REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 3 Povrv-580/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S., protiv tuženika O. P. D., OIB: …, P. D., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 29. studenoga 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-186/2020 kojeg je 27. listopada 2020. donio V. M., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je naloženo tuženiku O. P. D. u roku od osam dana platiti tužitelju C. d.o.o. 753.696,28 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 15.740,34 kune od 27. kolovoza 2017. do isplate,

- 248.750,00 kuna od 1. rujna 2017. do isplate,

- 153.936,63 kune od 28. listopada 2018. do isplate,

- 13.583,18 kuna od 29. prosinca 2018. do isplate,

- 199.695,00 kuna od 5. siječnja 2020. do isplate,

- 75.258,75 kuna od 21. veljače 2020. do isplate,

- 46.732,38 kuna od 21. veljače 2020. do isplate

po stopi koja od 27. kolovoza 2017. do 31. prosinca 2017. iznosi 9,41% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. iznosi 9,09% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. iznosi 8,82% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznosi 8,54% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznosi 8,30% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosi 8,11% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 7,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 7,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021 trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena iznosi 7,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do isplate iznosi 7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku O. P. D. u roku od osam dana naknaditi tužitelju C. d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 15.975,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. listopada 2020. do isplate, po stopi koja u razdoblju 27. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 5,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 5,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 5,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do isplate iznosi 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-186/2020 kojeg je 27. listopada 2020. donio V. M., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je naloženo tuženiku O. P. D. u roku od osam dana platiti tužitelju C. d.o.o. 24.963,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. travnja 2017. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku O. P. D. platiti tužitelju C. d.o.o. zatezne kamate na iznos od 15.740,34 kune u razdoblju od 25. kolovoza 2017. do 27. kolovoza 2017., na iznos od 153.936,63 kune u razdoblju od 26. listopada 2018. do 28. listopada 2018., na iznos od 13.583,18 kuna u razdoblju od 28. prosinca 2018. do 29. prosinca 2018., na iznos od 199.695,00 kuna u razdoblju od 4. siječnja 2020. do 5. siječnja 2020., na iznos od 75.258,75 kuna u razdoblju od 20. veljače 2020. do 21. veljače 2020., na iznos od 46.732,38 kuna u razdoblju od 20. veljače 2020. do 21. veljače 2020., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku O. P. D. u roku od osam dana naknaditi tužitelju C. d.o.o., troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. listopada 2020. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku O. P. D. platiti zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 15.975,00 kuna po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tuženiku O. P. D. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju C. d.o.o., troškove parničnog postupka u iznosu od 40.912,50 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 18. lipnja 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga (otvorenih stavki na dan 15. lipnja 2020.) kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi u kojem će naložiti tuženiku, tada kao ovršeniku, da mu plati 778.659,78 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 24.963,50 kuna od 7. travnja 2017. do isplate, 15.740,34 kune od 25. kolovoza 2017. do isplate, 248.750,00 kuna od 1. rujna 2017. do isplate, 153.936,63 kune od 26. listopada 2018. do isplate, 13.583,18 kuna od 28. prosinca 2018. do isplate, 199.695,00 kuna od 4. siječnja 2020. do isplate, 75.258,75 kuna od 20. veljače 2020. do isplate i 46.732,38 kuna od 20. veljače 2020. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka i to nastale troškove postupka u iznosu od 16.012,50 kuna i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.212,50 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio izvadak iz poslovnih knjiga (ispis otvorenih stavki od 15. lipnja 2020.).

2. Javni bilježnik u S., V. M., donio je 27. listopada 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-186/2020 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 16.050,00 kuna te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti. Izjavio je da nema duga prema tužitelju, da nije primio račune tužitelja navedene u izvatku iz poslovnih knjiga i da ne zna na što se odnose. Radi dokazivanja tih činjenica predložio je izvesti dokaz saslušanjem stranaka, dakle zastupnika po zakonu stranaka. Istaknuo je i prigovor zastare.

4. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-597/2020-3 od 23. studenoga 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-186/2020 kojeg je 27. listopada 2020. donio V. M., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja, dakle u parnici, tužitelj je izložio osnovu svoje tražbine, odnosno dostavio isprave ugovor s tuženikom C-30/17, Klasa: 406-09/17-01/10, Urbroj: 2134/02-01/01-17-9, 1. aneks ugovora od 6. srpnja 2017., 2. aneks ugovora od 1. rujna 2017., ugovor s tuženikom C- 34/17 od 17. svibnja 2017. s rekapitulacijom,1. aneks ugovora od 6. srpnja 2017., 2. aneks ugovora od 1. rujna 2017., ugovor C-45/17 od 16. kolovoza 2017., ugovor C- 39/19 od 19. kolovoza 2019. s opisom radova, 1. aneks ugovora od 11. listopada 2019., 2. aneks ugovora od 12. studenoga 2019., 3. aneks ugovora od 29. studenoga 2019., 4. aneks ugovora od 5. prosinca 2019. i 5. aneks ugovora od 13. siječnja 2020. sa opisom radova.

6. Osim tih isprava dostavio je i R1 Račun br. 150/P01/1 od 8. ožujka 2017. godine na iznos od 24.963,50 kuna, tuženikovu odluku o prihvatu ponude od 28. veljače 2017., tuženikov dopis tužitelju od 1. ožujka 2017., narudžbenicu br. 04/17 od 6. ožujka 2017. i povratnicu od 10. ožujka 2017., napominjući da je iz sadržaja ovih isprava vidljivo da je tuženik radove naručio, da su radovi izvedeni jer je tuženik ovjerio tužiteljev račun, da je primio tužiteljev račun, jedino tužitelju nije platio izvedene radove.

7. Dostavio je tužitelj i I Privremenu situaciju br. 652-Po1-1 od 26. lipnja 2017. na iznos od 182.407,00 kuna, R1 račun br. 652/P01/1 od 26. lipnja 2017., opis stavki, ovjeren od strane Nadzornog inženjera, sa rekapitulacijom, tužiteljeve izvatke o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 29. rujna 2017. i 10. listopada 2017., navodeći da mu je tuženik po navedenoj situaciji platio sve osim iznosa od 15.740,34 kuna. Radove iz I privremene situacije tužitelj da je izveo, a što je potvrđeno ovjerom privremene situacije od strane nadzornog inženjera.

8. Dostavio je tužitelj i I Privremenu situaciju br. 651-Po1-1 od 26. lipnja 2017. na iznos od 248.750,00 kuna, navodeći da je ovjerena i od strane nadzornog inženjera kao i od strane tuženika, što da potvrđuje da je tužitelj izveo predmetne radove, koje mu tuženik nije platio. Osim te isprave dostavio je i opis stavki izvedenih radova sa rekapitulacijom, ovjeren od nadzornog inženjera.

9. Tužitelj je dostavio i okončanu situaciju br. 1027-P01-1 od 27. kolovoza 2017. na iznos od 246.686,63 kuna s opisom izvedenih radova i rekapitulacijom, navodeći da je tuženik primio tu ispravu 28. kolovoza 2018., kada ju je i ovjerio nadzorni inženjer. To da potvrđuje da su radovi izvedeni u količini i kvaliteti navedenoj u situaciji. Izjavio je da je po ovoj situaciji preostao dug tuženika u iznosu od 153.936,63 kuna. Radi dokazivanja te činjenice dostavio je izvatke s računa od 12. veljače 2019., 11. prosinca 2019. i 17. prosinca 2019.

10. Tužitelj je dostavio i R1 Račun br. 1471/P01/1 od 28. studenoga 2018. na iznos od 13.583,18 kuna, kao i tuženikovu narudžbenicu br. 13/2018 od 27. studenoga 2018. te troškovnik radova. Izjavio je da je račun ovjeren od strane nadzornog inženjera, što da potvrđuje da su naručeni radovi i izvedeni.

11. Dostavio je tužitelj i I privremenu situaciju br. 1224 od 05. prosinca 2019. na iznos od 199.695,00 kuna, račun R1 br. 1224/P01/191 te opis izvedenih radova. Izjavio je da je sve ovjereno od nadzornog inženjera te od tuženika, pa da to potvrđuje da je tužitelj radove izveo. Tuženik da radove nije platio.

12. Dostavio je tužitelj i okončanu situaciju od 21. siječnja 2020. na iznos od 75.258,75 kuna, navodeći da je ovjerena od nadzornog inženjera kao i od tuženika, što da potvrđuje da je tužitelj izveo predmetne radove koje mu tuženik nije platio. Pored te isprave dostavio je i račun R1 br. 10/P01/201 te opis izvedenih radova ovjeren od nadzornog inženjera.

13. Tužitelj je dostavio i R1 Račun br. 11/P01/1 od 21. siječnja 2020. na iznos od 46.732,38 kuna, tuženikovu narudžbenicu br. 1/2020 od 16. siječnja 2020., ovjerene kopije građevinske knjige i opis izvedenih radova ovjeren od strane nadzornog inženjera.

