na temelju čl. 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21) zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
