REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4029/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dom zdravlja S., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženice M. D., S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici I. K. i J. K., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1036/2020-2 od 19. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1186/2017-21 od 16. lipnja 2020., u sjednici vijeća dana 18. siječnja 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1036/2020-2 od 19. svibnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica M. D. je podneskom od 15. srpnja 2021. predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1036/2020-2 od 19. svibnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu navedenih odredaba.
4. Presuda je donesena u sporu iz Ugovora o zakupu sklopljenog dana 4. svibnja 2009., kojim tužitelj daje tuženici u zakup jedinicu zdravstvene zaštite žena u Domu zdravlja u S., prvi kat, uz obvezu zakupca plaćati zakupninu u visini najvišeg iznosa zakupnine koju za svaku godinu određuje ministar zdravstva i socijalne skrb, a ako se Naredbom ministarstva izmijeni najviši iznos zakupnine, zakupodavac će izvršiti promjenu zakupnine koja će biti jednaka najvišem iznosu zakupnine koju propisuje nadležni ministar (čl. 22. Ugovora). Naredbom ministra o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zašite za 2007. godinu (Narodne novine broj 7/77) određen je da najveći iznos zakupnine za jedinice zakupa u domovima zdravlja za 2007. u iznosu od 1.250 kuna.
4.1. Tuženica je dana 18. travnja 2011. sklopila Ugovor o koncesiji s davateljem koncesije Splitsko-dalmatinskom županijom kojim je uz ostalo ugovorena koncesijska naknada u mjesečnom iznosu od 1.250,00 kuna u skladu s Odlukom o najvišem iznosu naknade za koncesiju javne zdravstvene službe (Narodne novine broj 98/09). Isti najviši iznos naknade za koncesiju je određen Odlukom o najvišem iznosu naknade za koncesiju javne zdravstvene službe (Narodne novine broj 55/15). U vrijeme sklapanja ugovora o zakupu bio je na snazi čl. 40. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 150/08) prema kojoj, ako prostor za obavljanje djelatnosti koncesionara koncesionaru daje u zakup dom zdravlja, zakupninu plaća koncedent. Ovi odredbu je ukinuo Ustavni sud RH odlukom broj U-I- 4633/2010, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13 od 30. siječnja 2014. Tuženica je plaćala koncesijsku naknadu upravo u iznosu od 1.250,00 kuna, a odbija plaćati i zakupninu zato što prostor nije u vlasništvu tužitelja, te zato što drži da nije dužna plaćati i koncesijsku naknadu i zakupninu.
4.2. Tužbeni zahtjev je prihvaćen jer su prema shvaćanju nižestupanjskih sudova obveze po ugovoru o koncesiji i obveze po ugovoru o zakupu obveze zasnovane na različitoj osnovi. Ugovorom o zakupu je određena naknada koju je tuženica dužna platiti tužitelju kao drugoj ugovornoj strani u ugovornom iznosu.
5. Tuženica je osporila pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi pravnih pitanja:
1) Je li zakonito naplaćivati zakupninu u višem iznosu od onog koji je propisan aktima, a na zakupodavcu je obveza promjene iznosa zakupnine?
2) Je li zakonito izbjegavati promjenu iznosa zakupnine koja je propisom promijenjena na niže, a na zakupodavcu je obveza promjene iznosa zakupnine? 3) Može li sud zadirati u ugovorni odnos ako je utvrđeno da jedna od ugovornih strana ne poštuje ugovorene odredbe?
6. Kao razlog važnosti prvog i drugog pitanja tuženica navela da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se u odnosu na prvo i drugo pitanje pozvala na odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1593/1990-2 od 13. studenog 1990. i Rev-2489/1990-2 od 14. veljače 1991., te na Odluku Ustavnog suda RH broj U-I-4633/2010, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13 od 30. siječnja 2014. U prijedlogu nije naznačen razlog važnosti trećeg pitanja.
7. Prvo i drugo pitanje nisu važni jer polaze od pogrešne tvrdnje da je najviši iznos zakupnine određen Odlukom o najvišem iznosu naknade za koncesiju javne zdravstvene službe (Narodne novine broj 55/15), iako je riječ o Odluci kojom je određen najviši iznos naknade za koncesiju. Niti jedan akt na koji se pozvala tuženica se ne odnosi na najviši iznos zakupnine koju su dužni plaćati liječnici u situaciji u kojoj je tuženica Tvrdnja da je nadležna jedinica lokalne uprave trebala donijeti odluku kojom se zakupnine i koncesijske naknade usklađuju s novonastalom situacijom nakon odluke Ustavnog suda broj U-I-4633/2010, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13 od 30. siječnja 2014. ne daje razlog važnosti naznačenim pitanjima.
7.1. Sve kada bi naznačena pitanja bila važna za rješenje ovoga spora, odluke Vrhovnog suda RH na koje se pozvala tuženica ne daju razlog važnosti naznačenog prvog i drugog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su donesene na temelju bitno drugačije činjenične osnove i uz primjenu drugih propisa.
8. U odnosu na treće pitanje nisu ispunjene formalne pretpostavke dopuštenosti jer tuženica u odnosu na to pitanje nije određeno naznačila razlog važnosti.
9. Stoga je valjalo prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.