14. Predložio je tužitelj da sud po službenoj dužnosti od Ministarstva financija, Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za predmetne tražbine te izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

15. Radi dokazivanja činjenice da je za tuženika izveo sve radove koji su predmet ovog postupka predložio je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka N. Č., koji je bio šef gradilišta te saslušanjem svjedoka D. K., koji je bio nadzorni inženjer.

16. Tuženik se nije očitovao o prethodnim navodima tužitelja, niti o sadržaju isprava koje je tužitelj prezentirao u svrhu dokazivanja postojanja tražbine prema tuženiku. Tuženik je višekratno tražio odgode ročišta u tijeku ovog postupka radi mirnog rješenja spora, što u konačnici stranke nisu postigle, navodeći da je spreman spor riješiti mirnim putem, međutim da nema financijskih sredstava za ispunjenje obveze tužitelju.

17. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati naknadu za izvedene radove.

18. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava R1 računa br. 150/P01/1 od 8. ožujka 2017. narudžbenice br. 04/17 od 6. ožujka 2017., dopisa tuženika tužitelju od 1. ožujka 2017. Klasa: 406-09/17-01/05 Urbroj: 2134/02-03/01-7, odluke o prihvatu ponude Klasa: 406-09/17-01/05 Urbroj: 2134/02-01/01-17-6 od 28. veljače 2017., I privremene situacije br. 652-P01-1 od 26. lipnja 2017., R1 računa br. 652/PO1/1 od 26. lipnja 2017., izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 20. rujna 2017. i 10. listopada 2018., I privremene situacije br. 651-P01-1 od 26. lipnja 2017., okončane situacije br.1027-P01-1 od 27. kolovoza 2018., izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 12. veljače 2019., 11. prosinca 2019. i 17. prosinca 2019., R1 računa br. 1471/P01/1 od 28. studenoga 2018., narudžbenice br.13/2018 od 27. studenoga 2018., I privremene situacije br. 1224 od 5. prosinca 2019., R1 računa br. 1224/P01/191 od 5. prosinca 2019., okončane situacije 10 od 21. siječnja 2020., R1 računa br. 10/P01/201 od 21. siječnja 2020., R1 računa br. 11/P01/201 od 21. siječnja 2020., narudžbenice br. 1/2020 od 16. siječnja 2020., ugovora C-30/17, Klasa: 406- 09/17-01/10, Urbroj: 2134/02-01/01-17-9, 1. aneksa ugovora od 6. srpnja 2017., 2. aneksa ugovora od 1. rujna 2017., ugovora s tuženikom C-34/17 od 17. svibnja 2017. s rekapitulacijom, 1. aneksa ugovora od 6. srpnja 2017., 2. aneksa ugovora od 1. rujna 2017., ugovora C-45/17 od 16. kolovoza 2017., ugovora C-39/19 od 19. kolovoza 2019. s opisom radova, 1. aneksa ugovora od 11. listopada 2019., 2. aneksa ugovora od 12. studenoga 2019., 3. aneksa ugovora od 29. studenoga 2019., 4. aneksa ugovora od 5. prosinca 2019. i 5. aneksa ugovora od 13. siječnja 2020. sa opisom radova.

19. Trebalo je kod odlučivanja o izvođenju dokaza imati na umu zahtjeve postavljene Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), ali osim toga cijeniti i držanje tuženika u ovoj parnici, osobito okolnost da je tuženik prvenstveno paušalno prigovorio tužiteljevu zahtjevu, navodeći da nema saznanja o dugu prema tužitelju i da nema dug prema tužitelju, a potom nakon što je tužitelj prezentirao opsežnu i detaljnu dokumentaciju sastavljenu u stranačkim odnosima, nije dao nikakav osvrt na istu. Tuženik je tek izjavio inicijativu za mirno rješenje spora, pri tome navodeći da mu nedostaje financijskih sredstava za ispunjenje obveze tužitelju.

20. Uzimajući u obzir takvo držanje tuženika, odnosno činjenicu da nije imao nikakvih zamjerki na sadržaj dostavljenih isprava, što je upućivalo na zaključak da je sadržaj ovih isprava vjerodostojan, a u konačnici ocijenivši da je i dostatan za donošenje odluke o tužiteljevu zahtjevu, sud nije izveo druge predložene dokaze, saslušanjem svjedoka N. Č. i D. K. te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, osim dokaza čitanjem isprava koje je tužitelj dostavio u spis. Iz istog razloga sud nije od Ministarstva financija, Porezne uprave tražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za predmetne tražbine.

