1               Poslovni broj: 1 Us I-175/2023-9

 

 

 

 

 

 

 

                             Poslovni  broj: 1 Us I-175/2023-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Đ. P. iz D., ..., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom uredu B. G., K. B. i M. M., u R., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa opunomoćenik L. D., zaposlenik prvostupanjskoga tijela, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 6. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/18, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. siječnja 2023.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1st  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/22-02/735, URBROJ: 338-08-02-01-22-15 od 8. prosinca 2022. ozljeda tužitelja pretrpljena dana 9. srpnja 2022., pod dijagnozom: Zgnječenje drugih i nespecificiranih dijelova ručnoga zgloba i šake, MKB šifre: S67.8., nije priznata ozljedom na radu sukladno čl. 67. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO), jer je u postupku utvrđeno da je do te ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužitelja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti.

 

2nd  Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/18, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. siječnja 2023. odbijena kao neosnovana.

 

3rd  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu navodi, u bitnome, da je pogrešno utvrđeno u upravnom postupku da je do njegove ozljede na radu došlo radi njegovog skrivljenog ponašanja zbog navodne konzumacije alkohola, odnosno prisutnosti alkohola u krvi od čak 1,1 g/l. Navodi da je razlog njegovog ozljeđivanja neispravno sredstvo rada – viličar koji nije imao vrata i preuzak peron bez zaštite od prevrtanja (nema zaštitni rub) i da je stoga za nastanak njegove ozljede isključivo odgovoran poslodavaca. Tužitelj je u tužbi kao dokaz svojih navoda predložio da se u sporu provede dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, te da se provede dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka te vještačenjem po vještaku zaštite na radu i očevid na licu mjesta. Slijedom navedenog, predlaže da se poništiti osporavano rješenje i da mu se predmetna ozljeda prizna ozljedom na radu te je ujedno zatražio naknadu troška ovoga spora.

 

4th  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je dodatno naveo kako ZOZO ne poznaje termin podijeljene odgovornosti pojedinih sudionika ozljeđivanja i da nije potrebno u ovom postupku utvrđivati opseg odgovornosti tužitelja i poslodavca. Navodi da činjenica da je tužitelj makar i djelomično pridonio nastanku ozljede ne isključuje postojanje skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja osiguranika, budući da se u smislu odredaba ZOZO svako skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje u trenutku nastanka ozljede sankcionira nepriznavanjem iste, bez obzira što je moguće postojao i doprinos druge osobe (propust poslodavca) nastanku ozljede. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5th  U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 26. rujna 2023. i 27. veljače 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedena ročišta pristupili su opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik tuženika.

 

6th  Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je tvrdio kako u konkretnom slučaju alkohol u organizmu tužitelja nije doveo do predmetne ozljede na radu, već isključivo činjenica da viličar nije imao lijeva vrata, jer da je viličar imao lijeva vrata da tužitelj ne bi mogao ispasti van i da ne bi mogao zadobiti ovakvu ozljedu. Naveo je da je protiv odgovornih osoba pokrenut kazneni postupak, ali da u tom spisu još nema nikakvih nalaza jer je isti tek pokrenut, dok je u odnosu na parnični postupak naveo da se tužitelj još uvijek liječi i da stoga taj postupak još nije pokrenut. Stoga smatra da bi u ovom sporu trebalo provesti kombinirano vještačenje po vještaku zaštite na radu i sudske medicine kako bi se utvrdio mehanizam nastanka ozljede, međutim naknadno je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga.

             

7th  Dakle, u ovom sporu nije sporno, a što je razvidno iz spisa predmeta upravnog postupka i ovog spora i što stranke ne spore, da je tužitelj dana 9. srpnja 2022. oko 18:50 sati, za vrijeme radnog vremena, obavljajući svoj redovan posao kod poslodavca, pretrpio tešku ozljedu lijeve šake (Zgnječenje drugih i nespecificiranih dijelova ručnoga zgloba i šake, šifra: S67.8) na način da je u izvršavanju radnog zadatak skladištenja paleta s robom, dok se je kretao viličarem unatrag duž trase skladišne rampe, pri kraju na suženom dijelu trase došlo do izlijetanja s trase te prevrtanja ulijevo zajedno s viličarem koji mu je po padu na prometnicu prignječio lijevu šaku. Nadalje, nije sporno da je tužitelj prilikom nastanka ozljede imao prisutnost alkohola u krvi u količini od 1.1g/L.

 

8th  Prema mišljenju tužitelja uzrok nesreće je neispravnost viličara (skinuta vrata) i preuzak peron bez zaštite od prevrtanja (nema zaštitni rub).

 

9th  Dakle, sporno je, jesu li u pogledu pretrpljene tužiteljeve ozljede ispunjene zakonske pretpostavke da se ta ozljeda prizna kao ozljeda na radu te da se tužitelju priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

 

10th  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije u sporu provodio daljnje dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi, jer su se na temelju postojeće dokumentacije u spisu mogle utvrditi sve odlučne činjenice.

 

11th  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

12th  Čl. 66. ZOZO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne ozljede, propisano je da se ozljedom na radu prema tom Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. ovoga Zakona.

 

13th  Odredbom čl. 67. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu u smislu tog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

              1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

              2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

              3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

              4. atake kronične bolesti,

              5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

 

14th  Cijeneći citirane zakonske odredbe i navedene nesporne činjenice, Sud utvrđuje da se predmetna ozljeda ne može priznati ozljedom na radu. To stoga što se ozljedom na radu, između ostaloga, neće smatrati ozljeda do koje je došlo zbog obavljanja poslova pod utjecajem alkohola, a u konkretnom slučaju ne može se apsolutno isključiti utjecaj alkohola na nastanak predmetne ozljede. Naime, moguće je da tužitelj ne bi zadobio ovako tešku tjelesnu ozljedu da je viličar imao vrata (jer u tom slučaju ne bi mogao ispasti vani iz viličara), te je moguće da je preuzak peron bez zaštite od prevrtanja doprinio prevrtanju viličara. Međutim, s druge strane, ne može se u potpunosti isključiti utjecaj alkohola na nastanak predmetne ozljede, odnosno da alkohol ni na koji način nije doprinio prevrtanju viličara, a što je onda za posljedicu imalo nastanak ovako teške tjelesne ozljede.

 

15th  Činjenica da je tužitelj svojim ponašanjem makar i djelomično pridonio nastanku ozljede dovoljna je za postojanje skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja, budući da se u smislu citiranih odredaba ZOZO svako skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje u trenutku nastanka ozljede sankcionira nepriznavanjem iste, bez obzira što je moguće postojao i doprinos druge osobe (propusti poslodavca) nastanku ozljede.

 

16th  U eventualnom parničnom postupku radi naknade štete od poslodavca bit će relevantan doprinos svake strane nastanku ozljede. Međutim, u upravnom postupku radi priznavanja prava iz zdravstvenog osiguranja zbog ozljede na radu relevantno je samo ponašanje osiguranika te postojanje i najmanjeg utjecaja ponašanja osiguranika na nastanak ozljede, isključuje priznavanje tih prava.  

 

17th  Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

18th  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.  

 

19th  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 6. ožujka 2024.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).