REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2716/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K. 33, OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1642/2015-2 od 11. svibnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn- 34/15-3 od 5. svibnja 2015., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1642/2015-2 od 11. svibnja 2017. te se predmet vraća na ponovno suđenje istome sudu.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos 191.294,86 kn sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 5. svibnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtijevalo plaćanje zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tijekom razdoblja od podnošenja tužbe 10. travnja 2012. pa do 4. svibnja 2015. odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 38.000,00 kn sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 5. svibnja 2015. do isplate u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog parničnog troška u iznosu 625,00 kn odbijen kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom je uvažena žalba tuženice i prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo plaćanje troškova parničnog postupka, te je suđeno na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 191.294,86 kn sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 5. svibnja 2015. do isplate, uz nalaganje tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 21.125,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od 11. svibnja 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) budući da je pobijana presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. tog Zakona, zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju, tuženica je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade i ostvarenih gubitaka u poslovanju OPG-a, te iznosa poreza i doprinosa koje je bio dužan platiti kao nositelj OPG-a tijekom razdoblja neopravdanog lišenja slobode, uz pozivanje tužitelja na odredbu čl. 480. st. 1. toč.1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 143/02 i 115/06, dalje: ZKP).

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine zbog počinjena dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, no da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kr-230/10-4 od 07. rujna 2011., preinačena pravomoćna presuda tako da je optužba protiv njega odbijena i određen je prekid izvršenja pravomoćne presude, a tužitelj je pušten na slobodu;

- da je tužitelj u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora neopravdano proveo vrijeme od 31. svibnja 2010. do 19. rujna 2011., što čini sveukupno 477 dana;

- da tužitelj, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, iskaza oca tužitelja te iskaza samog tužitelja, obavlja od 1. siječnja 2008. samostalnu djelatnost mješovita proizvodnja te da se je prije lišenja slobode bavio uzgojem – tovom junadi, u kooperaciji i vlastitoj režiji, dok je hranu za tov proizvodio na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu;

- da je tužitelj prema podacima poslovnih knjiga o ostvarenim primicima od registrirane djelatnosti i izdacima za 2008. ostvario zaradu u iznosu 94.724,44 kn, a za 2009. u iznosu 20.107,23 kn; te da prosječna mjesečna zarada tužitelja u tom razdoblju iznosi 4.784,65 kn;

- da je prema poslovnim knjigama stoka prodana u travnju i svibnju 2010., a nova nabavljena i plaćena do srpnja 2010., te da tov stoke obuhvaća razdoblje i do godine dana;

- da u razdoblju od lipnja 2010. do zaključno rujna 2011. nisu ostvareni prihodi od prodaje stoke već samo izdaci za prehranu stoke, te da su prihodi ostvareni od listopada 2011. do prosinca 2011.;

- da je tužitelj s obzirom na ostvarene primitke i izdatke za 2010. ostvario gubitak u iznosu 121.903,48 kn, dok je za 2011. ostvario zaradu u iznosu 20.485,87 kn, odnosno za te dvije godine gubitak u iznosu 101.417,61 kn;

- da izgubljena zarada tužitelja za razdoblje 31. svibnja 2010. do 19. rujna 2011. obračunata na bazi ostvarene zarade za 2008. i 2009. iznosi 78.946,72 kn, a gubitak u tom razdoblju 69.724,54 kn.

10. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je zahtjev tužitelja radi naknade izgubljene zarade osnovan obzirom da je tužitelj kao nositelj OPG-a prije nezakonitog lišenja slobode obavljao poljoprivrednu djelatnost ostvarujući zaradu koja je tijekom 2008. i 2009. godine iznosila 4.784,65 kn mjesečno, dok za vrijeme nezakonitog lišenja slobode od lipnja 2010. godine do rujna 2011. godine nisu ostvareni nikakvi prihodi od prodaje stoke već samo izdaci za prehranu te je tužitelj u tom razdoblju, uspoređujući rezultate poslovanja ranijih godina, gubio očekivanu zaradu od obavljanja poljoprivredne djelatnosti u navedenom mjesečnom iznosu. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja kojim traži naknadu nastalog gubitka u poslovanju, uz obrazloženje da se analizom poslovanja iz prethodnih godina može zaključiti da taj gubitak ne bi nastao da tužitelj nije bio nezakonito lišen slobode jer je OPG tužitelja prethodnih godina pozitivno poslovao i nije imao gubitka već je ostvarivao dobit. Pozivom na primjenu odredbu čl. 484. ZKP- a prihvaćen je i zahtjev tužitelja radi naknade plaćenih iznosa na ime poreza na dohodak i prireza te obveznih doprinosa, kao obveza koje je tužitelj bio dužan podmiriti kao nositelj OPG-a i za razdoblje nezakonitog lišenja slobode.

