REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 739/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mirka Rapića iz Drniša, Krš 2, OIB:74856995382, kojeg zastupa Ivan Rude, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1575/2014-1 od 26. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-483/2009 od 10. siječnja 2014., i protiv presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske broj Pž-1575/2014-3 od 26. srpnja 2018., kojom je potvrđena dopunska presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-483/2009 od 17. siječnja 2014., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1575/2014-1 od 26. srpnja 2018. se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1575/2014-3 od 26. srpnja 2018. se odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom od 10. siječnja 2014. suđeno je:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za oduzeto zemljište temeljem proglašenja istog zemljišta pomorskim dobrom i to baš nekretnina čest. zem. 4652/1, 4652/10, 4652/15, 4652/16, 4652/17, 4652/19, 4652/21 i 4652/22 i čest. zem. 6951 Z.U. 5326, K.O. Solin, plati iznos od 16.679.073,18 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2006.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje sukladno čl.1 st.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi od 14% godišnje, koja se kamatna stopa izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana“.

2. Drugostupanjskom presudom broj Pž-1575/2014-1 od 26. srpnja 2018. preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu, odbijen.

3. Prvostupanjskom dopunskom presudom od 17. siječnja 2014. tuženici je naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 643.158,00 kn, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 164.421,00 kn je odbijen. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska dopunska presuda i zahtjev za naknadu troškova postupka je odbijen.

4. Protiv navedenih drugostupanjskih presuda tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjske presude na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na revizije nije odgovoreno.

6. Revizija protiv presude broj Pž-1575/2014-1 od 26. srpnja 2018. nije osnovana, dok revizija protiv presude (rješenja) broj Pž-1575/2014-3 od 26. srpnja 2018. nije dopuštena.

7. U odnosu na reviziju protiv presude broj Pž-1575/2014-1 od 26. srpnja 2018.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za zemljište oduzeto proglašenjem istog pomorskim dobrom.

9. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvatio je uz utvrđenje i obrazloženje - da je tužiteljev prednik (HVB Splitska banka d.d.) radi osiguranja naplate tražbine s Viktor Lenac d.d., kao fiducijarnim dužnikom, sklopio dana 15. srpnja 2002. sporazum o prijenosu vlasništva i zasnivanju založnog prava na temelju kojeg je na Splitsku banku d.d., kao prethodnog vlasnika, preneseno vlasništvo nekretnina upisanih u z.k.ul. broj 5326. k.o. Solin (dalje: luka Vranjic);

- da je nad Viktor Lenac d.d. dana 8. prosinca 2003. pred Trgovačkim sudom u Rijeci otvoren stečajni postupak u kojem je Splitska banka d.d. prijavila svoju naprijed opisanu osiguranu tražbinu;

- da je Splitska banka 6. kolovoza 2004. podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate prodajom nekretnina upisanih u z.k.ul. broj 5326. k.o. Solin, da bi rješenjem Općinskog suda u Solinu broj Ovr-1335/05 od 1. veljače 2006. pokrenuta ovrha proglašena nedopuštenom, uz obrazloženje da su nekretnine na temelju rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske, Klasa:UP/I 342- 01/05-01/50, Urbroj:530-04-05-02 od 17. studenoga 2005. stekle status pomorskog dobra, na kojem se prema odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11 - dalje: ZPDML) ne može stjecati pravo vlasništva;

- da je tužitelj dana 16. prosinca 2005., a nakon što je u drugoj polovini 2005. provjerio stanje u zemljišnim knjigama i utvrdio da su nekretnine upisane kao prethodno vlasništvo Splitske banke d.d., s istom sklopio sporazum o prodaji potraživanja kojim je tužitelj kupio dio prodavateljeve tražbine u iznosu od 10.521.197,96 kn, slijedom čega sukladno odredbi čl. 319. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) na njega prešlo i založno pravo;

- da je rješenjem Općinskog suda u Solinu broj Z-11/06 od 8. veljače 2006. odbijen prijedlog tužitelja za uknjižbu fiducijarnog vlasništva uz obrazloženje da su nekretnine ušle u režim pomorskog dobra;

- da u vrijeme kad je tužitelj kupio dio tražbine nekretnine još u zemljišnim knjigama nisu bile upisane kao pomorsko dobro;

- da je tužitelj postupao u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige;

- da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi i iz sadržaja promemorije od 10. listopada 2007. koju su potpisali tužitelj i predstavnik Vlade Republike Hrvatske kojom je „odlučeno regulirati tužitelju naknadu za gubitak stvarnog prava na predmetnim nekretninama“.

10. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu pri čemu je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Nasuprot tome, zaključke prvostupanjskog suda da je tužitelj pri sklapanju ugovora postupao u dobroj vjeri, da je za postojanje pomorskog dobra mjerodavan upis takvog statusa zemljišta u zemljišnoj knjizi, te da osnovanost zahtjeva proizlazi i iz sadržaja promemorije od 10. listopada 2007., ocijenio je neosnovanim.

11. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

13. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba postupka iz 354. st. 2. 11. ZPP počinjene po drugostupanjskom sudu jer da su razlozi pobijane presude o tome da je zemljište upisano u z.k.ul. broj 5326. k.o. Solin imalo status pomorskog dobra i prije donošenja rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske od 17. studenoga 2005. nedostatni, budući da presuda nema razloga o tome na temelju čega je utvrđeno da točno određene nekretnine predstavljaju luku.