21. Sud nije izveo ni dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranka, a što je predložio tuženik, s obzirom da je ovim dokaznim prijedlogom tuženik namjeravao dokazivati činjenicu da nije dužan tužitelju, dakle, negativnu činjenicu.

22. Analizom i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev u pretežitom dijelu osnovan, pa slijedom toga da je i platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u pretežitom dijelu zakonit i pravilan.

23. Tužitelj je kao osnovu tužbenog zahtjeva označio više ugovora koje su stranke sklopile, na temelju kojih ima dospjelu, a neplaćenu novčanu tražbinu prema tuženiku.

24. Iz sadržaja ugovora C-30/17 utvrditi je da je predmet tog ugovora izvođenje radova rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta na području O. P. dolac, cesta: P.-B. i B. L.=928, B=2,5 m, dakle utvrditi je da je taj ugovor, ugovor o djelu.

25. Propisano je člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) da se ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

26. Posao ugovoren prethodno spomenutim ugovorom, tužitelj je obavio, a taj zaključak proizlazi iz sadržaja I privremene situacije br. 651-P01-1 od 26. lipnja 2017. Naime stranke su u ugovoru dogovorile izvođenje radova rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta na području O. P. dolac, cesta: P.-B. i B. i naknadu za te radove u iznosu od 249.400,00 kuna. Nadzorni inženjer D. K. ovjerio je ispravu rekapitulaciju izvedenih radova na cesti P.-B. i B., odnosno potvrdio da su na ovoj dionici pripremni, zemljani i radovi na zastoru kolnika obavljeni i to u količini koja odgovara naknadi od 199.000,00 kuna bez PDV-a. Uz to je tužitelj izdao I privremenu situaciju br. 651-P01-1 od 26. lipnja 2017. kojom je tuženik pozvan platiti obavljene radove na temelju ugovora br C-30/17 u iznosu od 248.750,00 kuna. Privremenu situaciju je ovjerio i nadzorni inženjer, a pored njega i naručitelj gradnje, odnosno tuženik.

27. Dakle, iz sadržaja spomenutih isprava proizlazi nedvojben zaključak o tome da je tužitelj izveo radove rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta na području O. P. dolac, cesta: P.-B. i B. ugovorene ugovora C-30/17 u vrijednosti od 248.750,00 kuna. Stoga je, a što uostalom određuje i članak 590. ZOO-a, nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvedene radove. Tuženik nije dokazao da je svoju obvezu plaćanja naknade za izvedene radove ispunio, pa je stoga osnovan zahtjev tužitelja kojim je tražio plaćanje 248.750,00 kuna. Člankom 8. ugovora stranke su ugovorile plaćanje izvedenih radova u roku od 60 dana od ovjere situacije od strane predstavnika naručitelja. Privremena situacija ovjerena je 27. lipnja 2017., pa je tuženik imao obvezu platiti naknadu za izvedene radove u roku od 60 dana od tog dana. Tuženik to nije učinio, pa stoga sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a pored naknade za izvedene radove tužitelju treba platiti i zatezne kamate na iznos glavnog duga od 248.750,00 kuna i to u razdoblju od 1. rujna 2017., kako je to tužitelj tražio, do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kakav je stranački, a koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

28. Iz sadržaja ugovora C-34/17 od 17. svibnja 2017. utvrditi je da je predmet tog ugovora izvođenje radova održavanja i sanacije nerazvrstanih cesta na području Općine Primorski dolac, dakle utvrditi je da je taj ugovor, ugovor o djelu. Ugovorena vrijednost radova je u iznosu od 194.343,75 kuna. Stranke su sklopile i dva aneksa uz ovaj ugovor, 1. aneks 6. srpnja 2017. radi izvođenja dodatnih radova koji su nužni za ispunjenje radova ugovorenih osnovnim ugovorom te stoga i promjene cijene ugovorenih radova na iznos od 242.512,50 kuna te 2. aneks 1. rujna 2017. kojim je promijenjen rok izvođenja radova.

