REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3257/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-O. d. s. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. – M. d.o.o. u Z., protiv I. tuženika U. L. C. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., i II. tuženika T. f. a. d.o.o., OIB …, L., kojeg zastupaju punomoćnici S. M. G., T. K., M. M. A. i I. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M.-G. & P. j.t.d., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2457/2019-4 od 8. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-539/2017-22 od 19. srpnja 2018., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2457/2019-4 od 8. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 539/2017-22 od 19. srpnja 2018.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije I. tuženik je predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačio tri pravna pitanja radi kojih predlaže dopustiti reviziju: 1. U slučaju raskida ugovora o financijskom leasingu nekretnine prelaze li na davatelja leasinga dugovi kojima je korisnik leasinga u međuvremenu opteretio predmetnu nekretninu–pogon koji se nalazi na nekretnini, a sve uzimajući u obzir čl. 102. ZOO?; 2. Može li raskid ugovora o financijskom leasingu nekretnine - u kojem slučaju se na vlasnika nekretnine –prijašnjeg davatelja leasinga, prenosi pogon i na koju se odnosi dug korisnika leasinga biti temelj za odgovornost davatelja leasinga prema trećoj osobi kao vjerovniku na temelju čl. 102. ZOO? te 3. Primjenjuje li se u slučaju pristupanja dugu prilikom preuzimanja neke imovinske cjeline opći zastarni rok od pet godina?

4.1. Kao razloge važnosti naznačenih pitanja tužitelj se pozvao na ukidnu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-650/11-3 od 24. rujna 2014. koja nije pravomoćna odluka kojom se postupak završava, pa stoga takva odluka nema značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskog suda, kao niti presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-299/16-16 od 29. siječnja 2018., jer pravomoćne odluke prvostupanjskih sudova u kojima bi bilo izraženo protivno pravno shvaćanje, ne mogu se uzeti kao razlozi važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer se zakonitost pravnog shvaćanja prvostupanjskih sudova ocjenjuje u postupku po redovnim pravim lijekovima.

4.2. Tužitelj se pozvao i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1916/11 od 24. rujna 2014. u kojoj je primijenjena odredba čl. 102. ZOO u situaciji kada je došlo do prijenosa obrta s jedne osobe na drugu. Međutim navedena odluka donesena je u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud zauzeo shvaćanje da raskidom ugovora o financijskom leasingu između I. tuženika i društva V. V. K. d.o.o. nije došlo do prijenosa pogona kao imovinske cjeline na I. tuženika s društva V. V. K. d.o.o. i da posljedično tome nije došlo do toga da je I. tuženik po samom zakonu pristupio dugu društva V. V. K. d.o.o. prema tužitelju. Također u toj odluci nije izraženo pravno shvaćanje u odnosu na treće postavljeno pitanje, dok u drugo postavljenom pitanju tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da se radi o prijenosu pogona.

5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.