REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1449/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz S., K. 6, OIB:…, protiv tuženika A. ž. o. d.d., T. c. 108, Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1447/2020-3 od 26. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 1074/11-71 od 19. prosinca 2019., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1447/2020-3 od 26. svibnja 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1074/11- 71 od 19. prosinca 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tužiteljici isplatiti 194.619,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 3. veljače 2016. i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 47.575,00 kn s pripadajućom kamatom tekućom od 19. prosinca 2019. do isplate (toč. I. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 110.311,53 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke dok je prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, te je i taj zahtjev prihvaćen te tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi i daljnji iznos od 110.311,53 kn i daljnji trošak u iznosu od 625,00 kn sve s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi i trošak žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3886/2020-2 od 12. siječnja 2021. tuženiku dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1447/2020-3 od 26. svibnja 2020., a zbog pitanja

"Je li tužba preinačena u postupovnoj situaciji kad tužiteljica tužbom prvobitno zahtijeva isplatu glavnice (u iznosu od 50.000,00 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama (od 30. rujna 2003. do isplate), zatim, nakon što je odluka u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva postala pravomoćna (i ovršena 29. kolovoza 2011.), a ukinuta u dijelu odluke o kamatama, o kojem zahtjevu do isticanja novog zahtjeva nije odlučeno, uz obrazloženje da izmijenjeni zahtjev temelji na pravilima o redoslijedu ispunjenja, podneskom (od 3. veljače 2016.), zahtijeva isplatu 58.966,58 EUR, od čega na ime glavnice iznos od 40.626,44 EUR, a na ime kamate iznos od 18.340,12 EUR, da bi podneskom od 21. srpnja 2017. zahtijevala isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 50.000,00 EUR za razdoblje 1. listopada 2003. do 29. kolovoza 2011., u iznosu od 304.930,76 kn?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP-a te, posljedično tome, pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezano na istaknuti prigovor zastare.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U ovom stadiju postupka sporno je je li tužiteljica podneskom od 3. veljače 2016., kojim je izričito odredila da se njezin zahtjev za plaćanje iznosa od 58.966,58 EUR plativo u kunama odnosi na glavnicu u iznosu od 40.626,44 EUR, a na kamatu u iznosu od 18.340,12 EUR, smanjila tužbeni zahtjev za plaćanje kamate upravo na kunsku protuvrijednost iznosa od 18.340,12 EUR te predstavlja li daljnja procesna dispozicija tužiteljice iz podneska od 21. srpnja 2017., kojom zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 1. listopada 2003. do 29. kolovoza 2011. u ukupnom iznosu od 304.930,76 kn, preinaku tužbe.

8. Iz stanja spisa proizlazi

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7052/04 od 16. lipnja 2008, koja je u odluci o glavnoj stvari potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1716/09 od 18. siječnja 2011., tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti kunsku protuvrijednost iznosa od 50.000,00 EUR;

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1716/09 od 18. siječnja 2011. ukinuta odluka o kamatama na iznos od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti;

- da je podneskom od 3. veljače 2016., iako je o glavnom zahtjevu već bilo pravomoćno odlučeno, navodom „Budući da je tuženik bio dužan platiti glavnicu 30. rujna 2003., kada je pao u zakašnjenje, primjenom pravila o redoslijedu ispunjenja, navedenom uplatom tužiteljica prihvaća da je plaćena kamata i dio glavnice, slijedom čega je tuženik dužan platiti tužiteljici daljnji iznos od 58.966,58 EURO u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja koji čini glavnica u iznosu od 40.626,44 EURO na koju teče kamata od 3. veljače 2016.g. do isplate i nepodmirena zakonska kamata u iznosu 18.340,12 EURO“, disponirao tužbenim zahtjevom;

- da je podneskom od 21. srpnja 2017. tužiteljica ponovno disponirala tužbenim zahtjevom te sada zahtijeva, na ime zakonske zatezne kamate na kunsku protuvrijednost iznosa od 50.000,00 EUR, za razdoblje od 1. listopada 2003. do 29. kolovoza 2011., iznos od 304.930,76 kn.

9. Na temelju iznesene postupovne situacije nižestupanjski sudovi su ocijenili da podneskom od 3. veljače 2016. tužiteljica nije smanjila zahtjev u pogledu zakonske zatezne kamate (na iznos od 18.340,12 EUR u kunskoj protuvrijednosti), a slijedom toga da isticanje novog zahtjeva u iznosu od 304.930,76 kn ne predstavlja preinaku tužbe.

10. Shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

11. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZPP-a stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka.

12. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a).

13. Ne ulazeći u opravdanost dispozicije tužiteljice, zastupane po stručnoj osobi, koja nakon što je po pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari, predmet raspravljanja ostao samo zahtjev za isplatu kamata, zahtjev uređuje primjenom pravila o uračunavanju kamata i troškova (čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), po ocjeni ovog suda dispozicijom iz podneska od 3. veljače 2016. tužiteljica je zahtjev za isplatu kamata smanjila na iznos od 18.340,12 EUR u kunskoj protuvrijednosti, pa isticanje zahtjeva preko tog iznosa, suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova, predstavlja preinaku tužbe.

14. Stoga je osnovana tvrdnja revidenta da je prvostupanjski sud zaključivši da tužba nije preinačena pogrešno primijenio odredbu čl. 191. st. 1. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, slijedom čega je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP-a. Propustivši sankcionirati navedenu povredu drugostupanjski sud i sam je istu počinio. 15. Osnovan je stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

16. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni (ne)postojanja preinake tužbe nižestupanjski sudovi nisu prigovor zastare raspravili vezano na procesnu situaciju u kojoj je tužba preinačena to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda već je valjalo u smislu čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić,v.r.