REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 234/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice B. B., OIB ... iz O., koju zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u O. i drugotužiteljice M. G., OIB ... iz O., koju zastupa punomoćnica S. M. odvjetnica u Z., protiv tuženika V.-O. d.o.o., OIB ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u O., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika W. o.

V. I. G. d.d., Z., OIB ..., odlučujući o reviziji tužiteljica, tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-872/2018-2 od 18. listopada 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-417/2015-78 od 17. travnja 2018., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-872/2018-2 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-417/2015-78 od 17. travnja 2018. u dijelu odluke o glavnoj stvari (naknade štete preko iznosa od 366.180,27 kuna), kao i u dijelu zakonskih zateznih kamata od 17. travnja 2018. do isplate, odbija se kao neosnovana.

II. Prihvaća se revizija tuženika i umješača na strani tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-872/2018-2 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-417/2015-78 od 17. travnja 2018. u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate od 26. ožujka 2008. do 16. travnja 2018. na način da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu zatraženih zateznih kamata koje teku na iznos od 577.984,24 kune od 26. ožujka 2008. do 16. travnja 2018.

III. Odbija se zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova sastava revizije, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika i umješača protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-872/2018-2 od 18. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-417/2015-78 od 17. travnja 2018. u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljicama iznos od 577.984,24 kune te je u stavku II izreke naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 113.480,00 kuna. Prema stavku III izreke naloženo je tužiteljicama naknaditi umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 108.050,00 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužiteljica kao djelomično neosnovana, a djelomično je usvojena i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu zateznih kamata na glavni zahtjev za razdoblje od 1. travnja 1999. pa do 26. ožujka 2008. (točka 1.) te je u točki 2. preinačena presuda na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljicama štetu u iznosu od 577.984,24 kune, sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2008. do isplate, dok je ujedno u točki 3. istog stavka odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu parničnih troškova (113.480,00 kuna - tuženik), 108.050,00 kuna (umješač na strani tuženika). Prema stavku II izreke nalaže se tuženiku naknaditi prvotužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 239.587,50 kuna, a drugotužiteljici u iznosu od 64.912,50 kuna. Ujedno tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljice podnose reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlažu prihvatiti reviziju u cijelosti, preinačiti drugostupanjsku presudu i dosuditi tužiteljicama zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu tekuću od 1. travnja 1999. ili ukinuti istu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz dosudu parničnih troškova pravilnom primjenom materijalnog prava, kao i troškova revizije prema priloženom troškovniku.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik i umješač na strani tuženika podnijeli su reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu ukinuti pobijane presude i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem ili presudom preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev. Potražuju trošak revizije.

5. Revizija tuženika i umješača na strani tuženika nije osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari, osnovana je u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu te je nedopuštena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

6. Revizija tužiteljica je nedopuštena.

7. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8.1. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 250. i 259. ZPP.

8.2. Prema odredbi čl. 250. ZPP sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja i razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

8.3. Prema odredbi čl. 259. st. 1. ZPP sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaka, predmet koji će se razgledati.

8.4. Vještak građevinske struke V. C. se tijekom postupka očitovao na sve prigovore tuženika pa je drugostupanjski sud takav vještački nalaz i mišljenje prihvatio kao valjan i stručan i sačinjen u skladu sa pravilima struke, pri čemu je dao jasne i valjane razloge zašto ga prihvaća, pa nisu osnovani navodi revizije o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Kako u revizijskim navodima tuženika i umješača na strani tuženika koji se odnose na prigovore načina na koji su sudovi ocijenili dokaze, a naročito provedeno vještačenje ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakve suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže, te cijeneći sadržaj obrazloženja i prvostupanjske i drugostupanjske presude ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 250.-260. ZPP.

10. Nije učinjena ni slijedeća bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 278. i 189. ZPP na koju se ukazuje revizijom, time što sud nije spojio postupak koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P- 1751/15 (u kojem postupku ovdje tuženik potražuje od ovdje tužitelja povrat stečenog bez osnove – dakle postupak se vodi po drugoj pravnoj osnovi i na temelju drugih činjenica), niti je time omogućeno tužiteljicama da se ponovno naplate od tuženika za već ispunjenu obvezu s obzirom na prigovore koje tuženik ima na raspolaganju isticati tijekom tog postupka.

11. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 340. i 341. ZPP, valja reći da je takav revizijski razlog neosnovan jer je prvostupanjskom presudom odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev pa tuženik nema pravni interes osporavati ga. Stoga time što sud nije odlučio o prijedlogu za dopunsku odluku nije doveo tuženika u nepovoljniji položaj u ovom postupku. Stoga nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se u odnosu na te navode o provedenom vještačenju tuženik mogao očitovati tijekom prvostupanjskog postupka, a što je isti i učinio.

12. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u revizijama ukazuje.

