REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1082/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica Lj. N., odvjetnica u Z., po generalnoj punomoći Su-…, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5880/16-2 od 8. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6090/14-71 od 3. lipnja 2016., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5880/16-2 od 8. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6090/14-71 od 3. lipnja 2016., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. V. (iz S.), poslovni broj Ovrv-1051/2008 od 2. srpnja 2008. (točka I.). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 198.574,26 kn u roku od 15 dana (točka II.).

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj pravovremeno podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pred prvostupanjskim i pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje računa za potrošenu vodu u razdoblju od 16. siječnja 2007. do 15. siječnja 2008., za koju je kao potrošač registriran tuženik.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U reviziji, prema odredbi čl. 386. ZPP-a, stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

9. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 373. ZPP-a, a koji obrazlaže navodima da je drugostupanjski sud mogao preinačiti prvostupanjsku odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što dopisi tuženika iz 2002. i 2003. nemaju značenje otkaza ugovora, ističe se odredba čl. 373. ZPP-a odnosi na situacije i ovlaštenja drugostupanjskog suda u kojima može preinačiti prvostupanjsku odluku, a koje pretpostavke u ovom slučaju nisu ispunjene, a što će se u nastavku obrazloženja detaljnije objasniti.

10. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti onaj iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a, na koji se revident sadržajno poziva, jer suprotno njegovoj tvrdnji pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za rješenje spora, pa je presudu moguće ispitati, a navodi kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili da u ovom slučaju ne postoji obveza tuženika, s obzirom da je, kako tvrdi, trebalo zaključiti suprotno, samo su prigovori činjenične naravi u kojima tužitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on nalazi pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje(čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu. Slijedom iznesenoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a.

11. Sporno je, je li tuženik na valjan način odjavio tužitelju potrošnju vode svojim dopisima od 30. prosinca 2002. i 13. kolovoza 2003., a ovisno o tome, je li račune za potrošenu vodu u tom razdoblju dužan platiti.

12. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da se tuženik G. Z., G. ured za …, u Ugovoru broj … od 4. rujna 2001., kojim je kao naručitelj financirao izgradnju vodovodnog priključka za ulicu …, temeljem točke 11 registrirao kao potrošač vode,

- da je G. ured za … G. dopisom od 30. prosinca 2002. obavijestio tužitelja da od 1. siječnja 2003. neće više plaćati potrošenu vodu i „stornirao ugovor“, te je 13. kolovoza 2003. to ponovio i vratio tužitelju zaprimljene račune, te je u oba dopisa uputio tužitelja da se obrati mjesnoj samoupravi,

- da je sud neposrednim zapažanjem na licu mjesta 5. svibnja 2012. utvrdio da se niz cestu od vodovoda prema naselju …, nalaze kuće s dvorištima, te da vodovodna okna iz kojih se ranije opskrbljivala ulica …, više nisu u funkciji,

- da je, prema u spisu priloženim uplatnicama, tužitelj kućanstvima u ulici … u spornom razdoblju naplaćivao vodu,

- da je 21. ožujka 2008., nakon spornog razdoblja vodovod izvršten kao nepotreban. 13. Na temelju navedenog utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dopisima od 30. prosinca 2002. i 13. kolovoza 2003., raniji kao korisnik, odjavio potrošnju vode u skladu s točkom 2.5.-5. Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda V. G. Z. (dalje: S.), a kojom je propisano „da je prijavljeni organ upravljanja u odnosu na potrošenu vodu za cijelo vrijeme dok nije predao pisanu odjavu“, a da je propust evidencije tužitelja što nije evidentirala prijavljenu promjenu korisnika, pogotovo što tužitelju nije moglo ostati nepoznato tko je stvarni korisnik u naselju smještenom nizvodno od vodovoda, i što i priložene uplatnice ukazuju da je tužitelj lokalnom stanovništvu u spornom razdoblju naplaćivao vodu, s kojima je kao s krajnjim potrošačima morao sklopiti ugovore kao s novim korisnicima, slijedom čega je ukinuo rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo plaćanje.

