REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3949/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1217/2020-3 od 4. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3545/14-36 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1217/2020-3 od 4. svibnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1.Tuženik G. M. je podneskom od 5. srpnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1217/2020-3 od 4. svibnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2.Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovoga spora u smislu navedene odredbe.
4. Pobijanom presudom je utvrđeno da je tužiteljica M. B. stekla pravo vlasništva 28/100 idealnog dijela ZK tijela AII (dva) - porodične stambene zgrade s dogradnjom i nadogradnjom na ..., sagrađene na dijelu z.k.č.br. 1015/1 i 2/12 dijela z.k.č.br. 1015/2, upisano u z.k.ul.br. 821, k.o. G. Z., što je tuženik G. M. dužan priznati i trpjeli uknjižbu prava vlasništva za korist tužiteljice u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu nekretnine. Presuda se temelji na utvrđenju da su vlasnici kuće bili roditelji tužiteljice i tuženika koji su tužiteljici dali odobrenje i suglasnost za dogradnju kuće, da je tužiteljica ishodila na svoje ime Građevinsku dozvolu Odjela za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove G. Z. broj 05-5516/1-1963 od 16. ožujka 1963. te je zajedno sa sada pokojnim suprugom financirala dogradnju kuće i ishodila uporabnu dozvolu i potom zajedno sa suprugom od tada živjela u stanu. Također je utvrđeno da je namjera roditelja bila da tužiteljica izgradnjom stekne vlasnička prava koja do tada nije imala. Stoga je prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužiteljica kao pošteni graditelj stekla pravo (su)vlasništva građenjem.
5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi više pravnih pitanja.
6. Prvo pitanje (postupovnopravno) kojim tuženik pita „Je li ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom kada presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su decidirano izneseni u žalbi i odnose se na bit spora?“ nije važno za rješenje ovoga spora, jer je drugostupanjski sud u ovom slučaju odgovorio na one žalbene razloge koji su odlučni za rješenje spora.
7. Drugo pitanje (materijalnopravno), kojim tuženik pita „Stječe li graditelj, prema pravnim pravilima građanskog prava, suvlasništvo na cijeloj stambenoj zgradi na kojoj je dogradnja izvedena, ako vlasnik zgrade u sporazumu kojim je dozvolio dogradnju, nije izričito odredio da u korist graditelja prenosi i suvlasnički dio zgrade?“, nije važno za rješenje ovoga spora jer se obrazloženje presude ne temelji na utvrđenju da vlasnik zgrade u sporazumu kojim je dozvolio dogradnju nije izričito odredio da u korist graditelja prenosi i suvlasnički dio zgrade.
8. Treće pitanje (materijalnopravno) kojim tuženik pita „Može li graditelj nadogradnjom zgrade u vlasništvu treće osobe dosjelošću steći pravo vlasništva na cijeloj zgradi?“ nije važno za rješenje ovoga spora jer je presudom utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo (su)vlasništva na temelju dogradnje u suglasnosti s vlasnikom zgrade, a ne na temelju dosjelosti.
9. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, pa je valjalo prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