13. S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije kojima se prigovara načinu na koji je drugostupanjski sud vrednovao dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredbe čl. 385. ZPP).

14. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Predmet spora je zahtjev zakonskih nasljednica pok. R. B. (umrla tijekom parnice ....), za naknadu štete za uništeni stambeni objekt, kuća i dvor, kč.br. 3446/2 k.o. O., ... u O.

16. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je u ožujku 1999. došlo do pucanja zidova i stropova na kući tužiteljice uslijed narušavanja statike,

- da je u to vrijeme došlo do nekontroliranog otjecanja vode pod pritiskom iz vodovodne mreže tuženika u blizini kuće tužiteljica, jer je u veljači 1999. popustilo brtvilo u vodovodnom oknu tuženika pokraj kuće tužiteljica uslijed čega je došlo do natapanja vodom tla ispred kuće koje je omekšalo, što je izazvalo slijevanja onog dijela kuće koje nema podrum,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je isključeno da bi do ove štete došlo zbog djelovanja podzemnih ili oborinskih voda, ali da je tlo ispred temelja kuće prije tog događaja bilo dovoljno čvrsto da izdrži opterećenje kuće, što je najbolje dokazano postojanjem kuće bez oštećenja kroz dugi niz godina, sve do predmetnog događaja,

- da su oštećenja na kući tolika da se ne može izvršiti djelomični popravak kuće, već se ista mora srušiti i sagraditi nova,

- da troškovi izgradnje nove kuće po nalazu vještaka iznose 366.180,27 kuna, a što predstavlja tržišnu vrijednost nekretnine na da štetnog događaja 1999. za podrum i prizemlje za period od 1923. do 1986., te za dograđeno potkrovlje od 1986. do 1999. uzimajući u obzir starost prvobitnog dijela objekta nekretnine do štetnog događaja i dograđenog potkrovlja do štetnog događaja, a to iznosi 577,984,24, kune (nalaz od 10. travnja 2017.),

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 384/2010- 2 od 28. travnja 2015. prihvaćena revizija tuženika i umješača na strani tuženika kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljica za naknadu štete u iznosu od 741.690,63 kune sa zateznom kamatom počev od 26. ožujka 2008. do isplate i ukinuta presuda drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-3574/2008 od 12. studenog 2009. i presuda Općinskog suda u Osijeku od 9. travnja 2008. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je tuženik 7. lipnja 2010. tužiteljicama na ime glavnice isplatio iznos od 741.690,63 kuna po ranije pravomoćnoj presudi P-1751/15,

- da tuženik u posebnom parničnom postupku pod poslovnim brojem P-1751/05 protiv tužiteljice zahtijeva vraćanje stečenog bez osnove na temelju odredbe čl. 210. st. 3. ZOO, jer je otpala osnova ukidanjem presude za isplatu štete tužiteljici,

- da je tuženik učinio nespornim visinu štete u iznosu od 366.180,27 kuna (list 785 spisa).

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje da su tužiteljice obeštećene isplatom od 7. lipnja 2010., a za vrijeme trajanja revizijskog postupka, njihova tražbina je ugašena isplatom po ukidnoj presudi, pa kako su namirene sa višim iznosom štete nego što potražuju, odbijaju tužbeni zahtjev. 18. Drugostupanjski sud ne prihvaća takav zaključak prvostupanjskog suda te preinačuje prvostupanjsku presudu i ocjenjuje da zahtjev tuženika za povrat stečenog bez osnove u drugoj parnici i isplata naknade štete u ovom postupku nisu u međusobnoj vezi, jer se temelje na različitim pravnim osnovama pa o zahtjevima treba odlučiti u oba predmeta meritornom odlukom, slijedom čega ocjenjuju da u ovom postupku isplaćena šteta više nije isplaćena, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 577.984,24 kune sa zateznim kamatama počevši od 26. ožujka 2008. pa do isplate, a odbija zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu parničnih troškova. U odnosu na zahtjev tužiteljica za naknadu kamata za razdoblje od 1. travnja 1999. pa do 25. ožujka 2008. ocjenjuju da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna jer tužiteljice nisu podnijele reviziju protiv tog dijela drugostupanjske presude pa je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu.

19. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju postojati opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekte obveznog odnosa odnosno odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete.

20. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

21. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZOO tužiteljice su dokazale da je šteta nastala zbog nekontroliranog otjecanja vode pod pritiskom iz vodovodne mreže u blizini kuće tužiteljica jer je u veljači 1999. popustilo brtvilo u vodovodnom oknu tuženika pokraj kuće tužiteljica uslijed čega je došlo do natapanja vodom tla ispod kuće koje je omekšalo što je izazvalo slijeganje onog dijela kuće koji nema podruma pa je pravilno drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplate zatražene naknade štete u iznosu od 577.984,24 kune.

22. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 154. ZPP kada su u situaciji kada je tužiteljicama prethodno otpala pravna osnova za naknadu štete (jer su nižestupanjske presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 384/10 od 25. travnja 2015.), a dokazali su tijekom postupka postojanje štete, naložili tuženiku isplatu navedenog iznosa.

22.1. Visina same štete pravilno je utvrđena na temelju provedenog vještačenja čiji je nalaz i mišljenje sud prihvatio kao objektivan i stručan i sačinjen u skladu sa pravilima struke.

23. Slijedom navedenog ostali revizijski prigovori pogrešne primjene materijalnog prava nisu osnovani.

24. Treba reći da su donošenjem ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 384/10 od 25. travnja 2015. kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ukinute i sve posljedice koje su navedene presude proizvele. Navedenom presudom revizijskog suda otpala je pravna osnova po kojoj je tužiteljicama isplaćen dosuđeni iznos. Stoga suprotnim navodima revizije nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu odluke o glavnoj stvari.

25. Međutim, osnovani su revizijski navodi u dijelu odluke o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice.

25.1. Naime, prema odredbi čl. 189. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i izmakle koristi. Prema stavku 2. iste odredbe visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad Zakon određuje što drugo.

25.2. Tužiteljice u ovom postupku ostvaruju naknadu štete zbog uništenja objekta, a visina štete je utvrđena vještačenjem u postupku, dakle visina štete je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a to je 17. travnja 2018., a ne 26. ožujka 2008. kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud.

25.3. Zatezne kamate po svojoj naravi su sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze.

25.4. U konkretnom slučaju obveza je tuženika na isplatu dosuđene naknade štete tužiteljicama određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja od kada tek počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata.

25.5. Svako drugo tumačenje početka tijeka zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete bilo bi suprotno smislu i svrsi postojanja zateznih kamata (tako i ovaj sud u odlukama Rev-1096/06-2 od 9. srpnja 2008., Rev-7/2017-2 od 20. svibnja 2020.).

25.6. Iz navedenog razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 189. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 29. ZOO odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 26. ožujka 2008. do 16. travnja 2018. tj. do odnošenja prvostupanjske presude i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika i umješača na strani tuženika te preinačiti drugostupanjsku presudu u tom dijelu.

26. Revizija tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na trošak parničnog postupka nije dopuštena.

27. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je postupak pravomoćno dovršen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

28. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

29. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

30. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u odnosu na reviziju tuženika i umješača na strani tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu (stavak I izreke rješenja).

31. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

31.1. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

31.2. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

32. U tom smislu tužiteljica postavlja slijedeća pravna pitanja:

- "Da li revizijska odluka Vrhovnog suda RH o ukidanju i prvostupanjske i drugostupanjske presude može značiti pravomoćnost u njihovim dijelovima, ako se žalila (izjavila reviziju) samo jedna stranka u postupku?

- Je li u ovom slučaju sud pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima te Zakona o parničnom postupku, utvrdivši da je, unatoč ukinutim prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom, postojala pravomoćnost određenog dijela tih presuda, konkretno odbivši tužiteljice za iznos zakonske zatezne kamate od 01. travnja 1999. godine, unatoč utvrđenom danu nastanka štete, smatrajući da je presuda pravomoćna, iako je ukinuta presudom revizijskog suda?

- Imaju li tužiteljice u ovom slučaju pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu utvrđene štete, koja osnova je utvrđena dva puta u postupcima, a po utvrđenom danu nastanka štete, odnosno 01. travnja 1999. godine, a sukladno čl. 1086 Zakona o obveznim odnosima, imajući u vidu točno utvrđeni dan nastanka štete?

- Da li je sud pravilo utvrdio da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda (br.P-906/07 i Gž-3574/08), postale pravomoćne u dijelu utvrđenja zakonske zatezne kamate od 01. travnja 1999. godine, obzirom da tužiteljice nisu na iste podnijele reviziju?

- Da li je sud uopće pravilno utvrdio da ukinute presude mogu steći u bilo kojem svojem dijelu pravomoćnost, a nakon njihovog ukidanja i provođenja novog postupka te donošenja novih prvostupanjske i drugostupanjske presude?

- Da li je sud pravilno utvrdio parnične troškove, kada nije utvrdio iznose PDV-a, nije obrazložio iste te je nejasno na koji v.p.s. se troškovi odnose, obzirom na postavljene troškovnike?"

33. U sadržaju revizije međutim nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

33.1. Međutim, da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti pravna pitanja i tvrdnju da pobijana drugostupanjska odluka je utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

33.2. Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

34. Prema tome podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

35. Iz tog je razloga revizija tužiteljice nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

36. Troškovi na ime sastava revizije nisu dosuđeni tuženiku i umješaču na strani tuženika, imajući u vidu uspjeh u parnici i s obzirom na to da u odnosu na neznatnu visinu zateznih kamata u dijelu u kojem je revizija prihvaćena nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 3. ZPP).

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.