Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

GžOvr-489/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja G. Z., ureda, Z., protiv ovršenice P. O. iz Z., OIB:, zastupane po punomoćniku I. P., odvjetniku iz OD Š. i G. j.t.d., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 3647/2021 od 22. studenog 2021. godine, dana 18. siječnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3647/2021 od 22. studenog 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za nadoknadom troškova nastalih povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačeni su kao nedopušteni prijedlozi ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, kao i za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, a sve u postupku izvansudske ovrhe temeljem naloga Klasa: 340-07/18-03/32047, Ur. broj: 251-13-82/030-21-4 od 24. kolovoza 2021. godine i obveznog prekršajnog naloga G. Z., ureda Klasa: 340-07/18- 03/32047, Ur. broj: 251-13-82/030-18-3 od 3. listopada 2018. godine.

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavila ovršenica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 2. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13,93/14, 55/2016 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017 i 131/20, dalje: OZ), s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj pokrenuo izvansudsku ovrhu protiv ovršenice pred Agencijom i to nalogom od 24. kolovoza 2021. godine a temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17, dalje: PZ), a na osnovu prethodno donesene pravomoćne i izvršne isprave – obveznog prekršajnog naloga od 3. listopada 2018. godine, a koji je zaprimljen u Agenciji 14. rujna 2021. godine.

5. Postupak izvršenja odluka prekršajnih tijela (suda ili drugog nadležnog tijela) kada se radi, kao ovdje, o novčanoj kazni, reguliran je odredbama čl. 151. i čl. 152. PZ.

6. Odredbom čl. 151. st. 8. PZ je propisano: „Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.)…….. odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio“. Odredbom čl. 152. st. 10. PZ propisano je da ako tijelo nadležno za ovrhu nije od osuđenika fizičke osobe (ovdje ovršenice) novčanu kaznu do 2.000,00 kn (što je ovdje slučaj)………. u cjelini ili djelomično naplatilo novčanu kaznu i troškove postupka………. u roku od dvije godine od primitka naloga, odmah će o tome na odgovarajući način obavijestiti podnositelja naloga (ovdje ovrhovoditelja), koji će prema st. 11. tog članka, po primitku te obavijesti, od Porezne uprave zatražiti da provede ovrhu na drugoj imovini osuđenika.

7. Od FINE je moguće zatražiti izravnu naplatu samo na temelju osnove za plaćanje, a nju definira čl. 3. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, dalje: ZPONS). Osnova za plaćanje je ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti ……………………., te među inim, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u prekršajnom postupku.

8. Kod takvog stanja stvari, u postupku izravne naplate, po obveznom prekršajnom nalogu (čl. 239.-244. PZ), imaju se primijeniti odredbe PZ kao posebnog zakona u odnosu na OZ, a ne odredbe čl. 209.-210. OZ kojima ovršeniku - u postupku izravne naplate – stoje na raspolaganju pravna sredstva iz čl. 210. st. 1. OZ – odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava, odnosno proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kako to – suprotno žalbenim prigovorima – pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

9. To proizlazi i iz čl. 3. st. 1. ZPONS kao osnove za plaćanje navodi ovršnu odluku upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ali isto tako i kao posebnu osnovu za plaćanje nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u prekršajnom postupku, pa i iz tog razloga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neprimjenjivosti odredbe čl. 210. st. 1. OZ o pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate. Naime, ta sredstva su dopuštena u pogledu taksativno navedenih osnova za plaćanje iz čl. 209. st. 1. OZ, a među tim osnovama nema naloga za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u prekršajnom postupku.

10. Iz navedenih razloga, a kako nisu ostvarene ni postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je neosnovanu žalbu ovršenice odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

11. Ovršenica sa žalbom nije uspjela pa trošak nastao tim povodom ostaje njoj na teret.

U Šibeniku, 18. siječnja 2022. godine

S U D A C

Dalibor Dukić,v.r.