REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2459/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i partneri iz Z., protiv tuženika F. a., Z., OIB …, zastupane po punomoćnici M. S., djelatnici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1016/16-2 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-948/14 od 15. srpnja 2016., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1016/16-2 od 13. ožujka 2018. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-948/14 od 15. srpnja 2016. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem tražila da se obveže tuženicu platiti joj na ime naknade štete iznos od 369.831,64 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 11. siječnja 2014., pa do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude u pravcu iznesenih revizijskih navoda uz obvezivanje tuženice da joj nadoknadi troškove postupka, a podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica na ime naknade štete počinjene greškom u provedbi ovrhe isplati iznos od 369.831,64 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

7. I u revizijskoj fazi postupka sporno je da li je tuženica po pravilima za solidarne obveze mogla teretiti račun tužiteljice (pri provedbi ovrhe) ili je bila dužna postupiti po pravilima o djeljivoj obvezi.

8. U postupku koji je prethodio reviziji po nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je 30. siječnja 2013. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3568/12 kojim je određena ovrha novčanih tražbina ovršenika I. P. i J. P.,

- da je ovrha određena na temelju zaključka i pravorijeka Stalnog a. s. pri Hrvatskoj … pod brojem … od 3. listopada 2012., kojim je naloženo I. P. i J. P. da isplate trgovačkom društvu P. namještaj d.o.o. iznos od 477.583,35 kn sa pripadajućem zakonskom zateznom kamatom,

- da je 10. siječnja 2014. sa računa tužiteljice, po predmetnom rješenju o ovrsi, a po nalogu tuženice ustegnut iznos od 728.166,66 kn (ukupno sa njezina računa 751.915,90 kn), a sa računa I. P. 12.252,63 kn,

- da njihovo dugovanje, (utvrđeno arbitražnim pravorijekom pri H.) proizlazi iz odnosa nastalih povodom Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela trgovačkog društva P. d.o.o. iz V. kojega su kao prodavatelji sklopili s trgovačkim društvom P. n. d.o.o. 10. siječnja 2008. za vrijeme primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15),

- da je nesporno da su I. P. i tužiteljica supružnici i da su bili su po prirodi svari upoznati s poduzetim pravnim poslom, odnosno sklapanjem Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela trgovačkog društva P. d.o.o., obzirom da su oni bili prodavatelji u tom ugovornom odnosu, koji je bio usmjeren na stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu.

9. Cijeneći da je prema čl. 44. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15) bračni drug solidarno odgovoran ako je pravni posao iz kojeg proistječe dugovanje, usmjeren na stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu, ako je upoznat s osnovom zaduženja, bez obzira što u odluci A. suda (ovršnoj ispravi) niti u citiranom rješenju o ovrsi nije navedeno da su J. P. i I. P. solidarni dužnici, odnosno ovršenici, oni su, prema shvaćanjima nižestupanjskih sudova, materijalnopravno u odnosu pasivnog solidariteta, te je u takvoj pravnoj situaciji tuženica pravilno primijenila čl. 207. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) koji propisuje način provedbe ovrhe na novčanim tražbinama u slučaju kada su ovršenici solidarni dužnici, slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. 12. Nižestupanjski sudovi su, kako osnovano ističe tužiteljica, protivno sadržaju provedenih dokaza zaključili da se radi o bračnoj stečevini jer niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi ušteđevina koju su tužiteljica i njezin suprug imali u gotovini, a ne na svojim računima od prodaje njihovih udjela tvrtke P. N. d.o.o. bila njihova zajednička bračna imovina, te su na taj način počinili i bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 8. ZPP-a, koja je bila od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava.

13.1. Osnovano tužiteljica u reviziji navodi i da je i zaključak nižestupanjskih sudova o solidarnoj obvezi tužiteljice J. P. i njezinog supruga I. P. u ovom slučaju pogrešan. Naime, oba nižestupanjska suda potpuno pogrešno prelaze preko činjenice da u ovršnoj ispravi-odluci A. suda, kao i pravomoćnom rješenju o ovrsi, a temeljem kojega je sa računa tužiteljice ustegnut utuženi iznos nije određeno da se radi o solidarnoj obvezi, odnosno da bi tužiteljica bila solidarni dužnik, a upravo zbog te činjenice tuženica nije mogla sa njezinog računa naplatiti predmetnu ovršnu tražbinu preko polovice ukupnog dugovanja po navedenoj ovršnoj ispravi i pravomoćnom rješenju o ovrsi.

13.2. Osim toga u provedenom postupku nije utvrđeno ni da bi poslovni udio tužiteljice u tvrtci P. d.o.o. predstavljao bračnu stečevinu, niti da bi iznos dobiven prodajom poslovnog udjela tužiteljice predstavljao zajedničku bračnu imovinu nje i njezinog supruga, jer se dokazi u tom pravcu nisu ni provodili.

13.3. Postupajući na navedeni način nižestupanjski sudovi su povrijedili načelo strogog formalnog legaliteta ovršnog postupka i nisu sankcionirali postupanje tuženice mimo postojeće ovršne isprave, a pogrešno su i primijenili odredbu čl. 207. OZ-a o provedbi ovrhe na novčanim sredstavima, koja se odnosi na situaciju kada su ovršenici solidarni dužnici, a oni u ovom slučaju to nisu, kao i odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), jer nisu primijenili pravilo o naplati za djeljive obveze - od svakog dužnika jednaki dio.

14. Nalog tuženice da se s računa tužiteljice ustegne cjelokupni iznos tražbine je protivan odredbi čl. 41. st. 2. ZOO-a, slijedom čega se radi o nezakonitom postupanju F.-e. s obzirom da u konkretnom slučaju ni ovršnom ispravom ni rješenjem o ovrsi nije određena solidarnost tuženika, tj. tužiteljice J. P. i I. P., slijedom čega se radi o djeljivoj obvezi pa se dug iz ovršne isprave te rješenja o ovrsi, kao novčano djeljiva obveza, dijeli između J. P. i I. P. na jednake dijelove. Temeljem navedenog tuženica je bila dužna izdati nalog bankama da po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-3568/12 postupi kao s djeljivim obvezama na način da od svakog dužnika, tj. ovršenika, naplati samo polovinu dugovanja, a ne da se cjelokupni dug, kao u konkretnom slučaju, naplati samo od jednog ovršenika.

15. S obzirom da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a koja je bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude, i da su pogrešno primijenili materijalno pravo nije bilo uvjeta za preinaku, a zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.

16. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će, vodeći računa o svemu navedenom, upotpuniti činjenično stanje, te će ponovno ocijeniti provedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP-a i donijeti novu zakonitu presudu.

17. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

18. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.