REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 571/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice Tonine Gucić iz Zagreba, Križnog puta 3, II-tužitelja Rudar d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 23, III-tužiteljice Elke Doris Herran Del Al iz Njemačke, München, Am Kapuzinerhoelzl 33a, IV-tužiteljice Silvia Muehlbauer iz Njemačke, München, Hienrich laube Wes 12 i V-tužitelja Gerharda Dittricha iz Njemačke, München, Hanauerstrasse 30, svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lozo & partneri u Zagrebu, a II-tuženik zastupan i po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji I-V-tužitelja i reviziji II- tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2768/14-6 od 14. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1622/13 od 13. siječnja 2014., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1622/13 od 23. siječnja 2014. i dopunjena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1622/13 od 17. siječnja 2014., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija I-V-tužitelja izjavljena 28. srpnja 2017. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 2768/14-6 od 14. lipnja 2017. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1622/13 od 13. siječnja 2014., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1622/13 od 23. siječnja 2014.

II. Revizija II-tužitelja izjavljena 1. kolovoza 2017. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija I-V-tužitelja izjavljena 28. srpnja 2017. protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 2768/14-6 od 14. lipnja 2017. u dijelu u kojem je potvrđeno dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1622/13 od 17. siječnja 2014.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženici isplatiti I-tužiteljici 16.786.900,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, II-tužitelju 11.536.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, III- tužiteljici 11.204.900,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, IV-tužiteljici 10.509.800,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i V-tužitelju 5.604.900,00 kuna.

2. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je I-V-tužiteljima naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 102.500,00 kuna (toč. I.), dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška u iznosu od 100.000,00 kuna (toč. II.).

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, ispravljena rješenjem suda prvog stupnja. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je dopunsko rješenje suda prvog stupnja u točki 1. izreke (toč. I.), te je odbijena žalba tuženice i potvrđeno je dopunsko rješenje suda prvog stupnja u točki 2. izreke rješenja (toč. II.).

4. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja I-V-tužitelji su 28. srpnja 2017. pravodobno podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu odluku preinačiti,podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Pored prethodno navedene revizije II-tužitelj je i 1. kolovoza 2017. podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija I-V-tužitelja je djelomično neosnovana, a dijelom nedopuštena dok je revizija II-tužitelja od 1. kolovoza 2017. neosnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelji bili dioničari trgovačkog društva Pivovara d.d. Osijek te su bili upisani u depozitoriju SDA na vlasničkim računima i to I-tužiteljica s 25.559 redovnih dionica, II-tužitelj s 16.480 redovnih dionica, III-tužiteljica s 16.007 redovnih dionica, IV-tužiteljica s 15.014 redovnih dionica i V-tužitelj s 8.007 redovnih dionica Pivovare d.d. Osijek,

- da su tužitelji bili upisani u depozitoriju SDA na vlasničkim računima do 2. listopada 2007. kada na temelju obavijesti o stanju računa više nema podataka za ispis,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku posl.broj Tt-05/556 od 14. prosinca 2005. u sudski registar navedenog suda upisano brisanje upisa Pivovara d.d.,

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj Pž- 282/06 odbijena žalba kao neosnovana, te je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku posl.broj Tt-05/556 od 14. prosinca 2005.,

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku posl.broj P- 442/04 od 7. srpnja 2004. utvrđeno da su odluke Glavne skupštine Pivovara d.d. održane 16. prosinca 1996. pravno ništave i da ne proizvode učinke,

- da je Agencija za restrukturiranje i razvoj rješenjem broj 567-007/92 iskazala da nema primjedbi na namjeravanu pretvorbu poduzeća Pivovara d.d., te da se pretvorba može provesti sukladno dostavljenoj odluci o pretvorbi i priloženoj dokumentaciji,

- da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 567-007/92 od 25. srpnja 1994. postupak u predmetu davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća Pivovara d.d. Osijek obnovljen po službenoj dužnosti,

- da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 536-03-02/01 od 13. ožujka 2001. postupak u predmetu davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća Pivovara d.d. Osijek obnovljen,

- da je zaključkom Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 563/03-02/01 od 17. lipnja 2004. dopuštena obnova postupka u predmetu davanja suglasnosti na pretvorbu društvenog poduzeća Pivovara Osijek okončanog pravomoćnim rješenjem Agencije za restrukturiranje i razvoj broj 567-007 od 17. studenog 2009.,

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl.broj Us- 5493/2004 od 13. prosinca 2007. poništen zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 563-03-02/01-2004 od 17. lipnja 2004.,

- da je poništenjem zaključka Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 563-03- 02/01-2004 od 17. lipnja 2004. ostalo na snazi rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj broj 567-007/92 od 17. studenog 1992., kojim Agencija nema primjedbi na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća Pivovara Osijek.

