REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1005/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. G. iz M., OIB: …, II-tužitelja M. G. iz M., OIB: …, III-tužiteljice N. G. iz M., OIB: … i IV-tužiteljice R. G. iz M., OIB: …, koje sve zastupa punomoćnik M. E., odvjetnik u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. d.o.o., OIB: …, Z., radi naknade štete i činidbe, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-426/2017-3 od 6. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-330/2015 od 28. rujna 2010., u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-426/2017-3 od 6. travnja 2017. se odbijaju kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, presudom poslovni broj Pn- 330/2015 od 28. rujna 2010. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi materijalnu štetu na ime izmakle dobiti za turističke sezone 1999., 2000., 2001., 2002., 2003. i 2004. godinu radi otkaza fiksnih punjenja i to za god. 1999. iznos od 126.020,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 1999. god pa do isplate, za god. 2000. iznos od 152.760,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2000. god pa do isplate, za god. 2001. iznos od 179.059,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2001. god pa do isplate, za god. 2002. iznos od 195.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2002. god pa do isplate, za god. 2003. iznos od 200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2003. god pa do isplate i za god. 2004. iznos od 205.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2004. god pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima ad/1, ad/2 i ad/3 naknadi materijalnu štetu na ime izmakle dobiti za turističke sezone 2005., 2006. i 2007. radi otkaza fiksnih punjenja i to za god. 2005. iznos od 210.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2005. god pa do isplate, za god. 2006. iznos od 215.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2006. god pa do isplate i za god. 2007. iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2007. god pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima ad/1 i ad/2 kao suvlasnicima nekretnine označene kao č. zem. 1736/22 (kuća i dvorište u M. – …) k.o. M.-M. naknadi materijalnu štetu zbog umanjenja vrijednosti objekta zbog štetnih (prekomjernih) imisija u iznosu od 730.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja, pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima ad/1, ad/2 i ad/3 naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na zdrav život i okoliš zbog štetnih (prekomjernih) imisija u iznosu od 300.000,00 kn (svakom po 100.000,00 kn) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da zatvori … ulicu u M. na njezinom sjevernom dijelu i to baš na mjestu gdje se ova križa sa državnom cestom D-8, na koji način bi narečena ... ulica postala tzv. slijepa ulica, sve ovo gore u prethodnim stavcima navedeno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i naknadu parničnog troška tužiteljima." (točka I. izreke)

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi na ime nematerijalne štete i to straha kojeg su imali oni i članovi njihovog obiteljskog domaćinstva i to djeca tužitelja ad/2 i ad/4 T. G., J. G. i M. G. u iznosu od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja".(točka I. rješenja)

II/ Nalaže se tužiteljima ad/1, ad/2, ad/3 i ad/4, u roku od 15 dana, solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 100.552,50 kn."

1.2. Tužiteljima je naloženo solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 100.552,00 kuna. (toč. II. rješenja).

2. Županijski sud u Sisku presudom poslovni broj Gž-426/2017-3 od 6. travnja 2017. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke).

2.1. Rješenjem je preinačena prvostupanjska odluka o parničnim troškovima (stavak II. izreke rješenja) na način da se I., II. III. i IV. tužiteljima nalaže solidarno naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 67.182,60 kuna , dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu preostalih parničnih troškova u iznosu od 33.369,90 kn. Odbijen je i zahtjev II-tužitelja M. G. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade materijalne štete koju svi tužitelji potražuju od tuženika na ime izmakle dobiti za turističke sezone 1999., 2000., 2001., 2002., 2003. i 2004. godinu koja je nastala radi otkaza fiksnih punjenja ugostiteljskog kapaciteta, radi naknade materijalne štete koju I., II. i III. tužitelj potražuju od tuženika na ime izmakle dobiti za turističke sezone 2005., 2006. i 2007. radi otkaza fiksnih punjenja, radi naknade materijalne štete koju I. i II. tužitelj potražuju od tuženika zbog umanjenja vrijednosti objekta zbog štetnih (prekomjernih) imisija u iznosu od 730.000,00 kn, radi naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti na zdrav život i okoliš koju I., II i III. tužitelj potražuju zbog štetnih prekomjernih imisija u iznosu od 300.000,00 kn (svaki po 100.000,00 kn), te sporu radi naloga tuženiku da zatvori … ulicu u M. na njezinom sjevernom dijelu i to baš na mjestu gdje se ova križa sa državnom cestom D-8, na koji način bi ... ulica postala tzv. slijepa ulica.

