Poslovni broj: 6 Us I-769/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja S. P. iz D., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa M. P., službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 18. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20- 03/03115128594, URBROJ: 341-99-06/2-20-6460 od 10. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/20- 03/03115128594, URBROJ: 341-99-06/2-20-6460 od 10. svibnja 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P., KLASA: UP/I 140-03/19- 03/03115128594, URBROJ: 341-17-06/2-19-8410 od 24. kolovoza 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
2. Tužitelj osporava zakonitost drugostupanjskog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iznosi tijek donošenja rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-291/05 Općinskog suda u Požegi, po javnom bilježniku N. B., P., kao sudskog povjerenika, u predmetu pok. D. P., majke tužitelja, umrle 5. lipnja 2002., u svezi postojanja potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine. Tužitelj iznosi i razloge zbog kojih smatra da mirovina pokojnoj majci nije bila isplaćivana, te uz tužbu prilaže i poziv za glavnu raspravu u parničnom predmetu poslovni broj P-857/06 Općinskog suda u Požegi, tužitelja S. P. protiv tuženika Doma za odrasle osobe Lj., radi stjecaja bez osnove. U odnosu na ovu upravnu stvar tužitelj navodi da je nesporno radno sposoban, te iznosi svoje viđenje načinjenih bitnih povreda upravnog postupka koje nemaju uporište u odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te ih sud stoga neće ni iznositi. Smatra da nije podnio zahtjev za priznanjem obiteljske mirovine. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u upravnom postupku i u skladu sa mjerodavnim zakonskim odredbama. Nadalje tuženik navodi da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasni u ocjeni da kod tužitelja potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju nije postojao na dan prije smrti oca (28. veljače 1984.), te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu. Slijedom navedenog predlaže da sud presudom odbije tužbeni zahtjev.
4. Dana 11. siječnja 2022. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika te isprave koje su priložene u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužitelja, rođenog 28. veljače 1964., za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu iza pok. I. P., umrlog 1. ožujka 1984., dostavljenog prvostupanjskom tijelu 15. listopada 2019.
6. Odredba članka 69. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 - dalje: ZOMO) propisuje da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života (stavak 1.); dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ovoga Zakona, do dobi iz stavka 1. ovoga članka, ima pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme dok traje potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 2.); Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti (stavak 3.); dijete kod kojega tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 4.); Iznimno od odredbi stavaka 1. do 4. ovoga članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.
7. Primjenom članka 39. stavka 4. ZOMO-a u svezi članka 69. stavak 3. ZOMO-a prvostupanjsko tijelo uputilo je predmet Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, kao ovlaštenom tijelu za provođenje vještačenja, radi utvrđivanja okolnosti postojanja potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja kao djeteta umrlog osiguranika.
8. Prema odredbi članka 39. stavak 4. ZOMO-a potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
9. Odredba članka 125. ZOMO-a propisuje postupak za priznanje prava na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitak radne sposobnosti na način da se navedena činjenica utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka.
10. Prema odredbi članka 127. ZOMO-a Vlada Republike Hrvatske uredbom uređuje način i postupak vještačenja u mirovinskom osiguranju prema propisu o jedinstvenom tijelu vještačenja i ovome Zakonu.
11. U upravnom postupku provedeno je vještačenje po Vijeću vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u O., Izdvojeno mjesto rada P., evidencijski broj vještačenja 362476 od 24. lipnja 2020., te je Vijeće vještaka nakon uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju i na temelju pregleda tužitelja obavljenog u prostorijama Zavoda dana 24. lipnja 2020., kao i na temelju nalaza priloženih iz zatvorskog sustava, u mišljenju navelo da kod tužitelja ne postoji gubitak radne sposobnosti, te je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P., KLASA: UP/I 140-03/19-03/03115128594, URBROJ: 341-17-06/2-19-8410 od 24. kolovoza 2020. odbijen zahtjev tužitelja za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu.
12. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je tuženik predmet uputio Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu, Sektoru za vještačenje, radi utvrđenja pravilnosti navedenog mišljenja Vijeća vještaka od 24. lipnja 2020., te je Vijeće viših vještaka, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i nalaza iz zatvorskog sustava u obrazloženju mišljenja navelo da okosnicu prosudbe predstavlja otpusno pismo zatvorske bolnice od 19. studenog 2020. iz kojega je razvidno da se radi o osnovnom poremećaju osobnosti te da je tužitelj radi nezrelih obrana i značajne socijalne neprilagođenosti veći period života boravio u penalnim uvjetima; osnovni poremećaj osobnosti nikada ne ledira u potpunosti radnu sposobnost što je razvidno i iz preslike zdravstvenog kartona penalne ustanove. Stoga Vijeće viših vještaka zaključno potvrđuje prethodno navedeni nalaz Vijeća vještaka da potpuni gubitak radne sposobnosti nije bio validan na dan prije smrti oca (28. veljače 1984.).
13. Dakle i Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured O., Izdvojeno mjesto rada P. i Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda, Sektora za vještačenje suglasni su u ocjeni da kod tužitelja ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, koje utvrđenje tužitelj niti ne osporava.
14. 1. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja kao zakonita i sastavljena u skladu s važećom Uredbom o metodologijama vještačenja budući da su ista obrazložena i jasna, kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i u pogledu utvrđenih dijagnoza i u ocjeni nepostojanja trajnog gubitka radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti kod tužitelja.
14.2. Sud nije odlučivao o tužbenim navodima eventualne prijevare u isplati obiteljske mirovine pok. majke tužitelja obzirom da isto ne predstavlja predmet ovog upravnog spora.
15. Stoga tužitelj navodima iz tužbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja.
16. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja, pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
17. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.
U Osijeku 18. siječnja 2022.
Sutkinja
Blanka Sajter v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
