REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 12 Gž-1325/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja L. S. iz S., OIB:… i drugo tužiteljice M. S. iz S., OIB:… oboje zastupani po punomoćniku T. K. odvjetniku u S., protiv prvo tuženice N. S. iz B. V., OIB: …drugo tuženice T. S. iz S., OIB:… i treće tuženika T. S. iz B. V., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi raskida ugovora, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3867/2020 od 3. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3867/2020 od 3. rujna 2021., u cijelosti i sudi:

Prvo tužitelj L. S. i drugo tužiteljice M. S. odbijaju se u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen 03. svibnja 2002. god., između pok. I. S. i G. S., a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Z. M.-Š. pod br. Ov-3328/02 u Splitu, 06. 05. 2002. godine.

2. Briše se zabilježba prava vlasništva pravnog prednika tuženika pod 1-pod 3 G. S., upisana na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen 03. svibnja 2002. god., a temeljem koje zabilježbe je pravni prednik tuženika pod 1- pod 3 G. S. stekao kuću s dvorištem u B. V., a koje zemljište je označeno s čest.zem. 5435/11, K.O. B. V., ukupne površine 669,00 m2, a koje nekretnine su upisane u posjedovnom listu 310, K.O. B. - B. V..

3. Dužni su tuženici pod 1 – pod 3, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od 10.057,75 kn.“

II. Tužitelji su dužni tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.104,84 kune (trinaesttisućastočetiri kune i osamdesetčetiri lipe) i troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.464,84 kune (tisućučetrstošezdeset četiri kune i osamdesetčetiri lipe). .

III. Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3867/2020 od 3. rujna 2021., presuđeno je:

„I. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen 03. svibnja 2002. god., između pok. I. S. i G. S., a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Z. M.-Š. pod br. Ov-3328/02 u Splitu, 06. 05. 2002. godine.

II. Briše se zabilježba prava vlasništva pravnog prednika tuženika pod 1-pod 3 G. S., upisana na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen 03. svibnja 2002. god., a temeljem koje zabilježbe je pravni prednik tuženika pod 1- pod 3 G. S. stekao kuću s dvorištem u B. V., a koje zemljište je označeno s čest.zem. 5435/11, K.O. B. V., ukupne površine 669,00 m2, a koje nekretnine su upisane u posjedovnom listu 310, K.O. B. - B. V..

III. Dužni su tuženici pod 1 – pod 3, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od 10.057,75 kn.“

2. Protiv presude žalbu su uložili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženici vidi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se preispitati, a ujedno postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.2. U sadržaju žalbe i ističu da u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju isti bio sklopljen u propisanoj formi. Osporava se i zaključak prvostupanjskog suda da tuženici nisu izvršavali obveze preuzete Ugovorom, jer i iz iskaza svjedoka proizlazi da je obitelj tuženika izvršavala ugovorne obveze.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji smatraju da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da Ugovor nije zaključen u propisanoj formi i da ugovor nije izvršavan, pa predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, a tužiteljima dosudi naknada za odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u članku 354. stavak 2. ZPP-a, ali materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

6. Sadržaj tužbenog zahtjeva definiran je kao zahtjev za raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zaključenog 3. svibnja 2002., između pok. I. S. i G. S. i kao zahtjev (točka II. izreke) za brisanjem zabilježba prava vlasništva pravnog prednika tuženika upisanog na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

7. Sukladno odredbi članka 2. st. 1. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

7.1. Točkom I. tužbenog zahtjeva postavljenim u tužbi, koji tužitelji nisu izmijenili, zatražen je raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a točkom II. tužbenog zahtjeva, koji se nadovezuje na točku I. zatraženo je brisanje zabilježbe prava vlasništva upisane temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

7.2. Prvostupanjski sud proširio je granice raspravljanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na pitanje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i glede forme i glede sadržaja Ugovora.

7.3. Drugostupanjski sud, imajući u vidu da sud sukladno odredbi članka 186. st. 3. nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, smatra da je pravilno prvostupanjski sud odlučivao i o razlozima ništetnosti Ugovora, u okviru dokaza koje su predložili tužitelji, a sve u skladu sa odredbom članka 109. Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), koji se primjenjuje u ovom postupku.

7.4. Naime, ako se točka II. izreke presude ne gleda isključivo kao sadržajni nastavak točke I. tužbenog zahtjeva, nego i u kontekstu činjeničnog supstrata tužbe, može se smatrati da je točkom II. tužbenog zahtjeva zatraženo i utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

8. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je:

- da su Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopili 3. svibnja 2002. pok. I. S., kao primalac uzdržavanja i pravni prednika tuženika pok. G. S., kao davalac uzdržavanja.

- da je točkom I Ugovora pok. I. S. ustupio svom sinu pok. G. S. u vlasništvo kuću sa dvorištem u B. V. označeno kao čest. zem. 5435/11 (posjedovni list 1050), K.O. B. V., ukupne površine zemljišta 669 m2, te sve nekretnine (zemljišta) koje su njegovo vlasništvo, a upisane su u posjedovnom listu 310, K.O. B. - B. V., dok se G. S. obvezao dosmrtno uzdržavati svog oca pok. I. S..