11. Drugostupanjski sud se je pozvao na odredbu čl. 373a st. 1. i 2. ZPP-a, zaključivši da iz utvrđenih činjenica i provedenih dokaza ne proizlazi da je lišenje slobode tužitelja u uzročnoj vezi s radom i poslovanjem njegova poljoprivredna gospodarstva, te ostvarenim poslovnim rezultatima u razdoblju od 31. svibnja 2010. do 19. rujna 2011.

11.1. Pritom drugostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi uzeo turnus stoke i ostvario prihod prodajom stoke tijekom spornog razdoblja; dalje utvrđujući da je poljoprivredno gospodarstvo tužitelja funkcioniralo i u razdoblju njegove odsutnosti jer su ostali članovi njegova domaćinstva o vodili o istom brigu; da je do pada prodaje stoke došlo već 2009. obzirom da je za tu godinu ostvarena manja zarada od 20.107,23 kn u odnosu na zaradu ostvarenu za 2008. u iznosu 94.724,44 kn; odnosno da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj bolje poslovne rezultate ostvario u razdoblju kada je veći dio godine proveo u zatvoru – što da sve ukazuje na da se tužiteljev boravak u pritvoru i na odsluženju zatvorske kazne ne može dovesti u pravno relevantnu vezu s rezultatima poslovanja njegova poljoprivrednog gospodarstva za 2010. i 2011. slijedom čega nije ispunjena pretpostavka postojanja uzročno-posljedične veze između štetne radnje i nastale štete iz odredbe čl. 1045. st. u vezi čl. 1046. i 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO).

12. U podnesenoj reviziji tužitelj osnovano ukazuje na da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te se zbog takvih nedostataka presuda ne može ispitati.

13. Naime, drugostupanjski sud nije iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je zaključio da tužitelj ne bi tijekom spornog razdoblja nastavio s poljoprivrednom djelatnošću uzimajući turnus stoke za tov, osobito pritom imajući na umu nalaz i mišljenje vještaka te iskaz oca tužitelja, iz kojih proizlazi da se je tužitelj bavio tovom junadi ostvarujući zaradu još od 2008. te da je nakon što je stoka prodana u travnju i svibnju 2010., novi turnus stoke dovezen neposredno prije pritvaranja (dan prije pritvaranja, što bi proizlazilo iz iskaza oca tužitelja) i plaćena do srpnja 2010., te da je tijekom 2009. izvršeno veće ulaganje u poljoprivrednu mehanizaciju koja služi obradi zemlje i proizvodnji hrane za stoku.

13.1. Nadalje, revident osnovano prigovara zaključku drugostupanjskog suda prema kojemu je do pada prodaje stoke došlo još 2009., dakle prije nezakonitog lišenja slobode, što sud obrazlaže time što je tu godinu ostvarena manja zarada odnosu na zaradu ostvarenu za 2008. Međutim, drugostupanjski sud nije iznio relevantne razloge za takav zaključak koji se temelji (samo) na utvrđenom smanjenju zarade 2009. godine, osobito cijeneći nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je navedeno da je te godine izvršeno ulaganje u dugotrajnu imovinu OPG-a u iznosu 275.089,66 kn te je nabavljena poljoprivredna mehanizacija (balirka za rolobale, pumpa za vodu s priključcima, te traktor "John Deere").

13.2. Također, revident opravdano prigovara da drugostupanjski sud nije naveo razloge niti o odlučnim činjenicama na kojima temelji zaključak o tome da je OPG kojemu je tužitelj nositelj „funkcionirao“ i tijekom njegovog odsustva, odnosno da je bolje poslovao u vrijeme tužiteljevog odsustva, kod nalaza i mišljenja vještaka kojim je utvrđeno da upravo u tom razdoblju nisu ostvareni prihodi, odnosno da su ostvareni gubici u poslovanju.

14. Slijedom svega navedenog, uslijed opisanih nedostataka pobijana presuda se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

15. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.