9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev I-V-tužitelja nije osnovan, a to iz razloga što tužitelji nisu dokazali da su kumulativno ispunjene pretpostavke sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 150/11, 12/13). Naime, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužitelji nisu dokazali da su ostali bez dionica nezakonitim ili nepravilnim radom Hrvatskog fonda za privatizaciju. Drugostupanjski sud nadalje smatra da je osnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je između stranaka nesporno da nisu bile u ugovornom odnosu.

10. I-V-tužitelju u reviziji određeno ne navode koja bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392. a st.1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzet u razmatranje.

11. Revidenti su u pravu kada navode da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, međutim u odnosu na primjenu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 73/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 190/03, 199/03, 79/07 dalje: ZSDU) revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

12. Sukladno odredbi čl. 13. ZSDU, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom na vrijeme radnji poduzetih od strane Hrvatskog fonda za privatizaciju, a koja sadržajno odgovara čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 150/11, 12/13), štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim, nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

13. Revidenti u obje revizije navode da je Hrvatski fond za privatizaciju, kao tijelo s javnim ovlastima, počinio tužiteljima štetu nezakonitim radom,jer je donosio odluke koje su kasnije od strane Upravnog suda Republike Hrvatske ili Ustavnog suda Republike Hrvatske bile ukidane ili poništavane, a što je u krajnjoj rezultiralo i time da je došlo do brisanja vlasništva redovnih dionica Pivovara. d.d. Osijek sa imena i računa tužitelja.

14. Hrvatski fond za privatizaciju (dalje: Fond) je prema odredbi čl. 3. Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju ("Narodne novine", broj 84/92, 70/93, 76/93, 19/94, 52/94, 87/96 – dalje: ZHFP) osnovan radi provođenja i dovršenja postupka privatizacije imovine koja je Fondu na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća privremeno prenesena, odnosno na temelju drugih zakona i odluka, postala vlasništvo Republike Hrvatske i prenesena na Hrvatski fond za razvoj, te Fond u okviru obavljanja djelatnosti obavlja javna ovlaštenja određena zakonom i Statutom.

15. Prema odredbi čl. 4. ZHFP Fond obavlja stručne i upravne poslove koji se odnose na pretvorbu društvenih poduzeća, privatizaciju, upravljanje državnom imovinom ....

16. Iz sadržaja citiranih odredbi jasno je da je Fond pravna osoba (sukladno čl. 2. ZHFP) koja ima javne ovlasti u povjerenim joj poslovima državne uprave, što znači da štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom Fonda naknađuje Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 13. ZSDU.

17. Međutim ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom radu Hrvatskog fonda za privatizaciju, jer je isti u propisanom postupku sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća provodio postupak i donosio odluke koje su nakon toga sukladno preispitivanju po pravnim lijekovima i pravnim sredstvima bile ukidane ili poništene, a što ne može predstavljati nezakoniti rad tijela državne uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti.

18. U suprotnom svaka odluka upravnog tijela koja bi bila od strane drugostupanjskog upravnog tijela ili nadležnog Upravnog suda bila poništena ili stavljena izvan snage bi predstavljala nezakoniti rad, a što nije prihvatljivo. Naime eventualne pogreške koje tijelo državne uprave ili tijelo s javnim ovlastima počini u primjeni postupnog ili materijalnog prave se ispravljaju u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne predstavlja nezakonit ili nepravilan radu u smislu čl. 13. ZSDU (tako i u odluci Rev-2604/14-4 od 7. prosinca 2016.).

19. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je revizije tužitelja u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovane na temelju čl. 393. ZPP.

20. U odnosu na reviziju I-V-tužitelja protiv dopunskog rješenja, a koje je sadržajno odluka o troškovima postupka,valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

21. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju I-V- tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan

Broj zapisa: eb305-83cdd

Kontrolni broj: 0c064-be904-75f9d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA BULJAN, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.