4. Protiv drugostupanjske presude su svi tužitelji podnijeli zajedničku reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda ispitana po čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu cjelokupni sadržaj revizije.

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno u toč. 3. ovog obrazloženja, novčani zahtjev za naknadu štete te nenovčani zahtjev za davanje naloga tuženiku da zatvori … ulicu u M. na njezinom sjevernom dijelu. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li tuženik pasivno legitimiran u odnosu na navedene zahtjeve.

8.1. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete u odnosu na tuženika kao navodnog štetnika u smislu odredbe čl. 154. i 155. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/13, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO/91), koji se primjenjuje u ovom sporu temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11)

8.2. S tim u vezi je sporna i pravilna primjena odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 84/92, 5/93, 6/93, 26/93), Pravilnika o minimalnim uvjetima za projektiranje i izradu priključaka i prilaza na javnu cestu (Narodne novine broj 34/92), Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narode novine broj 25/98), Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 100/96, dalje: ZJC/96) i Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, dalje: ZJC/04).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je … ulica u M. izgrađena 1980. na parcelama oduzetim vlasnicima okolnih kuća, te je završavala kao slijepa ulica u pravcu magistralnog puta D-8, međutim naknadno je izvršen priključak te ulice na magistralni put D-8 i na taj način je postala prometna ulica kojom se prometuje pri ulasku i izlasku s magistralnog puta,

- da je … ulica svojim krajem udaljena od magistralnog puta oko 300 metara,

- da su I i II tužitelj vlasnici kuće u … ulici broj …, sagrađene na čest. zem. 1736/22 zk. ul. 2839 M. M., svaki u ½, a III i IV tužitelj su članovi obiteljskog domaćinstva,

- da je supruga I-tužitelja, odnosno majka II-tužitelja, ishodila od Ureda za turizam, Ispostava M., rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu te su započeli s pružanjem usluga,

- da je priključak … ulice na magistralni put izveden suprotno odredbama tada važećeg Zakona o javnim cestama, te je Ministarstvo pomorstva, prometa, Odjel inspekcije cestovnog prometa i veza više puta donosilo rješenja o zatvaranju … ulice na njezinom sjevernom dijelu u pravcu magistralnog puta, pa je tako rješenjem od 22. prosinca 1999. naloženo G. M. da izvrši fizičko zatvaranje prilaza-priključnog puta (… ulice) na državnu cestu D-8 jer priključak nije izveden na temelju odobrenja nadležnog organa, što je suprotno odredbi čl. 26. Zakona o javnim cestama, ali G. M. nije postupio po rješenju. Potom je inspekcijskim nalogom H. …, I. S. naloženo izvršenje rješenja na način da izvrši radnju zatvaranja ceste prema priključku na državnu cestu, na trošak G. M. (izvršenje rješenja po trećoj osobi),

- da … ulica ima kategoriju lokalne ceste (gradske ulice) koja ima priključak na državnu cestu D-8.

10. Imajući na umu navedena utvrđenja, te polazeći od odredbe čl 55. st. 1. ZJC/04, nižestupanjski sudovi su zaključili da … ulica nije državna cesta nego lokalna cesta, a G. M. je nadležan upravljati tom cestom i održavati je, slijedom čega je i doneseno rješenje nadležnog ministarstva od 22. prosinca 1999. kojim je G. M. naloženo zatvaranje ceste u … ulici prema spoju s državnom cestom (uspostava slijepe ulice). Zato je prihvaćen tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije za štetu koju tužitelji eventualno trpe zbog otvaranja lokalne ceste prema magistrali. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova u ovom slučaju nisu kumulativno ispunjene opće pretpostavke odgovornosti tuženika za eventualnu štetu koju tužitelji potražuju u ovoj parnici, niti postoji obveza tuženika uspostaviti stanje prije gradnje priključka na državnu cestu, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

11. Tužitelji revizijom pobijaju drugostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. i 2. ZPP i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

12. Odredbom čl. 385. ZPP propisano je da protiv drugostupanjske presude, protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP, revizija se može podnijeti:

1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ZPP donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.)