14. Prema odredbi čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

15. Suprotno tvrdnji revidenta, navodeći da je rješenjem Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske, Klasa:UP/I 342-01/05-01/50, Urbroj:530-04- 05-02 od 17. studenoga 2005. utvrđena granica pomorskog dobra - lučkog područja luke posebne namjene Vranjic, i to sukladno zakonskoj definiciji pomorskog dobra i kriterijima iz Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra („Narodne novine 8/04 i 82/05), a prema njezinom izgledu, položaju i funkciji u prostoru u vrijeme donošenja rješenja, koji kriteriji u upravnom postupku nisu osporeni, te s obzirom na činjenicu da je tužitelj tražbinu kupio 16. prosinca 2005., drugostupanjski sud dao je dostatne razloge o odlučnim činjenicama. Činjenica je li i prije donošenja rješenja i od kada, to isto područje kao luka imalo status pomorskog dobra i u kojem opsegu, nije odlučna. Stoga eventualne nedostatnosti razloga presude o toj činjenici, kao neodlučnoj ne mogu dovesti do počinjenja bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa kao neodlučne nisu posebno razmatrane.

16. I tvrdnje revidenta o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP vezane su na utvrđenje iste činjenice – opsega statusa pomorskog dobra prije 17. studenoga 2005., pa ni one nisu odlučne i kao takve nisu razmatrane.

17. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

18. Utvrđenje je drugostupanjskog suda, temeljeno na temelju stanju spisa, posebno sadržaju dopisa tužitelja Splitskoj banci od 19. studenoga 2005. (list 89), da je tužitelj prije sklapanja ugovora od 16. prosinca 2005. bio upozoren da je nekretnina koja je bila predmet osigurane tražbine, a koju je on namjeravao kupiti, pomorsko dobro i da je unatoč tome predložio otkup tražbine.

19. Vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (čl. 114. ZVDSP).

20. Kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili ih je morao znati (čl. 129. st. 1. i 2. ZVDSP).

21. Odredbom čl. 3. ZPDML pomorsko dobro definirano je kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, koje ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom (st. 1. ), a koje čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje (st. 2.) pri čemu se dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, kao takvo definirano je ZPDML (st. 3.). Luka je kao pomorsko dobro bila definirana i Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika („Narodne novine“ 74/94).

22. Stupanjem na snagu potonjeg Zakona po samom zakonu, luka Vranjic postala je pomorsko dobro u granicama postojanja tada propisanih kriterija koji su definirali luku. Donošenjem rješenja od 17. studenoga 2005, kojim se prema kriterijima propisanim čl. 9. st. 1. u vezi s čl. 11. st. 2. Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra, a prema postojećem stanju, samo utvrđuju granice pomorskog dobra u odnosu na luku Vranjic, a pravilnost kojeg rješenja nije pobijana, nije nastupila promjena stvarnog prava, već je samo deklarirano postojanje pomorskog dobra u određenim granicama.

23. Slijedom iznesenoga, suprotno tvrdnji revidenta, pravilno je zaključio drugostupanjski sud da je luka Vranjic u utvrđenim granicama pomorskog dobra (koje su utvrđene prema zatečenom stanju) u času donošenja rješenja od 17. studenoga 2005., u tom opsegu, predstavljala pomorsko dobro.

24. Odredbom čl. 129. st. 3. ZVDSP, kao općeg zakona propisano je da se odnosi prijašnjeg vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju po obveznopravnim pravilima, ako nije što posebno određeno zakonom.

25. Na temelju pravnog posla vlasništvo se na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (čl. 120. ZVDSP). Kako proizlazi iz stanja spisa tužitelj se nije uknjižio ni kao prethodni vlasnik luke Vranjic, dakle, nije postao njezin vlasnik, pa se ne može smatrati osobom čija su prava prestala na temelju zakona, a koja bi bila ovlaštena na isticanje nekog obveznopravnog zahtjeva.

26. Suprotno tvrdnji revidenta, u situaciji kad je prije sklapanja ugovora sa Splitskom bankom d.d. on bio upozoren da luka Vranjic predstavlja pomorsko dobro i kao takvo stvar izvan prometa te je unatoč tome sklopio ugovor o osiguranju prijenosom prava vlasništva radi osiguranja, on nije mogao imati legitimna očekivanja o prijenosu prava vlasništva i naplati kupljene tražbine.

27. Osnovanost zahtjeva ne proizlazi ni iz sadržaja promemorije od 10. listopada 2007. jer tim pismenom Vlada Republike Hrvatske nije preuzela obvezu ispunjenja koja je predmet tužbenog zahtjeva, već je tek bila predviđena provedba upisa pomorskog dobra i dodjela koncesije tužitelju (list 135 do 137 spisa).

28. Stoga ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

29. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja protiv presude broj Pž-1575/2014-1 od 26. srpnja 2018., odbiti kao neosnovanu.

30. U odnosu na reviziju protiv presude broj Pž-1575/2014-3 od 26. srpnja 2018.:

31. Pobijanom presudom (pravilno: rješenjem) odlučeno je o troškovima postupka.

32. Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

33. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

34. Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka čl. 392.b st. 1. ZPP, valjalo odbaciti i reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb305-21e5a

Kontrolni broj: 0f48b-d4c02-8e971

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.