Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9562/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe XX d.d., zbog prekršaja iz članka 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe XX d.d., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 3. kolovoza 2022., broj: 25. Pp J-401/2019, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe XX kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena pravna osoba XX d.d. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 70,00 (sedamdeset)[1] eur-a / 527,42 kuna (petstodvadesetsedamkunaičetrdesetdvijelipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 3. kolovoza 2022., broj: 25. Pp J-401/2019, proglašena je krivom okrivljena pravna osoba XX d.d., da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 225. stavak 1. Zakona o strancima, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu 23.000,00 kuna, koju kaznu je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, okrivljena pravna osoba obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv te presude, okrivljena pravna osoba XX, pravodobno je podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji te troškovima prekršajnog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene pravne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljena pravna osoba ističe kako njezini djelatnici nisu bili u mogućnosti provjeriti isprave ranije kontrolirane od strane belgijskih policijskih službenika to je očito da je na njezinoj strani postojala zabluda o okolnosti koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi članka 30. stavak 3. Prekršajnog zakona. Okrivljena pravna osoba ističe da okrivljenik nije imao nikakvih pobuda za počinjenje prekršaja, da je, štoviše, postupala s dužnom pažnjom pa nije postojala namjera, a niti nehaj na strani okrivljenika te da je i njoj u interesu da ne preveze niti jednog putnika bez odgovarajuće putne isprave.

5.1. Međutim, po ocjeni ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5.2. Prvenstveno se ističe da nije u pravu okrivljena pravna osoba kada ističe da na njenoj strani nije postojala niti namjera niti nehaj glede počinjenja prekršaja, a čime očigledno ističe zabludu o okolnostima koje isključuju protupravnost.

5.3. Odredbom članka 30. stavak 3. Prekršajnog zakona, propisano je; „(3) Nema prekršaja iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s namjerom, ako je u vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale.“

5.4. Naime, okrivljena pravna osoba niti u obrani, a niti žalbenim navodi ne dovodi u sumnju da je inkriminirane prilike kao zrakoplovni prijevoznik na letu broj OU-4457 iz Bruxellesa dovezla državljana Turske i to: G.M.S., nositelja putne isprave U08715480, a koji nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku, obzirom da je posjedovao grčku schenegen vizu, važeću od 22. 05. 2019. do 12.06. 2019., tipa C, za jedan ulaz-izlaz te je na temelju te vize ušao u Grčku-Atena te dana 10. 06. 2019. izašao iz Belgije-Brusseles, radi čega isti nije imao valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.

5.5. Iz naprijed navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi okrivljene pravne osobe da se u konkretnom predmetu radilo o zabludi o okolnosti koje isključuju protupravnost, jer u konkretnoj situaciji nisu postojale nikakve okolnosti za koje je okrivljena pravna osoba pogrešno smatrala da postoje, a zbog kojih bi, da su stvarno postojale u Republiku Hrvatsku mogla dovesti osobu koja ne posjeduju valjanu vizu.

5.6. Slijedom navedenog, žalba okrivljene pravne osobe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljena pravna osoba ističe da je prvostuapnjski sud pri odmjeravanju kazne bio dužan uzeti u obzir imovino stanje okrivljenika, da je isti tek 2015. završio proces restrukturiranja te da je i dalje pod svojevrsnim mjerama štednje te da plaćanje ovako visokih kazne predstavlja izniman trošak za okrivljenika koji negativno utječe na cjelokupno posolovanje okrivljenika. Osim toga, ističe da se trenutno, kao i ostatak svijeta, a osobito zračni prijevoznici nalazi u izrazito teškom i za poslovanje izazovnom razdoblju u kojem su suočeni sa posljedicama COVID-19 kao i sa posljedicama potresa koji je pogodio Zagreb te razornog potresa na području Petrinje, a koji se snažno osjetio i ostavio posljedice i zagrebačkom području.

6.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini izrečenoj prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Naime, za počinjeni prekršaj zakonom je propisano da će se kazniti prijevoznik novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, pa je jasno da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu od 23.000,00 kuna, a što, obzirom da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne.

6.3. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljene pravne osobe zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7. Odluku o troškovima prekršajnog postupka određenih po prvostupanjskom sudu okrivljena pravna osoba pobija identičnim razlozima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

7.1. Međutim, protivno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, određena je u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna. S obzirom na navedeno, po mišljenju ovog suda plaćanjem troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna neće biti dovedeno u pitanje poslovanje pravne osobe, niti njezin opstanak.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a) pa iznos od 70,00 eur-a predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje poslovanje pravne osobe.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. siječnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravka za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.