2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ovoga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

13. Tužitelji su određeno naveli i obrazložili samo revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom, i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi s čl. 375. st.. 1. ZPP učinjenu time što drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode.

13.1. U odnosu na ovaj revizijski razlog valja imati na umu da prema odredbi čl. 8. ZPP sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pri tome sud utvrđuje koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje su od tih činjenica sporne , te koje će dokaze izvesti radi utvrđenja odlučnih spornih činjenica. Sud nije dužan izvesti sve predložene dokaze, ali je dužan obrazložiti zašto neke dokaze nije izveo.

13.2. U ovom slučaju je među strankama bila sporna odgovornost tuženika i s tim u vezi njegova pasivna legitimacija, šteta i visina štete, uzročna veza između navodne štetne radnje tuženika i štete, a i zastara tražbine. Prvostupanjski sud je ocijenio da je prvenstveno odlučna pasivna legitimacija tuženika te je u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije izveo predložene dokaze i ocijenio da tuženik nije pasivno legitimiran. Stoga nije bilo potrebe izvoditi dokaze o obimu i visini eventualne štete, pa okolnost što nisu izvedeni svi predloženi dokazi nije bila, niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

13.3. Revizijski prigovori tužitelja se sadržajno svode na tvrdnju o pogrešnoj ocjeni dokaza, pri čemu su tužitelji pod pojam dokaza svrstali i podzakonske propise, te su izvršili svoju preocjenu dokaza, sa zaključkom o postojanju odgovornosti tuženika za štetu. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je izveo one dokaze koji su bilo odlučni za odluku o predmetu spora, obrazložio je kako je utvrdio odlučne činjenice, a drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode sukladno odredbi čl. 375.st. 1. ZPP.

13.4. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ukazano revizijom.

14. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

15. Tužitelji u reviziji tvrde da su u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjene odredbe više propisa. Prema shvaćanju tužitelja u rješenju spora je trebalo prvenstveno primijeniti opće odredbe o izvanugovornoj odgovornosti za štetu po pravilima iz Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05) što je po navodima tužitelja u ovom slučaju izostalo. Također drže da je u rješenju spora, s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva i razdoblje za koje tužitelji traže naknadu štete, trebalo primijeniti ne samo Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10), nego i odredbe Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 100/96), jer se odredba o retrokativnoj primjeni odredaba ZJC/04 odnosi samo na upravne postupke započete po odredbama ZJC/96.

16. Osnovano tužitelji navode da su u rješenju spora radi naknade štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu mjerodavne opće odredbe obveznog prava i to odredba čl. 154. i 155. ZOO/91 i odredba čl. 1045. st. 1. i 1046. ZOO/05.

17. Međutim, suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je svoju odluku temeljio upravo na navedenim odredbama ZOO, te je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu (list 8. presude), a drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

18. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno su primijenjene odredbe ZOO/91 (koje odgovaraju odredbama čl. 1045. st. 1. i 1046. ZOO/05) i to:

- odredba čl. 154. ZOO/91 prema kojoj tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1.), a za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom (st. 3. ) i

- odredba čl. 155. st. 1. ZOO/91 prema kojoj je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist).

18. 1. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju biti kumulativno ispunjene opće pretpostavke te odgovornosti: subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja; protupravnost štetne radnje; te pravno relevantna uzročna veza između štetne radnje i štete.

18.2. U ovom slučaju prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, i odgovarajućih odredaba ZJC/96 i ZJC/04, tuženik nije nadležan donijeti i provesti odluku o zatvaranju …ulice u pravcu državne ceste D-8, pa ne može biti ni odgovoran za štetu koju stanovnici te ulice eventualno trpe zbog povećanog prometa.

