REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 116/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Š. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-695/2018-20 od 13. srpnja 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-968/17-83 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten. II Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-695/2018-20 od 13. srpnja 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-968/17-83 od 28. ožujka 2018. i to u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg tužitelj predlaže da mu se dopusti revizija te da nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP, riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

"Kad je otkaz ugovora o radu pravomoćno utvrđen nedopuštenim ima li radnik pravo na plaću za vrijeme koje je bio izvan radnog odnosa, u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca koji su prethodili otkazu ugovora o radu ili pravo na plaću koju su u tom vremenskom razdoblju ostvarili radnici, ali na drugom radnom mjestu različitom od onoga na kojem bi tužitelj radio jer je njegovo radno mjesto prestalo postojati?".

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da navedeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tuženik se kao razlog važnosti toga pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda iz presude broj Revr 1029/2017-3 od 17. prosinca 2019. No, navedena presuda ovog revizijskog suda donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u postupku koji je prethodio donošenju te presude utvrđeno je da je tamo tužitelja bilo moguće vratiti na rad na poslove za koje je imao sklopljen ugovor o radu (tamo tužitelj je i vraćen na takve poslove). U ovom pak konkretnom slučaju utvrđeno je da tužitelja nije bilo moguće vratiti na rad na poslove za koje je imao sklopljen ugovor o radu (njegovo radno mjesto je uslijed organizacijskih promjena ukinuto). K tome, u postupku koji je prethodio donošenju prije navedene presude ovog revizijskog suda utvrđeno je da je plaća tamo tužitelja bila određena ugovorom o radu u točno određenom novčanom iznosu. U ovom pak konkretnom slučaju plaća tužitelja ugovorom o radu nije bila određena u točno određenom novčanom iznosu, već se određivala na način da se odredbe ugovora o radu povezuju s odredbama Pravilnika tuženika, dakle s brojem bodova koji su definirani za određene poslove.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom II izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.