REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3555/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A-C. d.d. L., kojeg zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i Č. iz S. i punomoćnik N. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. i partneri, j.t.d. u S., protiv tuženika Z. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici T. O. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., V., K., Š. d.o.o. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Z. d.d., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1432/2021 od 30. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1097/14 od 1. veljače 2021., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Odbacuje se prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1432/2021 od 30. ožujka 2021. kao nedopušten.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1432/2021 od 30. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1097/14 od 1. veljače 2021.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pri čemu je tražio trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.
4. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja tri pitanja te još dva pitanja u dopuni prijedloga za dopuštenje revizije za koje navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Od odgovora na pitanje pod A) o tome „jesu li sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što tužitelju nisu omogućili raspravljanje pred sudom o argumentiranim prigovorima na pisani nalaz i mišljenje vještakinje M. D. i time što ova vještakinja nikada nije saslušana na glavnoj raspravi“ ne ovisi ishod spora jer je nakon vještačenja po vještakinji M. D. provedeno novo vještačenje po vještaku D. J. koji je saslušan na raspravi i koje je sud prihvatio. Stoga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena pod B) i C), ne predstavljaju određena pravna pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a jer se ne odnose na tumačenje niti jedne pravne norme već tužitelj tim pitanjima pita revizijski sud jesu li sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (ne navodeći niti koju konkretno odredbu materijalnog prava) u ovom konkretnom slučaju.
8. U dopuni prijedloga za dopuštenje tužitelj je postavio pitanje smije li drugostupanjski sud svoju odluku donositi kršenjem propisa iz čl. 10. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima.
8.1. S obzirom na to da tužitelj u tako postavljenom pitanju polazi od pogrešne pretpostavke da je sud prekršio odredbu čl. 10. ZOO, od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora pa to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. U odnosu na to pitanje kao i u odnosu na pitanje vezano za parnični trošak (smije li sud propustiti odlučiti o zahtjevu za naknadu parničnog troška) tužitelj nije izložio razloge zbog čega bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda jer u odlukama koje navodi u dopuni revizije nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
