Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: I Kž-Us-17/2024-4
Poslovni broj: I Kž-Us-17/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. P., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 264. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. siječnja 2023., broj Kv-I-Us-34/2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog B. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 25. siječnja 2024., broj: Kv-I-Us-34/2023. pod točkom I izreke na temelju članka 55. stavak 8. Kaznenog zakona („Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje: KZ/11.-II) prema osuđenom B. P. određeno je razmjerno neizvršenom radu za opće dobro, izvršenje kazne zatvora u trajanju 1 (jednog) mjeseca i 16 (šesnaest) dana prema presudi na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Kov-Us-5/2022-127 od 5. srpnja 2022., koja je pravomoćna i izvršna 3. kolovoza 2022. Pod točko II. izreke na temelju članka 54. KZ/11.-II u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja na dan 1. lipnja 2021.
2. Protiv tog rješenja osuđeni B. P. podnio je osobno žalbu, bez navođenja žalbene osnove pobijanja, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodeći prijedlog odluke.
3. Spis je prije dostave sucu izvjestitelju, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.
4. Žalba osuđenika nije osnovana.
5. Naime, pobijajući prvostupanjsko rješenje osuđeni B. P. tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da nije uredno izvršavao rad za opće dobro jer je redovito dolazio na posao i to prvi jer je imao ključeve te da nije bio bezobrazan prema štićenicima, pa predlaže u svojstvu svjedoka ispitati "psihologinju S., medicinsku sestru J. i psihologa L. L.".
6. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja ocjena je drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenice te s pravom zaključio da osuđeni B. P. svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro u cijelosti te mu odredio izvršenje kazne zatvora razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.
6.1. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka ni sam osuđenik nije osporio da je prije odlaska na rad u pravnu osobu u koju je raspoređen konzumirao alkohol, prema čemu očito nema kritičan stav. Povezujući tu činjenicu s podatkom da mu je, tome unatoč, i nakon upozorenja omogućen nastavak rada u pravnoj osobi, no da svoje ponašanje nije promijenio, to i drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti zaključak prvostupanjskog suda koji se temelji na sadržaju izvješća Probacijskog ureda O. o cjelokupnom ponašanju osuđenika tijekom izvršavanja rada za opće dobro. Stoga zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje tvrdnjama osuđenika iz žalbe, jer se očito radi o njegovom viđenju vlastitog postupanja, prema kojem nije kritičan. S obzirom na to da svojim tvrdnjama osuđenik nije s uspjehom doveo u pitanje sadržaj izvješća Probacijskog ureda O., to se ne ukazuje potrebnim ispitivati predložene svjedoke na okolnost njegovog postupanja tijekom izvršavanja rada za opće dobro. Uz to valja dodati da se u žalbi ne mogu iznositi novi dokazi, osim ako je za njih žalitelj saznao naknadno, pri čemu iz tijeka ovog postupka ne proizlazi da osuđeni B. P. tijekom prvostupanjskog postupka u kojem je bio upoznat sa sadržajem izvješća Probacijskog ureda O. nije znao za svjedoke čije ispitivanje predlaže na okolnost svog ponašanja tijekom izvršavanja rada za opće dobro.
7. Slijedom izloženoga, s obzirom da žalbom osuđenika nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove odluke.