29. Posao ugovoren prethodno spomenutim ugovorom, tužitelj je obavio, a taj zaključak proizlazi iz sadržaja I privremene situacije br. 652-P01-1 od 26. lipnja 2017. Naime stranke su u ugovoru dogovorile izvođenje radova rekonstrukcije i sanacije nerazvrstanih cesta na području O. P. dolac i naknadu za te radove u iznosu od 194.343,75 kuna. Nadzorni inženjer D. K. ovjerio je ispravu rekapitulaciju izvedenih radova na cesti, odnosno potvrdio da su pripremni, zemljani i radovi na zastoru kolnika obavljeni i to u količini koja odgovara naknadi od 145.925,60 kuna bez PDV-a. Uz to je tužitelj izdao I privremenu situaciju br. 652-P01-1 od 26. lipnja 2017. i račun R1 652/P01/1 kojom je tuženik pozvan platiti obavljene radove na temelju ugovora br. C- 34/17 u iznosu od 182.407,00 kuna, odnosno 145.925,60 kuna uvećano za PDV. Privremenu situaciju je ovjerio i nadzorni inženjer, a pored njega i naručitelj gradnje, odnosno tuženik. Tužitelj je dostavio isprave izvatke o promjenama i stanju na transakcijskom računu u kojima je zabilježeno da je tužitelj 20. rujna 2017. učinio uplatu dijela I privremene situacije br. 652-P01-1 u iznosu od 100.000,00 kuna, a potom 10. listopada 2018. 66.666,66 kuna. Preostao je stoga dug u iznosu od 15.740,34 kuna.

30. Dakle iz sadržaja spomenutih isprava proizlazi nedvojben zaključak o tome da je tužitelj izveo radove održavanja i sanacije nerazvrstanih cesta na području O. P. dolac ugovorene ugovorom C-34/17 obračunate I privremenom situacijom br. 652-P01-1 od 26. lipnja 2017. u vrijednosti od 182.407,00 kuna. Stoga je, a što uostalom određuje i članak 590. ZOO-a, nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvedene radove. Tuženik nije dokazao da je svoju obvezu plaćanja naknade za izvedene radove ispunio u cijelosti, dakle da je platio preostali dug u iznosu od 15.740,34 kune, pa je stoga osnovan zahtjev tužitelja kojim je tražio plaćanje 15.740,34 kuna. Člankom 8. ugovora stranke su ugovorile plaćanje izvedenih radova u roku od 60 dana od ovjere situacije od strane predstavnika naručitelja. Privremena situacija ovjerena je 27. lipnja 2017., pa je tuženik imao obvezu platiti naknadu za izvedene radove u roku od 60 dana od tog dana, odnosno do 26. kolovoza 2017. Tuženik to nije učinio, pa stoga sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a pored naknade za izvedene radove tužitelju treba platiti i zatezne kamate na iznos glavnog duga od 15.740,34 kuna i to u razdoblju od 27. kolovoza 2017., do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kakav je stranački, a koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Tužitelj je tražio plaćanje zateznih kamata od 25. kolovoza 2017., pa je s obzirom na utvrđenje suda o datumu dospijeća tražbine trebalo odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 25. kolovoza 2017. do 27. kolovoza 2017.

31. Iz sadržaja ugovora C-45/17 od 16.kolovoza 2017. utvrditi je da je predmet tog ugovora izvođenje radova izgradnje, sanacije i rekonstrukcije nerazvrstanih cesta istok-sjeveroistok O. P. dolac, dakle utvrditi je da je taj ugovor, ugovor o djelu. Ugovorena vrijednost radova je u iznosu od 246.686,63 kune.

32. Posao ugovoren prethodno spomenutim ugovorom, tužitelj je obavio, a taj zaključak proizlazi iz okončane situacije br. 1027-P01-1 od 27.kolovoza 2018. Naime stranke su u ugovoru dogovorile izvođenje radova izgradnje, sanacije i rekonstrukcije nerazvrstanih cesta istok-sjeveroistok O. P. dolac i naknadu za te radove u iznosu od 246.686,63 kune. Nadzorni inženjer D. K. ovjerio je ispravu rekapitulacije izvedenih radova na petnaest lokacija i potvrdio da su pripremni, zemljani i radovi na zastoru kolnika obavljeni i to u količini koja odgovara naknadi od 197.349,30 kuna bez PDV-a. Uz to je tužitelj izdao okončanu situaciju br. 1027-P01-1 od 27.kolovoza 2018. kojom je tuženik pozvan platiti obavljene radove na temelju ugovora br. C-45/17 i aneksa tom ugovoru u iznosu od 246.686,63 kune, odnosno 197.349,30 kuna uvećano za PDV. Okončanu situaciju je ovjerio i nadzorni inženjer. Tužitelj je dostavio isprave izvatke o promjenama i stanju na transakcijskom računu u kojima je zabilježeno da je tuženik 12. veljače 2019.. učinio uplatu dijela naknade za izvedene radove rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta u iznosu od 70.000,00 kuna, potom 11. prosinca 2019. u iznosu od 15.000,00 kuna te 17. prosinca 2019. u iznosu od 7.750,00 kuna. Preostao je stoga dug u iznosu od 153.936,63 kune.

