REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1266/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik N. S. R. odvjetnik u Z., protiv tuženika I. – I. n. d.d. Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., V., K., Š. d.o.o. iz Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž R-4/2021-2 od 20. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2493/2019-42 od 6. studenoga 2020., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž R-4/2021-2 od 20. svibnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2493/2019-42 od 6. studenoga 2020. i sudi;
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je pravno nevaljan tuženikov akt – Odluka od 13.11.2013. br. …, o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju D. F. te da je nedopušten i bez pravnog učinka tuženikov otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 01.08.2008. i da radni odnos kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove Direktora Sektora upravljanja investicijama odnosno na druge odgovarajuće poslove adekvatne stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je pravno nevaljan tuženikov pravni akt – odluka od 13.11.2013. o poslovno uvjetovanom otkazu te da je nedopušten i bez pravnog učinka otkaz ugovora o radu i da radni odnos kod tuženika nije prestao uz nalog da ga se vrati na rad na poslove Direktora Sektora upravljanja investicijama odnosno na druge odgovarajuće poslove kao i da mu naknade parnični trošak. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice,
- da je na temelju ugovora o radu tužitelj s tuženikom radio na poslovima direktora Sektora upravljanja investicijama,
- da je tuženik ugovor otkazao poslovno uvjetovanim otkazom od 13. studenoga 2013. i to zbog organizacijskih razloga uz pravo na otpremninu,
- da je u obrazloženju odluke o otkazu naznačio da je tuženik donio program zbrinjavanja viška radnika u koji je uvršten i tužitelj, da je tuženik donio novu organizaciju rada s 1. siječnja 2013. kojom je ukinut Sektor upravljanja investicijama uslijed čega je prestala potreba za radnim mjestom Direktora Sektora upravljanja investicijama na kojem je radio tužitelj, a poslovni navedenog sektora su preneseni na drugu organizacijsku jedinicu,
- da je na temelju odluke o utvrđivanju viška radnika od 18. veljače 2003. utvrđen višak od 458 radnika temeljem izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena,
- da je Program zbrinjavanja viška radnika 14. srpnja 2013. dostavljen HZZ-u Područna služba Z. koji se očitovao da je postupak zbrinjavanja viška radnika proveden sukladno Zakonu o radu,
- da je čl. 2. st. 11. Odluke o utvrđivanju viška radnika ukinut Sektor upravljanja investicijama, te da je prestala potreba za radnim mjestom, odnosno radom izvršitelja na radnom mjestu Direktora sektora upravljanja investicijama,
- da iz opisa radnih mjesta i iz opisa zadataka i odgovornosti I. d.d. - O. i to iz opisa radnog mjesta Direktora Sektora upravljanja investicijama, odnosno opisa radnog mjesta Direktora Sektora upravljanja investicijama i održavanjem jasno proizlazi da se radi o sadržajno različitim radnim mjestima k tome i s različitim opsegom odgovornosti,
- da iz Opisa zadataka i odgovornosti od 20. veljače 2015. proizlazi da je dotadašnji Sektor upravljanja investicijama i održavanje s organizacijske razine 3 spušten na nižu organizacijsku razinu 4 te da je promijenio naziv u Službu upravljanja investicijama i održavanje. Nadalje, iz Službe upravljanja investicijama koja se nalazi na razini 4 je funkcija upravljanja i održavanja spuštena na još nižu razinu 5 i nosi naziv Poslovna jedinica upravljanja i održavanja,
- da iz spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1481/09 proizlazi da je tužitelj 2009. podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti odluke o otkazu od 17. lipnja 2009., te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove direktora Sektora upravljanja investicijama i da je navedena presuda postala pravomoćna 5. studenoga 2013.
8. Prvostupanjski je sud zaključio da se poslovi koje je obavljao tužitelj nisu prestali obavljati, već su samo preneseni u drugu organizacijsku jedinicu uslijed spajanja organizacijskih jedinica koje su kasnije, ponovno razdvojene. U tom smislu ističe da nastavak obavljanja istih poslova u sklopu druge organizacijske jedinice nije razlog koji opravdava donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu zbog prestanka potrebe za obavljanjem tih poslova budući da obavljanje tih poslova faktično nije niti prestalo. U tom smislu da se logičnim i uvjerljivim ukazuje iskaz tužitelja da se radi o šikaniranju jer da je tuženik nakon što je presuda povodom prvog otkaza (Pr- 1481/09) postala pravomoćna 5. studenoga 2013., tuženik proveo reorganizaciju uslijed koje ukida radno mjesto tužitelja uslijed spajanja organizacijskih jedinica pri čemu otkazuje ugovor o radu tužitelju zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova njegovog radnog mjesta da bi nakon toga izvršio ponovno izvršio razdvajanje. Stoga zaključuje da tuženik, na kojem je teret dokaza, nije uspio dokazati da je prestala potreba za radom tužitelja.