- da se točkom II. Ugovora pok. G. S. obvezao da će svog oca pok. I. S. uzdržavati, paziti i njegovati, brinuti se za njegovu ishranu i liječenje, i to sve do njegove smrti.

- da su se točkom III. ugovora, ugovorne stranke suglasile da će pok. I. S. i dalje kao i do sada stanovati u kući koju je ustupio u vlasništvo svom sinu pok. G. S..

- da točkom V. Ugovora pok. I. S. ovlašćuje pok. G. S. da pravo vlasništva na svim nekretninama ustupljenim mu u vlasništvo, upiše u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Makarskoj, i to odmah nakon potpisa i ovjere Ugovora.

- da su potpisi ugovornih stranaka pok. I. S. i pok. G. S. na Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 3. svibnja 2002., ovjereni su od strane javnog bilježnika Z. M. Š. sa sjedištem u S., pod poslovnim br. Ov-3328/02 od 6. svibnja. 2002.

- da predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije ovjeren od strane suca nadležnog suda, a niti potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

9. U postupku je sporno da li je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav i da li su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora.

10. U okviru odlučivanja o ništetnosti Ugovora drugostupanjski sud odlučivao da li je Ugovor protivan prinudnim propisima ili moralu, sve u okviru provedenih dokaza i to:

- da li je ugovor sastavljen u propisanoj formi.

- da li postoje mane volje

- da li se radi o prividnom ugovoru.

11. Što se tiče forme u kojoj je sastavljen predmetni ugovor, prvostupanjski sud smatra da ugovor nije sklopljen u propisanoj formi i pri tome se poziva na pravno stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 5. lipnja 2006., da je kao oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, propisan isti oblik kao i za ugovor o doživotnom uzdržavanju,i da se taj stav moralo primjenjivati na sve sklopljene ugovore o dosmrtnom uzdržavanju koji su predmet parničnih postupaka u tijeku pred nadležnim sudom, i to neovisno o vremenu sklapanja pojedinog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno o tome da li su sklopljeni u razdoblju prije, ili u razdoblju nakon dana 5. lipnja 2006.

12. Takav stav prvostupanjskog suda prema mišljenju drugostupanjskog suda nije ispravan.

12.1. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), i Zakon o nasljeđivanju (Sl. list br. 42/65, 44/65 i 47/65, te N.N. br. 52/71, 47/78 i 56/00), te se u okviru ovih propisa utvrđuje i valjanost Ugovora.

12.2. Do stupanja na snagu odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO/05) ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u našem pravu nije bio posebno reguliran, već su se na ovaj ugovor primjenjivala pravna pravila OGZ-a, i opće odredbe obveznog prava propisane Zakonom o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO/91) i to člankom 67. st. 1. o formi ugovora prema kojoj odredbi sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno. Kako se u ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju najčešće kao imovina pojavljuju nekretnine, zbog zemljišnoknjižnog prijenosa bilo je potrebno da ugovori budu u pismenoj formi.

12.3. Kada je u pitanju stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 5. lipnja 2006., treba imati u vidu da je u početku primjene odredaba ZOO-a/05, u glede primjene odredbe članka 580. ZOO-a na ugovore o dosmrtnom uzdržavanju bilo prijepora o tome odnosi li se ova odredba i na oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno je li za njegovu pravovaljanost kao i mogućnost uknjižbe dovoljna samo ovjera potpisa stranaka ili treba odgovarajuće primijeniti članak 580. ZOO-a. Tom prilikom je zauzet stav da je kao oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju propisan isti oblik kao i za ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali se to odnosi samo na ugovore sklopljene nakon stupanja na snagu ZOO-a/05, a ne i na ugovore sklopljene prije toga.

13. Vezano za navode tužitelja glede sposobnosti za zaključenje Ugovora pokojnog Ivana Staničića, kao primaoca uzdržavanja, u postupku je saslušan psihijatrijski vještak prim.mr.sc. Č. L. dr. med., koji je temeljem raspoložive medicinske dokumentacije o ranijem liječenju I. S., utvrdio da ne postoje bilo kakvi teži psihički poremećaji do 11.10.2004., kada je prebolio CVI (moždani udar). I. S. nije tijekom života imao smetnje na psihičkom planu, a koje bi zahtijevale psihijatrijsko liječenje, a podaci iz spisa ne daju osnova za tvrdnju da je doživljavanje i ponašanje I. S. prigodom sačinjavanja spornih akata, bilo takvo da tada nije bio sposoban za rasuđivanje i upravljanje svojom voljom.

13.1. Na nalaz vještaka nije bilo primjedbi, pa se temeljem tog nalaza drugostupanjski sud smatra da je pokojni I. S. u cijelosti bio svjestan svojih postupaka.