33. Dakle iz sadržaja spomenutih isprava proizlazi nedvojben zaključak o tome da je tužitelj izveo radove izgradnje, sanacije i rekonstrukcije nerazvrstanih cesta istok- sjeveroistok O. P. dolac ugovorene ugovorom C-45/17 obračunate okončanom situacijom br. 1027-P01-1 od 27.kolovoza 2018. u vrijednosti od 246.686,63 kune kuna. Stoga je, a što uostalom određuje i članak 590. ZOO-a, nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvedene radove. Tuženik nije dokazao da je svoju obvezu plaćanja naknade za izvedene radove ispunio u cijelosti, dakle da je platio preostali dug u iznosu od 153.936,63 kune, pa je stoga osnovan zahtjev tužitelja kojim je tražio plaćanje 153.936,63 kune. Člankom 8. ugovora stranke su ugovorile plaćanje izvedenih radova u roku od 60 dana od ovjere situacije od strane predstavnika naručitelja. Okončana situacija ovjerena je 28. kolovoza 2018., pa je tuženik imao obvezu platiti naknadu za izvedene radove u roku od 60 dana od tog dana, odnosno do 27. listopada 2018. Tuženik to nije učinio, pa stoga sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a pored naknade za izvedene radove tužitelju treba platiti i zatezne kamate na iznos glavnog duga od 153.936,63 kune kuna i to u razdoblju od 28. listopada 2018. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kakav je stranački, a koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Tužitelj je tražio plaćanje zateznih kamata od 26. listopada 2018., pa je s obzirom na utvrđenje suda o datumu dospijeća tražbine trebalo odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 26. listopada 2018. do 28. listopada 2018.

34. Iz sadržaja ugovora C-39/19 od 19. kolovoza 2019. vidjeti je da je predmet tog ugovora izvođenje radova na održavanju nerazvrstanih cesta O. P. dolac, dakle utvrditi je da je taj ugovor, ugovor o djelu. Ugovorena vrijednost radova je u iznosu od 211.507,50 kuna. Stranke su sklopile i pet aneksa uz ovaj ugovor. Uslijed ugovaranja dodatnih radova naknada za izvedene radove ugovorena je u ukupnom iznosu od 274.953,75 kuna.

35. Posao ugovoren prethodno spomenutim ugovorom, a i radove ugovorene 5. aneksom ugovora, dakle dodatne radove, kao i nepredviđene radove, tužitelj je obavio, a taj zaključak proizlazi iz I privremene situacije br. 1224 od 5. prosinca 2019. kojom su obračunati radovi izvršeni na temelju ugovora broj C-39/19 u iznosu od 199.695,00 kuna. Nadzorni inženjer D. K. ovjerio je ispravu rekapitulacije izvedenih radova i potvrdio da su pripremni, zemljani i radovi na zastoru kolnika obavljeni i to u količini koja odgovara naknadi od 159.756,00 kuna bez PDV-a, odnosno 199.695,00 kuna. Privremenu situaciju u kojoj su obračunati ovi radovi ovjerio je i nadzorni inženjer i tuženik. Radovi izvedeni na temelju ugovora broj C-39/19 i aneksa potom su obračunati i okončanom situacijom od 21. siječnja 2020. u kojoj je ovjerom iste nadzorni inženjer potvrdio izvođenje radova u vrijednosti od 75.258,75 kuna, pored izvedenih radova u iznosu od 199.695,00 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 274.953,75 kuna kolika i je ugovorena vrijednost radova ugovorom C-39/19 i aneksima tog ugovora.