14. Cijeneći da su navedene S. opći uvjeti poslovanja i kao takve ujedno i sastavni dio ugovora između isporučitelja i potrošača, i da se primjenjuju temeljem čl. 142. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01), kao i čl. 295. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), drugostupanjski sud prihvaćajući iznesena utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, i cijeneći da tužitelj nije osporio da su u isto sporno vrijeme (2007. i 2008.) prijavljeni novi potrošači kao krajnji korisnici koji su ujedno preuzeli obvezu plaćanja potrošene vode niti je, iako upozoren temeljem čl. 219. ZPP-a i čl. 221.a ZPP-a, predložio dokaze kojima bi taj zaključak doveo u pitanje, potvrđuje pobijanu presudu primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u podnesenoj reviziji tvrdi da je pogrešna ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj dopisi tuženika od 30. prosinca 2002. i 13. kolovoza 2003. imaju značenje pisane odjave tuženika, kao korisnika vodovodnog priključka, koji je postao sklapanjem ugovora br. 1450/2001 kojim je izvršen vodovodni priključak preko kojega je potrošena voda koja je predmet ovog postupka s tužiteljem. Navodi da se dopisom od 30. prosinca 2002. tuženik nije odjavio kao korisnik navedenog priključka jer je njime samo uputio tužitelja da se glede navedenog priključka obrati tuženikovoj Službi za mjesnu samoupravu, a dopisom od 13. kolovoza 2003., da je samo tužitelju vratio račune smatrajući ih neosnovanim, ali da nije tražio da ga se odjavi kao korisnika.

16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

18. Odredbom čl. 2 Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga (Službeni glasnik G. Z. broj5/92 i 3/93) korisnik usluge dužan je naknadu za pruženu uslugu platiti davatelju usluge, s time da se korisnikom komunalne usluge smatra vlasnik stana, stanar, najmoprimac, korisnik stana u vlasništvu građana, vlasnik odnosno korisnik poslovnog prostora koji u njemu obavlja poslovnu djelatnost, zakupac i osoba koja bez valjane pravne osnove koristi prostoriju zgrade.

19.1. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da tuženik u utuženom razdoblju nije bio korisnik usluge jer je tuženik navedenim dopisima obavijestio tužitelja da G. ured kao naručitelj više nije korisnik predmetnog vodovodnog priključka jer je jasno naveo da neće plaćati vodu za vodomjere i mjerno mjesto za potrošnju vode u ulici … b.b., jer su u njima navedeni brojevi vodomjera, pa je tužitelj mogao znati da se radi upravo o vodomjerima koji su predmet ovog spora, pogotovo što je tuženik u tim dopisima naznačio broj Ugovora temeljem kojeg je izgrađen predmetni vodovodni priključak. To što je u prvom dopisu uputio tužitelja da se obrati drugoj njegovoj službi, a u drugom da mu je i vratio zaprimljene račune upravo više nego jasno ukazuje na činjenicu da se radilo o otkazu sklopljenog ugovora broj1450/2001 za predmetni vodovodni priključak. Stoga neovisno što je tužitelj i dalje u svojim evidencijama tuženika vodio kao korisnika predmetnog priključka nije odlučno jer je raspolagao podacima o odjavi priključka i otkazu navedenog ugovora.

19.2. Iako su u citiranim dopisima navedeni vodomjeri broj … i …, mjerno mjesto … i …, u računima i očitanju vodomjera (list 16-30 spisa) je kao šifra mjernog mjesta navedena …, znači različita nije odlučno jer iz naloga za ugradnju i izvrštenje vodomjera (list 80 spisa) vidljivo je da se radi upravo o vodomjerima koji su predmet ovog spora, a kako je to ispravno u svojim dopisima naveo tuženik. Tuženik je u svojim navedenim dopisima naznačio broj Ugovora temeljem kojeg je izgrađen vodovodni priključak u ulici … b.b., zbog čega je tužitelj mogao znati o kojim vodomjerima je riječ, upravo što je naznačen broj Ugovora.

20. Ostali navodi tužitelja su irelevantni, jer se svode na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što u reviziji nije dopušteno isticati.

21. Slijedom iznesenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su nižestupanjski sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja obzirom da je tuženik otkazao navedeni ugovor pa temeljen navedenog ugovora tužitelj nije mogao potraživati utuženi iznos.

22. Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti, kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.