REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1927/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. P. (ranije Č.) iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u S., protiv tuženice- protutužiteljice M. P. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u S., radi izdavanja isprave podobne za upis prava vlasništva, utvrđenja ugovora ništavim i isplate, te radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1027/16-4 od 23. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tuženice-protutužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1027/16-4 od 23. ožujka 2017. pod točkom 1., stavcima a) i b) izreke, kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015. u dijelu kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništavosti i isplate.

i

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženice-protutužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1027/16-4 od 23. ožujka 2017. pod točkom 1., stavkom c) izreke, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015. u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice kojim je zatraženo da se naloži tuženici-protutužiteljici izdavanje tužiteljici-protutuženici isprave podobnu za upis prava vlasništva na njezino ime za 1/2 dijela od 62/408 etaže 1. dijela čest. zem. 6276/9 k.o. S. koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom jednog stana u prizemlju, istočno, označenog „C-3S“ koji se sastoji od ulaza, kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka površine 57,30 m2 i terase površine 5,15 m2, ukupne površine 62,45 m2 i parkirnog mjesta smještenog u razini zemlje oznake „C7“ površine 9,9 m2, a koji je neodvojivo povezan s pripadajućim zemljištem i zajedničkim dijelovima zgrade, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda na temelju koje će tužiteljica-protutuženica izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice-protutužiteljice za 1/2 dijela (točka I. izreke). Prihvaćeni su podredni tužbeni zahtjevi tužiteljice-protutuženice i utvrđeno da je ništav Aneks predugovora o kupoprodaji koji su stranke sklopile dana 18. srpnja 2005. i da taj pravni posao ne proizvodi valjane učinke (točka II. izreke), te je naloženo tuženici-protutužiteljici da plati tužiteljici-protutuženici iznos 45.000,00 EUR-a, protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan isplate, sa zateznim kamatama koje na iznos 42.500,00 EUR-a teku od 1. siječnja 2006. do isplate, a na iznos 2.500,00 EUR-a sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2009. do isplate (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice kojim je traženo da se naloži tužiteljici-protutuženici da preda tuženici-protutužiteljici nekretninu anagrafske oznake ..., zk. ul. br. 17247, poduložak 1, 1. etaže 62/408 etaže 1. dijela čest. zem. 6276/9 k.o. S. koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom jednog stana u prizemlju, istočno, označenog „C-3S“ koji se sastoji od ulaza, kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka površine 57,30 m2 i terase površine 5,15 m2, ukupne površine 62,45 m2 i parkirnog mjesta smještenog u razini zemlje oznake „C7“ površine 9,9 m2, i to dio predmetne etaže opisan kao odvojeni zasebni dio orijentacije sjever ukupne neto površine 32,63 m2 koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice te balkona, slobodnog od osoba i stvari (točka IV. izreke). Naloženo je tuženici-protutužiteljici da nadoknadi tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu 29.126,25 kn, a zahtjev za isplatu više zatraženog parničnog troška u iznosu od 2.905,00 kn je odbijen (točka V. izreke), dok je zahtjev tuženice-protutužiteljice da joj tužiteljica-protutuženica nadoknadi parnični trošak u iznosu 17.500,00 kn odbijen (točka VI. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom 1. izreke djelomično odbijena žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu: pod a) kojim je utvrđen ništavim Aneks predugovora o kupoprodaji koji su stranke sklopile 18. srpnja 2005. (točka II. izreke prvostupanjske presude), pod b) kojim je naloženo tuženici-protutužiteljici platiti tužiteljici-protutuženici iznos 45.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan isplate (dio točke III. izreke prvostupanjske presude), pod c) kojim je odbijen protutužbeni zahtjev kao neosnovan (točka IV. izreke prvostupanjske presude). Pod točkom 2. izreke žalba tuženice-protutužiteljice je djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu zatezne kamate na dosuđenu glavnicu 45.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama, na način da je zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje do 10. siječnja 2011. odbijen kao neosnovan. Pod točkom 3. izreke preinačena je odluka o troškovima postupka te je odlučeno na način da je naloženo tuženici-protutužiteljici da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici-protutuženici troškove postupka u iznosu 12.084,17 kn. Pod točkom 4. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Drugostupanjskim rješenjem je odbačena kao nedopuštena žalba tuženice- protutužiteljice u dijelu kojim je izjavljena protiv dijela prvostupanjske presude kojim je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

3. Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da je tuženica-protutužiteljica podnosi protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njezina žalba odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14- dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (toč. 3.).

6.1. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a, propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

6.2. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a je propisano da u slučaju kad zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

U smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP-a, kada se zahtjev odnosi na novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, dok je odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano da u drugim slučajevima, kad se zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

6.3. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude odlučeno je o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutuženice kojim se traži utvrđenje ništavosti ugovora i isplata kunske protuvrijednosti iznosa 45.000,00 EUR plaćenog na temelju ugovora čije se utvrđenje ništavosti traži, te o protutužbenom zahtjevu tuženice-protutužiteljice radi predaje u posjed.