36. Dakle iz sadržaja spomenutih isprava proizlazi nedvojben zaključak o tome da je tužitelj izveo radove na održavanju nerazvrstanih cesta O. P. dolac ugovorene ugovorom C-39/19 obračunate I privremenom situacijom br. 1224 od 5. prosinca 2019. u iznosu od 199.695,00 kuna, te pored tih i radove obračunate okončanom situacijom od 21. siječnja 2020. u vrijednosti od 75.258,75 kuna. Stoga je, a što uostalom određuje i članak 590. ZOO-a, nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvedene radove. Tuženik nije dokazao da je svoju obvezu plaćanja naknade za izvedene radove ispunio u cijelosti, dakle da je platio 199.695,00 kuna i 75.258,75 kuna. Člankom 8. ugovora stranke su ugovorile plaćanje izvedenih radova u roku od 30 dana od ovjere situacije od strane predstavnika naručitelja. I privremena situacija br. 1224 od 5. prosinca 2019. ovjerena je 5. prosinca 2019., pa je tuženik imao obvezu platiti naknadu za izvedene radove u iznosu od 199.695,00 kuna u roku od 30 dana od tog dana, odnosno do 4. siječnja 2020. Tuženik to nije učinio, pa stoga sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a pored naknade za izvedene radove tužitelju treba platiti i zatezne kamate na iznos glavnog duga od 199.695,00 kuna i to u razdoblju od 5. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kakav je stranački, a koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Tužitelj je tražio plaćanje zateznih kamata od 4. siječnja 2020., pa je s obzirom na utvrđenje sudu o datumu dospijeća tražbine trebalo odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 4. siječnja 2020. do 5. siječnja 2020.

37. Okončana situacija od 21. siječnja 2020. ovjerena je 22. siječnja 2020, pa je tuženik imao obvezu platiti naknadu za izvedene radove u iznosu od 75.258,75 kuna u roku od 30 dana od tog dana, odnosno do 20. veljače 2020. Tuženik to nije učinio, pa stoga sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a pored naknade za izvedene radove tužitelju treba platiti i zatezne kamate na iznos glavnog duga od 75.258,75 kuna i to u razdoblju od 21. veljače 2020. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kakav je stranački, a koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Tužitelj je tražio plaćanje zateznih kamata od 20. veljače 2020., pa je s obzirom na utvrđenje suda o datumu dospijeća tražbine trebalo odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 20. veljače 2020. do 21. veljače 2020.

38. Stranke su ugovorile i obavljanje poslova opisanih u računu R1 broj 150/P01/1. Taj zaključak proizlazi iz sadržaja narudžbenice br. 4/17 od 6. ožujka 2017. koju je tuženik ovjerio, a kojom je od tužitelja naručio baš radove opisane u spomenutom računu. Narudžbenica je sastavljena na temelju Odluke o prihvatu ponude koju je tuženik donio 28. veljače 2017. te uz dopis od 1. ožujka 2017. dostavio tužitelju. Račun br. 150/P01/1 ovjeren je od strane tuženika, što potvrđuje izjavu tužitelja da je radove opisane u računu obavio.

39. U računu je označen datum dospijeća obveze 7. travnja 2017., pa je dakle tužitelj od 8. travnja 2017. imao pravo tražiti ispunjenje obveze. Prema članku 215. stavku 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Rok zastare određen je člankom 228. stavkom 1. ZOO-a. Taj rok traje tri godine. S obzirom na to da je tužitelj prijedlog za ovrhu kojim je tražio ostvarenje tražbine podnio 18. lipnja 2020., utvrditi je da je u odnosu na ovu tražbinu tužitelja nastupila zastara, dakle da je prigovor tuženika osnovan. Stoga je u ovom dijelu trebalo odbiti tužiteljev zahtjev kojim je tražio plaćanje iznosa od 24.963,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. travnja 2017. do isplate, pa u tom dijelu sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, dakle odlučiti kao u izreci pod točkom II.

40. U odnosu na preostale tužiteljeve tražbine prigovor zastare nije osnovan. Naime najstarija od ostalih utuženih tražbina dospjela je 27. kolovoza 2017., pa je tužitelj podnošenjem prijedloga za ovrhu unutar trogodišnjeg roka zastare, polučio učinak prekida zastare, sukladno članku 241. ZOO-a.

