REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 30/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice J. S. iz P., OIB … i drugotužitelja S. S. iz P., OIB …, koje zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u R., protiv tuženika K. Č. iz B. J., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u K., radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1157/2021-2 od 27. listopada 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pu Ob-132/2019-79 od 13. srpnja 2021., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika, podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1157/2021-2 od 27. listopada 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pu Ob-132/2019-79 od 13. srpnja 2021., odbija se, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka isplatom 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."
2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pu Ob-132/2019-79 od 13. srpnja 2021.
3. Protiv rješenja drugostupanjskog suda tuženik je podnio "prijedlog za dopuštenje revizije" na temelju čl. 387. st. 2. i čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu, te predlaže "dopusti podnošenje revizije, posebno imajući u obziru zakonsku odredbu iz čl. 385. st. 1 ZPP-a".
4. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije razmatran je kao revizija podnesena temeljem odredbe čl. 382.a ZPP-a u svezi čl. 400. st. 1., ZPP-a, s obzirom da se radi o sporu o utvrđivanju očinstva.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da se tuženik u prijedlogu za ponavljanje postupka pozvao na razloge za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 7., 8., 9. i 10. ZPP-a,
- da u prijedlogu nije obrazložio razloge za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 7., 8. i 9. ZPP-a, jer nije ni tvrdio da postoji pravomoćna odluka suda koja je ranije među istim stankama donesena o istom zahtjevu, niti je tvrdio da je predmetna presuda donesena na temelju neke druge odluke suda ili nekog drugog tijela, a niti da je neko drugo nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje.
- da su u prijedlogu za ponavljanje postupka obrazloženi jedino razlozi iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, a koji se svode na potrebu (nužnost) provođenja vještačenja DNA i tvrdnju tuženika da nije dobrovoljno donirao spermu za umjetnu oplodnju,
- da je po prijedlogu tužitelja bilo određeno provođenje dokaza medicinskim DNA vještačenjem koje je bilo predviđeno za 15. svibnja 2018.,
- da tuženik nije pristupio na navedeno ročište, te da je osim toga bio potpuno neaktivan, zbog čega je sud odustao od izvođenja tog dokaza,
- da je na temelju ostalih izvedenih dokaza (uvidom u otpusno pismo Poliklinike I. za ginekologiju, porodništvo i reprodukcijsku medicinu u Z., u presliku analize ejakulata K. Č. od 12. lipnja 2007., te na osnovi iskaza I. tužiteljice J. S., koji je suglasan s navedenim dokazima, utvrđeno da je tuženik dobrovoljno donirao spermu prvotužiteljici J. S. te da je na temelju umjetne oplodnje 23. lipnja 2008. rođen sin S. (drugotužitelj).
8. Na temelju iznesenog nižestupanjski sudovi su ocijenili da u prijedlogu za ponavljanje nisu navedene nikakve nove činjenice niti su predloženi novi dokazi koji već u tijeku postupka nisu bili predloženi, te su ocijenili neosnovanim prijedlog za ponavljanje postupka i u odnosu na razlog iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
10. U podnesenoj reviziji tuženik ne spori da prije donošenja prvostupanjske odluke, kao ni danas, ne postoji pravomoćna odluka suda koja je ranije među istim strankama donesena o istom zahtjevu, potom da predmetna presuda nije donesena na temelju neke druge odluke suda ili nekog drugog tijela, a niti je neko drugo nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje, ali ponavlja da mu nije bilo omogućeno provođenje dokaza medicinskim DNA vještačenjem (a koje je konkretno predlagala tužiteljska strana). Smatra da je provedeni dokazni postupak krnj jer nije provedeno medicinsko DNA vještačenje, a kojim bi na jasan i egzaktan način bilo utvrđeno da li je tuženik otac maloljetnog tužitelja, te postavlja pitanje "koja je konačna svrha sudskog uredovanja ako se za sve okolnosti slučaja donose paušalne i ishitrene odluke koje posljedično se primarno ne odnose na njegovu obvezu za uzdržavanjem, već za onim esecijalnim, a to je pitanje njegovog roditeljstva u odnosu na drugotužitelja".
11. Razlozi na koje se tuženik poziva i u reviziji, odnosno da iz poslovnih razloga nije mogao doći na zakazano vještačenje, a o čemu je obavijestio sud, odnose se na razlog za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a, a kako iz te osnove nije ni traženo ponavljanje postupka (u prijedlogu za ponavljanje postupka) oni su i u ovoj fazi sudskog postupka pravno neodlučni.
12. Navodi koji se odnose na tvrdnju da nije dao odobrenje za umjetnu oplodnju njegovom spermom i da nije provedeno vještačenje, a da je trebalo biti provedeno, nisu nove činjenice niti novi dokazi u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, jer se zapravo radi o činjenicama koje su se isticale tijekom cijelog postupka i na koje okolnosti je predlagano provođenje određenih dokaza, pogotovo što je tužiteljica u tužbi i tvrdila da je dijete začeto na temelju darovanog sjemena tuženika i njegovog pristanka za postupak medicinske potpomognute oplodnje, a predloženo je od strane tužitelja i vještačenja DNA, te su ti navodi tužitelja i bili i predmet razmatranja suda u pravomoćno dovršenom postupku te stoga ne predstavljaju nove činjenice.
13. Slijedom navedenog, revizija tuženika nije osnovana, pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
