REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2478/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R., OIB: ..., iz O., zastupa punomoćnica A. M. T., odvjetnica u S., protiv tuženika T. z. O. O., OIB: ..., O., kojeg kao punomoćnici zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., H. Š. j.t.d. iz Z., radi zaštite zbog uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-90/19-2 od 19. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pr-37/17 od 14. prosinca 2018., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica uznemiravana na radnom mjestu čime su povrijeđena njezina prava na dostojanstvo, čast, ugled, tjelesno i duševno zdravlje, kao i zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od kn 90.000,00 sa zateznim kamatama (st. I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn (st. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), tzv. izvanrednu reviziju, u kojoj predlaže revizijskom sudu preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3.1. Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda (3/21) broj: Su-IV- 16/2021-8 održanoj 26. travnja 2021., zauzeto je pravno shvaćanje da se nakon odluke Ustavnog suda broj: U-III-2639/2017 od 4. veljače 2020. mijenja ranije pravno shvaćanje revizijskog suda, odnosno da je u postupcima radi zaštite od diskriminacije iz čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12) u kojima se ne primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj" 70/19) dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

3.2. Stoga je ovaj sud podnesenu reviziju tužiteljice razmatrao kao redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane presude. Revizija je, kako to iz njezinog sadržaja proizlazi, podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužiteljice te predlaže reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužiteljica u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP navodeći da sud nije prihvatio dokazni prijedlog za slušanjem tonskih snimki sa sjednica Općinskog vijeća Općine O.

7.1. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor, slijedom čega nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP.

8. Nadalje, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude se ne može podnijeti ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu cijenjeni.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica uznemiravana na radnom mjestu čime su povrijeđena njezina prava na dostojanstvo, čast, ugled, tjelesno i duševno zdravlje, te zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 90.000,00 kn.

10. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica sklopila ugovor o radu s tuženikom za radno mjesto direktorice u Turističkom uredu Turističke zajednice Općine O., i to 2007. ugovor o radu na određeno vrijeme, te 2011. ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je Statutom Turističke zajednice Općine O. određeno da su tijela zajednice:

Skupština, Turističko vijeće, Nadzorni odbor i Predsjednik zajednice,

- da članove Turističkog vijeća bira skupština, a predsjednik zajednice je predsjednik Turističkog vijeća i predsjednik Skupštine,

- da dužnost predsjednika zajednice obnaša općinski načelnik,

- da Turistički ured obavlja stručne i administrativne poslove, dok direktora Turističkog ureda na temelju javnog natječaja imenuje Turističko vijeće koje i donosi odluku o razrješenju direktora,

- da je u čl. 51. Statuta Turističke zajednice navedeno da direktor Turističkog ureda podnosi Turističkom vijeću izvješće o svom radu i radu Turističkog ureda najmanje jednom godišnje, odnosno da Statutom nije ograničen broj izvješća koje podnosi direktor Turističkog ureda,

- da iz sadržaja zapisnika sa sjednica Turističkog vijeća ne proizlazi da su pojedini članovi vijeća tužiteljicu vrijeđali, omalovažavali, psihički zlostavljali, klevetali, verbalno napadali, ponižavali, a takvo nešto ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka, posebice onih koji su članovi Turističkog vijeća, a niti iz iskaza same tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika,

- da se Turističko vijeće sastoji od 8 članova i predsjednika, koji nisu profesionalci, po naravi stvari neki članovi su više, a neki manje upućeni, manje ili više aktivni ili pripremljeni, neki bolje razumiju problematiku raspravljanja, a njihovo je legitimno pravo raspravljati, predlagati, kritizirati i iznositi svoja mišljenja i prijedloge koji možda nisu realni i prihvatljivi tužiteljici kao profesionalcu,

- da se na sjednicama Turističkog vijeća žustro i energično raspravljalo, galamilo, da je bilo povišenih tonova i neprimjerenih postupaka i riječi i da je situacija ponekad bila izvan kontrole, te je zbog takve situacije prekinuta sjednica u kolovozu 2014.,

- da pojedini članovi Turističkog vijeća (V. V. i I. V.) nisu sustavno na sjednicama vrijeđali i ponižavali tužiteljicu, kako tužiteljica tvrdi u tužbi,

- da je članica Turističkog vijeća V. V. na svojoj Facebook stranici objavila svoje viđenje i komentare na rad i ponašanje tužiteljice,

- da je tužiteljica 5. ožujka 2015. uputila tuženiku zahtjev za zaštitu dostojanstva,

- da je tužiteljica na sjednici Turističkog vijeća od 10. ožujka 2015. razriješena dužnosti direktorice Turističkog ureda,

- da se tužiteljica od 20. ožujka 2015. koristi institutom prekida rada te joj se isplaćuje naknada plaće,

- da tužiteljica nije član niti jedne političke stranke,

- da odluka o razrješenju tužiteljice nije donesena zbog tužiteljičine političke opredijeljenosti ili neopredijeljenosti,

- da odluku o razrješenju donosi Turističko vijeće, a nije poznato kojeg su političkog opredjeljenja pojedini članovi Turističkog vijeća.

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužiteljica nije dokazala da je uznemiravana od strane tuženika, odnosno da je tuženik prema njoj postupao nezakonito i diskriminirajuće, slijedom čega je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede dostojanstva tužiteljice. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da ju je poslodavac diskriminirao po osnovi njezinog političkog uvjerenja, jer nije jasno koje bi to političko uvjerenje bilo, odnosno na koji način ju je poslodavac, temeljem istoga, stavljao u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji; koje bi to osobe bile i kojeg su političkog uvjerenja iste bile, a da bi bilo različito od tužiteljičinog, radi čega tuženik nije niti bio dužan dokazivati da do diskriminacije po osnovi političkog uvjerenja nije došlo. Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim i paušalnim žalbene navode tužiteljice da je diskriminirana na temelju svojeg obrazovanja, jer tužiteljica nije niti ukazala da je stavljena u nepovoljniji položaj od ostalih djelatnika tuženika. Stoga drugostupanjski sud smatra da tužiteljica nije učinila vjerojatnim, u smislu čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD), da je uznemiravana na radnom mjestu po nekoj od osnova iz čl. 1. ZSD.

12. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

13. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 20. st. 1. ZSD.

14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.