14. Ono što je bilo suštinsko pitanje u cijelom postupku je pitanje izvršavanja ugovora. Ono što je bitno za napomenuti, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je dvostrani ugovor i sadrži suglasnu volju stranaka. Sadržaj ugovora u konkretnom slučaju je stvar ugovornih stranaka i na ugovornim strankama je odluka hoće li ili neće mijenjati sadržaj pojedinih odredbi ugovora, ili tražiti raskid ugovora ako se koja od ugovornih stranaka ne pridržava odredbi ugovora. Primatelj uzdržavanja nije za života tražio raskid ugovora niti izmjenu pojedinih odredbi, a samim ugovorom nije bila predviđena zajednica života, pa s obzirom da raskid ugovora mogu pokrenuti samo stranke ugovora, pitanje neispunjavanja ugovornih obveza moguće je raspraviti u okviru pitanja ništetnosti ugovora, ukoliko bi se dokazalo da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prividan ugovor kojim su stranke prikrile drugi pravni posao, najčešće darovanje ili da je posrijedi npr. prikriveno oporučno raspolaganje.

15. Na okolnosti izvršavanja ugovornih obveza uz stranke saslušani su brojni svjedoci, uglavnom rodbina stranaka. Analizom tih iskaza proizlazi da je primatelj uzdržavanja pok. I. S. tijekom razdoblja od sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 3. svibnja 2002. god, pa sve do svoje smrti dana 28. lipnja 2005., tijekom sezone od početka mjeseca lipnja do konca mjeseca rujna, boravio u svojoj kući u B. V., a ostali dio godine u stanu drugo tužiteljice M. S. na adresi u S. Za vrijeme njegovog boravka u B. V. (lipanj –rujan), posjećivali su ga davatelja uzdržavanja i članovi njegove obitelji, uglavnom vikendima i tijekom školskih ljetnih praznika, dok su se njihove posjete u razdoblju njegovog boravka na adresi u S., odvijale kada mu je to bilo potrebno, kad god bi se stiglo, ili kako je tko mogao.

16. Sporno je da li takav način izvršavanja ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja ukazuje da se radi o prividnom, a time i ništetnom ugovoru.

17. Prvostupanjski sud je mišljenja da su se preuzete obveze predmetnim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja, morale izvršavati svakodnevno i svakodobno tijekom svakoga dana tijekom spornog razdoblja, a ne svakog ili pojedinog vikenda, jedno vrijeme, tijekom školskih praznika i ljeti, odnosno kada je to primatelju uzdržavanja bilo potrebno, kad god bi se stiglo, ili kako je tko mogao,a da je duži boravak prvo tuženice N. S. u B. V., nakon operativnog zahvata kojega je imala drugo tužiteljica M. S., navodi na zaključak da je isti motiviran isključivo činjenico da u ovom razdoblju M. S. nije bila sposobna pružati pok. I. S. potrebnu pomoć i njegu, a koju mu je inače svakodnevno pružala.

18. Nasuprot navodima prvostupanjskog suda drugostupanjski sud smatra da prvenstveno ugovorne strane odlučuju sporazumno o opsegu i načinu uzdržavanja i da će opseg obveza ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Upravo iz sadržaja ugovora i činjenice da je primatelj uzdržavanja živio sa suprugom, proizlazi da mu nakon zaključenja ugovora nije trebala svakodnevna skrb i da je zato zadržao dosadašnji način života, a ne nastavak života u zajedničkom kućanstvu sa davateljem uzdržavanja. Upravo način na koji su davatelj uzdržavanja i njegova obitelj obilazili primatelja uzdržavanja ukazuje da se postupali sukladno preuzetim obvezama i da primatelju uzdržavanja nije smetalo ako su davatelju uzdržavanja pomagali članovi njegove obitelji.

18.1. Važno je za napomenuti da je sasvim normalno da zaključenjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne prestaju sami po sebi socijalni kontakti sa drugim članovima obitelji i potencijalnim nasljednicima i da održavanje tih kontakata ne znači da davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoju obvezu, tim prije što u postupku nije naveden nijedan slučaj kada bi davatelj uzdržavanja ili član njegovog kućanstva odbio pružiti primatelju potrebnu skrb.

18.2. Imajući u vidu navedeno drugostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. Prihvaćanjem žalbe i preinačenjem presude glede odluke o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka, o kojima je odlučeno primjenom članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a.

19.1. Troškovi postupka dosuđeni su tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u postupku, a sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), prema vrijednosti spora.

19.2. Trošak prvostupanjskog postupka priznat je za sastav odgovora na tužbu 75 bod., pristup na šest ročišta po 75 bod., pristup na dva ročišta po 37,5 bod., pristup na tri ročišta po 18,75 bod., sastav jednog podneska po 75 bod. uz trošak sastava žalbe, što uz trošak PDV-a i povećanja za zastupanje tri tuženika i trošak za sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn, iznosi ukupno 13.104,84 kune.

19.3. Tuženicima pripadaju i troškovi drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.464,84 kune.

19.4. Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i troškova odgovora na žalbu je nisu uspjeli u postupku

20. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. stavka 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić, v.r.

Broj zapisa: eb304-c8015

Kontrolni broj: 03b68-29b7a-ee467

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKA RIBIČIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.