18.3. Tužitelji tvrde da je tuženik odgovoran za štetu zato što je … ulica u M., u kojoj se nalazi obiteljska kuća tužitelja, sagrađena bez suglasnosti vlasnika kuća u toj ulici kao slijepa ulica, a sagrađena je kao privremeno rješenje dok izgradnje izlaza na magistralni put, te nikada nije ucrtana u katastar cesta i nije dobila uporabnu dozvolu jer je u dijelu ceste dužine oko 50 m imala uspon od 30% na oba kraja ulice, a priključak na glavnu cestu da je izveden nepropisno.

19. Sve ako je tuženik ili njegov pravni prednik, postupajući u okviru svojih nadležnosti, protupropisno izveo priključak … ulice i državnog puta, ta radnja nije u uzročnoj vezi s eventualnom štetom koju trpe tužitelji. izvođenje priključka … ulice na magistralni put G-8. protivno propisima i pravilima struke može ukazivati na odgovornost tuženika za sigurnost prometovanja tim dvjema cestama, ali nije u pravno relevantnoj uzročnoj vezi sa štetom tužitelja za koju traže naknadu.

19.1. Adekvatna i pravno relevantna uzročna veza postoji ako je određena štetna radnja bila podesna da izazove štetnu posljedicu, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo onaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice: onaj događaj uz koji se redovito prema životnom iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima, kod ocjene uzročne veze između štetne radnje i štete u obzir se uzima samo pravno relevantni uzrok, a to je onaj štetni događaj ili radnja čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. U gore opisanim okolnostima, kad u obzir kao uzrok štete dolazi veći broj okolnosti ili radnji štetnika, kao uzrok valja uzeti onu koja je štetnoj posljedici najbliža i za određenu štetnu posljedicu tipična. U tom smislu, štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje sve dotle dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta. Ako je uzročna veza između njegove radnje i štete prekinuta slučajem, radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara.

19.2. Šteta nastala otvaranjem ceste u Istarskoj ulici na oba kraja ulice umjesto samo na jednom nije u nikakvoj uzročnoj vezi s radnjama tuženika koji prema odredbama nije nadležan niti za gradnju niti za održavanje te ceste, jer je riječ o cesti koja povezuje područje grada, pa je ta cesta lokalna cesta smislu odredbe čl. 4. st. 1. toč. 3. ZJC/96 i čl. 4. st. 1 toč. 4. ZJC/04. Stoga je logično i rješenje Ministarstva ... Odjela inspekcije cestovnog prometa i cesta od 23. prosinca 1999. kojim je naloženo G. M. (a ne tuženiku) izvršiti faktičko zatvaranje prilaza –priključnog puta (... ulica) na državnu cestu D-8.

20. Zbog navedenih razloga tuženik nije pasivno legitimiran niti u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže naložiti tuženiku da zatvori ... ulicu u M. na njezinom sjevernom dijelu i to baš na mjestu gdje se ova križa sa državnom cestom D-8, na koji način bi narečena ... ulica postala tzv. slijepa ulica.

20.1. Podredno se napominje da je prostorno planiranje za gradove, uključivši i planiranje ulica, u nadležnosti gradova po odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12.) i Zakona o prostornom planiranju (Narodne novine broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19.). Grad određuje koja će ulica eventualno biti izgrađena kao „slijepa“ ulica. Za donošenje urbanističkih planova gradu nije potrebna suglasnost vlasnika stambenih objekata izgrađenih u toj ulici, kako to pogrešno drže tužitelji. Ne može se smatrati legitimnim očekivanjem vlasnika izgrađenih objekata da će ulica koja je prema jednom urbanističkom planu „slijepa“ ulica uvijek ostati zatvorena na jednom kraju ulice, odnosno da se neće graditi nastavak „slijepe“ ceste. U svakom slučaju tuženik nije nadležan odrediti koje će gradske ulice biti zatvorene za promet s jedne strane, niti postoji njegova odgovornost za eventualnu štetu nastalu vlasnicima zgrada uslijed otvaranja „slijepe“ ulice na oba kraja.

21. Slijedom izloženog nisu ostvareni revizijski razlozi pogrešne primjene odredaba materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka na koje se su tužitelji ukazali u reviziji.

22. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.