9. Drugostupanjski sud zaključuje da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda ističući da je pravilno sud prvog stupnja imao u vidu, da nakon što je tužitelj dobio otkaz, organizacijske jedinice su ponovno razdvojene. Pritom posebno apostrofira iskaz svjedoka T. P. koji je iskazao da je potreba za poslovima koje je obavljao tužitelj prestala zbog toga što je potreban drugačiji profil osobe koji će upravljati Sektorom investicija i održavanja, iz čega da bi proizlazilo da nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem određenih poslova. Stoga da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za radom tužitelja.
10. Tuženik u reviziji ističe da je u odluci o otkazu ugovora o radu naznačeno da se poslovi Sektora upravljanja investicijama prenose na drugu organizacijsku jedinicu – tako da je pravno irelevantan za ovaj postupak zaključak nižestupanjskih sudova da nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova tog Sektora.
11. Budući da je i tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno upravo da poslovni Sektora upravljanja investicijama preneseni na drugu organizacijsku jedinicu, to se na navodima da nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova, ne može temeljiti odluka da otkaz nije zakonit. U tom smislu potrebno je razlikovati daljnje obavljanje poslova koji su se obavljali u Sektoru upravljanja investicijama i zadržani su u novom Sektoru za upravljanja investicijama i održavanje, od prestanka potrebe za radom tužitelja jer je spajanjem dviju organizacijskih jedinica prestala potreba za radom dvojice čelnih ljudi tih jedinica (a za novi Sektor upravo zbog spajanja sektora i nastanka novih poslova, trebala drugačije profila nego je tužitelj, kako to ističe svjedok T. P. iskazao).
12. Nadalje, osnovano u reviziji tuženik ističe da za rješenje ovog spora nije relevantno, niti se kao bitnu činjenicu može uzimati, to što su upravljanje investicijama i održavanje poslije spajanja opet razdvojene. To stoga što je do ponovnog razdvajanja navedenih organizacijskih jedinica došlo tek nakon i dvije i pol godine (1. lipnja 2015.), pa se zbog proteka tog vremena ta činjenica ne može uzimati u obzir kao što je potrebno uzimati okolnosti koje su egzistirale u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu (da se ne može uzimati u obzir razdoblje nakon dvije i pol godine poslije otkaza, proizlazi i iz čl. 107. st. 7. Zakona o radu "Narodne novine", broj 149/09 kojim je propisano da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika).
13. Uz navedenog, a kao činjenicu da do otkaza tužitelja nije došlo zbog šikaniranja, tuženik u reviziji osnovano ističe da je odlukom tuženika br. … od 18. veljače 2013. utvrđen višak od 458 radnika te da se postupak reorganizacije nije proveo kako bi se namjerno naštetilo tužitelju i šikaniralo ga. Pored činjenice da je uz tužitelja utvrđeno viškom preko 400 radnika, za istaknuti je da je taj višak u kojem je i tužitelj, utvrđen 18. veljače 2013., a kako je presuda Pr-1481/09 postala pravomoćna 5. studenoga 2013., dakle nakon deset mjeseci, to nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda da se čini logičnim i uvjerljivim iskaz tužitelja da se radi o šikaniranju jer da je tuženik nakon što je presuda povodom prvog otkaza (Pr-1481/09) postala pravomoćna 5. studenoga 2013., tuženik proveo reorganizaciju uslijed koje ukida radno mjesto tužitelja.
14. Slijedom navedenog, kako proizlazi da je tuženik dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog organizacijskih promjena, tako se ukazuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 131. st. 3. ZR), pa je na temelju čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) valjalo preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev.
15. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je tuženiku dosuditi parnični trošak od 3.500,00 kn sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, a koji trošak se sastoji od jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak od 2.000,00 kn (Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) uz PDV od 25% što iznosi 500,00 kn te trošak sastava revizije od 800,00 kn i PDV 25% od 200,00 kn.
Zagreb, 18. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
