REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 650/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz Ž., OIB …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. K. i D. D. u B., protiv I-tuženika A. o. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z. i I.-tuženika Z. R. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu I- tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-322/2020-2 od 24. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-82/2017-53 od 4. studenog 2019., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-322/2020-2 od 24. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-82/2017-53 od 4. studenog 2019., pozivom na odredbu članka 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da prvo pitanje iz prijedloga za dopuštenje nije važno za odluku o sporu jer se u pitanju polazi od činjeničnog utvrđenja drugačijeg od onog na kojem se temelji pobijana odluka. Konkretno, u postupku je utvrđeno da se štetna radnja u svojoj cjelovitosti počela zbivati na javnoj cesti, dok prvotuženik naznačujući pitanje polazi od činjenice da se nezgoda dogodila isključivo na privatnoj površini. Utoliko niti odluke na koje se prvotuženik poziva kao razlog važnosti tog pitanja nisu usporedive jer se odnose na drugačiju činjeničnu situaciju.
4. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi odgovarajući razlozi iz kojih bi proizlazilo da je važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4.1. Naime, prvotuženik tek navodi da ne postoji praksa revizijskog suda o tom pitanju.
4.2. Međutim, propustio je ukazati na različite odluke drugostupanjskih sudova o tom pitanju, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse ili za njezino preispitivanje od strane revizijskog suda, a nema ni razloga zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za razvoj prava kroz sudsku praksu (u općem interesu).
5. Postavljenim pitanjem prvotuženik, uz ostalo, osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, međutim, odgovor na (treće) pravno pitanje iz prijedloga ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.
6. U odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/374/2008 od 27. listopada 2010., U-III/1423/2004 od 12. ožujka 2007. i U-III-350/07 od 9. ožujka 2011. na koje se prvotuženik poziva kao razlog važnosti, i to (prema sadržaju obrazloženja) svih pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima, a niti se te odluke odnose na usporedivu činjeničnu i pravnu situaciju.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. u vezi članka 387. stavak 3. i 5. ZPP- a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