41. Stranke su ugovorile i obavljanje poslova opisanih u računu R1 broj 1471/P01/1 od 28. studenoga 2018.Taj zaključak proizlazi iz sadržaja narudžbenice br. 13/18 od 27. studenoga 2018. koju je tuženik ovjerio, a kojom je od tužitelja naručio baš radove opisane u spomenutom računu. Račun br. 1471/P01/1 ovjeren je od strane tuženika, što potvrđuje izjavu tužitelja da je radove opisane u računu obavio. Stoga je, sukladno članku 590. ZOO-a, nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvedene radove. Tuženik nije dokazao da je svoju obvezu plaćanja naknade za izvedene radove ispunio, dakle da je platio 13.583,18 kuna, pa je trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev kojim je tražio da mu tuženik plati 13.583,18 kuna. Tuženikova obveza je dospjela 28. prosinca 2018. Tuženik nije ispunio obvezu u ostavljenom roku, pa stoga sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a pored naknade za izvedene radove tužitelju treba platiti i zatezne kamate na iznos glavnog duga od 13.583,18 kuna i to u razdoblju od 29. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kakav je stranački, a koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Tužitelj je tražio plaćanje zateznih kamata od 28. prosinca 2018., pa je s obzirom na utvrđenje suda o datumu dospijeća tražbine trebalo odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 28. prosinca 2018. do 29. prosinca 2018.

42. Stranke su ugovorile i obavljanje poslova opisanih u računu R1 broj 11/P01/201 od 21. siječnja 2020. Taj zaključak proizlazi iz sadržaja narudžbenice br. 1/2020 od 16. siječnja 2020. kojom je tuženik od tužitelja naručio baš radove opisane u spomenutom računu. Račun br. 11/P01/201 ovjeren je od strane nadzornog inženjera, što potvrđuje izjavu tužitelja da je radove opisane u računu obavio. Osim toga nadzorni inženjer je ovjerio i opis izvedenih radova u građevinskoj knjizi. Stoga je, sukladno članku 590. ZOO-a, nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvedene radove. Tuženik nije dokazao da je svoju obvezu plaćanja naknade za izvedene radove ispunio, dakle da je platio 46.732,38 kuna, pa je trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev kojim je tražio da mu tuženik plati 46.732,38 kuna. Tuženikova obveza je dospjela 20. veljače 2020., što je naznačeno u računu. Tuženik nije ispunio obvezu u ostavljenom roku, pa stoga sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a pored naknade za izvedene radove tužitelju treba platiti i zatezne kamate na iznos glavnog duga od 46.732,38 kuna i to u razdoblju od 21. veljače 2020. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kakav je stranački, a koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Tužitelj je tražio plaćanje zateznih kamata od 20. veljače 2020., pa je s obzirom na utvrđenje suda o datumu dospijeća tražbine trebalo odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 20. veljače 2020. do 21. veljače 2020.

43. Slijedom navedenog, sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a trebalo je u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev održati na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, dakle odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

44. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog platnog naloga trebalo odlučiti.

45. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

46. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

47. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a, potom članaka 4. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/11. i 114/12., dalje: Pravilnik), Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) te članka 154. stavka 5. ZPP-a. Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 6.250,00 kuna, kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 9.725,00 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 15.975,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. listopada 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a ne po stopi koja se primjenjuje u odnosima iz trgovačkih ugovora kako je to zahtijevao tužitelj. Utoliko je valjalo odbiti dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka i to u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po stopi većoj od dosuđene.

48. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak ovršnog postupka koji je trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kuna sa zateznim kamatama stoga što su troškovi dostave javnog bilježnika obuhvaćeni radnjama opisanim člankom 6. Pravilnika i dio su javnobilježničke nagrade te daljnji nespecificirani trošak u iznosu od 37,50 kuna sa zateznim kamatama.

49. Slijedom navedenog, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o dijelu platnog naloga kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I i II.

50. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavku 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 753.696,28 kuna te okolnost da tužitelj nije uspio samo u neznatnom razmjernom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nije nastali posebni troškovi.

51. Sukladno naprijed navedenim odredbama, kao i Tbr. 8. i 9. Tarife tužitelju su za vođenju ove parnice bili potrebni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 17. veljače 2021. u iznosu od 4.862,50 kuna (Tbr. 9. t. 2. Tarife), zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 11. listopada 2021. u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 9. t. 5. Tarife), zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 29. studenoga 2021. u iznosu od 9.725,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 9. t. 3. Tarife), potom trošak sastava podneska od 21. prosinca 2020. u iznosu od 9.725,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife), kao i podneska od 17. studenoga 2021. u iznosu od 9.725,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te trošak sastava podneska od 14. travnja 2021. u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 8. t. 3. Tarife).

52. Tužitelju je bio potreban i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 5.000,00 kuna, sukladno Tar. br. 2. točki 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19.).

53. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 40.912,50 kuna, dakle odlučio kao u izreci pod točkom III.

U Splitu 18. siječnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.

DNA:

- odvjetnik T. L., S., uz rješenje o pristojbi presude u iznosu od 5.000,00 kuna

- odvjetnik S. V., S.,

- u spis