6.4. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (zauzetom, među ostalim, u odluci Revt- 156/13 od 7. svibnja 2014.), deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

6.5. Stoga je za ocjenu pitanja dopuštenosti revizije tuženice-protutužiteljice u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev mjerodavna vrijednost predmeta spora zahtjeva za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa 45.000,00 EUR (što prema tečaju u vrijeme postavljanja zahtjeva iznosi 340.650,00 kn), a ta vrijednost prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Dakle, u odnosu na tužbeni zahtjev su ispunjene pretpostavke za razmatranje podnesene revizije kao redovne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

6.6. Budući da tuženica-protutužiteljica u protutužbi nije označila vrijednost predmeta ovog spora u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a, a niti je sud istu odredio na temelju odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a, u ovom slučaju se vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva, a na temelju odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a, ima smatrati iznosom 50.000,00 kn.

6.7. Obzirom da u konkretnom slučaju nije riječ o presudi donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti je ta presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a), a pri čemu podnesena revizija ne ispunjava zakonske pretpostavke da bi je se moglo smatrati tzv. izvanrednom revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, proizlazi da je ista u odnosu na protutužbeni zahtjev nedopuštena.

Stoga je, a na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

7. Slijedom navedenog, u revizijskom stupnju postupka povodom podnesene redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, valjalo je ispitati drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je potvrđeno prihvaćanje tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništavosti Aneksa predugovora o kupoprodaji koji su stranke sklopile 18. srpnja 2005. te isplate kunske protuvrijednosti iznosa 45.000,00 EUR-a, prema prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan isplate.

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

10. Suprotno revizijskim prigovorima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj relevantnoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP-a), te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

11. Pritom valja dodati da izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka koji se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, u suštini predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu uzeti u razmatranje.

12. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da Aneks predugovora o kupoprodaji od 18. srpnja 2005. sadržajno predstavlja ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125 /11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO/05), a koji je sklopljen protivno načelu jedinstvenosti nekretnine propisanom u čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, u daljnjem tekstu: ZVDSP) jer je tuženica-protutužiteljica prodala tužiteljici određeni (realni) dio predmetnog stana bez utvrđenog suvlasničkog dijela cijele nekretnine-zemljišta sa zgradom, pri čemu su stranke ugovorile uklanjanje tog nedostatka na način da se je tuženica-protutužiteljica obvezala navedeni dio stana etažirati kao samostalnu stambenu cjelinu i uknjižiti ga u zemljišnim knjigama, izvršiti fizičku diobu te predati stan tužiteljici-protutuženici.

12.1. Također, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženica- protutužiteljica protekom deset godina od sklapanja predmetnog ugovora, kao razumnog roka, nije ispunila preuzetu ugovornu obvezu jer etažiranje predmetnog stana izdvajanjem sjeveroistočnog dijela stana koji je bio predmet kupoprodaje u samostalnu uporabnu cjelinu unatoč radnjama koje su poduzimale obje stranke nije moguće, pa da je ugovorena činidba iz predmetnog Aneksa predugovora o kupoprodaji nemoguća te je predmetni Aneks predugovora o kupoprodaji ništav pravni posao u smislu čl. 47. ZOO/91. Stoga je, primjenom odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91, tuženici-protutužiteljici pravilno naloženo vraćanje kunske protuvrijednosti iznosa 45.000,00 EUR, koji je sveukupno primila od tužiteljice-protutuženice po osnovi navedenog ništavog ugovora.

13. Tuženica-protutužiteljica u reviziji ističe, a što je tvrdila i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, da je dio stana koji je bio predmet kupoprodaje izdvojen u samostalnu uporabnu cjelinu jer da isto proizlazi iz rješenja o izvedenom stanju od 15. rujna 2015., donesenog od strane Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, odsjeka za prostorno planiranje (list 93-95 spisa) u postupku koji se je vodio povodom zahtjeva tuženice-protutužiteljice i ostalih etažnih vlasnika na temelju odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13).

13.1. Takve tvrdnje tuženice-protutužiteljice nisu osnovane, jer iz navedenog rješenja (kojemu u spisu nije priložena geodetska niti arhitektonska snimka izvedenog stanja) ne proizlazi da bi revidentica izdvojila stan koji je predmet kupoprodaje u samostalnu uporabnu cjelinu na način propisan relevantnim zakonskim odredbama čl. 67. ZVDSP-a te da bi time bila u mogućnosti ispuniti svoju ugovornu obvezu uspostave etažnog prava vlasništva i uknjižbe spornog stana u zemljišnim knjigama.

14. U tom smislu, nisu odlučne niti tvrdnje revidentice da postoji suglasnost svih suvlasnika nekretnine u postupku novog etažiranja zgrade, pri čemu sudska praksa na koju se revidentica poziva (odluka ovog suda broj Rev-502/07 od 19. studenog 2008.) nije relevantna jer nije donesena u identičnoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

15. S obzirom na izloženo, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo je reviziju tuženice-protutužiteljice u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.