REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 16/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. R., OIB … , iz S., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika bolnice dr. I. P. S., OIB …, sa sjedištem u S., zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-482/2021-2 od 9. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-111/2019-21 od 19. ožujka 2021., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Djelomično se odbija revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-482/2021-2 od 9. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-111/2019-21 od 19. ožujka 2021., kojom je tuženiku naložena isplata pojedinih mjesečnih iznosa počevši od 16. svibnja 2014. do 16. siječnja 2016., u ukupnom iznosu od 1.239,26 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve kao u presudi suda prvog stupnja.

II. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-482/2021-2 od 9. lipnja 2021. i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-111/2019-21 od 19. ožujka 2021. u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja mjesečnih iznosa za razdoblje od 16. veljače 2016. do 16. svibnja 2019., u iznosu od 1.360,10 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u odluci o troškovima parničnog postupka te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 2.599,36 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom 1/, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka 1/ izreke), kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2021. do isplate (točka 2/ izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3901/2021-2 od 21. rujna 2021. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Imaju li radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja temeljem odredbe čl. 52. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18, 78/19 i 92/19) pravo da im se rad odrađen prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, koji se evidentira kao redovni rad i ubraja u redovnu mjesečnu satnicu, plaća kao prekovremeni rad?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u spornom dijelu, a podredno ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 - dalje u tekstu: KU/13) i čl. 49. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 – dalje u tekstu: KU/18), slijedom čega je pogrešno obračunat mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu.

9. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10 KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10 KU/18 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

11. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr- 793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148. i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

14. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. kojim je navedeno da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

17. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. Kod toga treba napomenuti da takav zaključak ne dovodi u pitanje niti odredba čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 – dalje u tekstu: Zakon o blagdanima) i gdje je određeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

18. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

19. Odredbom čl. 52. KU/13 i 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

20. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18.

21. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18.

22. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim u cijelosti, primjenjujući na cijelo utuženo razdoblje Zaključak 148.

23. Tuženik je tijekom postupka prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, ističući da je izračun mjesečnog fonda radnih sati za cijelo utuženo razdoblje iskazan prema Zaključku 148., što ne smatra ispravnim jer je stavljen izvan snage Zaključkom broj 153. te pravilno smatra da je od 21. prosinca 2015. mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) s 8. Slijedom toga, vještak je dao dopunu nalaza i mišljenja te je navela da, pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, do 21. prosinca 2015. iznosi 1.087,88 kn, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 151,38 kn, slijedom čega visina potraživanja tužiteljice do 21. prosinca 2015. iznosi ukupno 1.239,26 kn.

24. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje od 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, valjalo je u tom dijelu presude sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP (toč. II. izreke), a u preostalom dijelu (za razdoblje do 21. prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 1.239,26 kn) odbiti reviziju tuženika, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP (toč. I. izreke).

25. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. III. izreke).

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.