R. H. P.-1572/2018 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari

tužitelja I. B. pok. J., iz V., B. 10., O.:, koji je

zastupan po punomoćnici J. J. K., odvjetnici u S., protiv tuženika

H. autoceste d.o.o. Z., Š. 4., O.:, koji je zastupan po

punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva K. & partneri u Z., radi činjenja i naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika M. S.,

odvjetnika u S. te proglašenja presude od 18. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

“I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iz osnova čišćenja od kamenja zemljišta označenog kao čest. zem. 2100/1 K.

V. iznos od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od

29.11.2004. do isplate.

I.. D. je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 89.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29.11.2004. do isplate.”

I.. Z. se tuženiku uznemiravanje tužitelja u njegovom pravu vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 1432/2 i 1432/5 K. V. te mu se

nalaže da u roku od 15 dana otkloni uzroke otjecanja otpadnih zagađenih voda iz upojnog bunara i cijevi koji se nalaze ispod autoceste, ispod viadukta P.

. g., predio V. na navedene nekretnine tužitelja.

I.. D. je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju iznos od 7.800,00 kn sa zateznim kamatama od preuređenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

O.

1. T. je 6. svibnja 2009. podnio tužbu radi činjenja i naknade štete. U. tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 1432/2 površine 288m2, čest. zem. 2100/1 površine 5000m2. T. da je investitor dionice autoputa

P.-D.. P. izgradnje autoceste da je došlo do devastacije nekretnina

tužitelja. N. nekretnini koju je tužitelj koristio kao pašnjak da je zbog miniranja prilikom izgradnje autoputa nabacano kamenje zbog čega da se ta nekretnina ne može koristiti kao pašnjak. N. drugom zemljištu da dolazi do plavljenja zbog izlijevanja otpadnih voda sa autoputa. T. da je zbog izlijevanja otpadnih voda sa autoputa onemogućeno napajanje stoke iz prirodnog pojilišta. T. da je stočar koji uzgaja krave i proizvodi mlijeko. Z. navedenog da trpi štetu na način da više ne može voditi krave na ispašu i proizvoditi sijeno za prehranu krava te da je zbog predmetne štete morao kupiti nova grla. T. da mu je uništen i traktor prilikom pokušaja košnje zbog čega da je imao trošak od 7.000,00 kn radi kupnje nove bočne kose za traktor. T. zahtjevom tužitelj je zatražio uspostavu ranijeg stanja uklanjanjem nabacanog kamenja i uzroka plavljenja njegovog zemljišta. T. je zatražio naknadu štete u iznosu od 89.000,00

kn (12.000,00 kn za nabavu sijena, 7.000,00 kn za kupnju dijela traktora i 70.000,00 kn za kupnju 5 krava računajući po 14.000,00 kn za svaku kravu) sa zateznim kamatama, kao i naknadu troška.

2. U. odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor aktivne legitimacije i prigovor zastare. N. je istako da predmetni autoput ima uporabnu dozvolu te da su svi radovi na izgradnji autoputa izvršeni sukladno pravilima struke slijedom čega je osporio uzročno-posljedičnu vezu između štete, za koju tužitelj tvrdi da je trpi i izgradnje predmetne dionice autoputa.

3. N. ročištu od 17. veljače 2015. tužitelj je naveo da je uklonio nabacano kamenje sa svog pašnjaka čest. zem. 2100/1, jer nije mogao čekati završetak postupka. U. tog kamenja da ga je koštalo 7.000,00 kn. P. od 4. travnja 2015.

konačno je precizirao tužbeni zahtjev na način da istim traži isplatu iznosa od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama na ime naknade štete uklanjanja kamenja. T. je zatražio da se uklone uzroci plavljenja njegovog zemljišta uz autoput na način kako je to specificirano u izreci presude. U. je ustrajao u zahtjevu za naknadom štete u iznosu od 89.000,00 kn.

S. je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Z. o parničnom postupku (N. novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: Z., u svezi odredbe čl. 117. st. 1. Z. Z. (N. novine 70/19), jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje spora.

4. U. postupku je izveden dokaz čitanjem građevinskog dnevnika, ugovora o izgradnji autoputa dionice P.-D., uporabne dozvole za predmetnu dionicu autoputa od 27. prosinca 2014., dopisa od 29. listopada 2009., daljnjih preslika građevinskog dnevnika, podataka o planu miniranja, saslušanjem tužitelja, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika K. Š., ispitnih izvještaja o kvaliteti oborinskih voda s autoputa za period od 2013. do 2015. godine, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju K. Š. od 17. prosinca 2015. s dopunskim nalazom i mišljenjem od 05. veljače 2016., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo J. Š. dipl. ing. građ. od 04. lipnja 2019., pregledom priloženih fotografija, zapisnika o obavljenom nadzoru od strane komunalnog redara od 05. listopada 2017., potvrde P. S. od 09. svibnja 2018., analitičkog izviješća otpadnih voda za period od srpnja 2019. do prosinca 2019., usmenim vještačenjem po vještaku za graditeljstvo J. Š., ispitnog izvještaja za otpadne vode za 2018. i 2019.

godinu, čitanjem očitovanja vještaka J. Š. dipl. ing. građ. na prigovore stranaka od 09. rujna 2020., pregledom C.-a na kojem je snimljen video zapis o otjecanju vode iz upojnog bunara, čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 1432/2 i 2100/1 k. o. V., potvrde agencije za plaćanje u poljoprivredi,

ribarstvu i ruralnom razvoju, P. u S. od 18. rujna 2020. sa zapisnikom od evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta, čitanjem aktivnih zk izvadaka za predmetne nekretnine, pregledom priloženih fotografija, čitanjem povijesnog izvatka iz katastra za predmetne nekretnine, čitanjem tabularnih izjava od 23. travnja 2021., čitanjem očitovanja vještaka J. Š. dipl. ing. građ. od 07. svibnja 2021. te čitanjem spisa ovog suda P-2186/04 i u njemu priložene dokumentacije.

5. T. zahtjev djelomično je osnovan.

6. U. postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. S. odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Z.,

prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. S. obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti o osnovanosti/neosnovanosti navedenog prigovora. N., prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva.

9. Č. spisa P-2186/04 i ovog spisa, sud je utvrdio:

- da je tužitelj 25. listopada 2005. protiv H. cesta d.o.o. Z. podnio identičnu tužbu kojom traži uklanjanje nabacanog kamenja i izvora plavljenja na njegovim nekretninama te naknadu štete u iznosu od 89.000,00 kn (12.000,00 kn za nabavu sijena, 7.000,00 kn za kupnju dijela traktora i 70.000,00 kn za kupnju 5 krava računajući po 14.000,00 kn za svaku kravu),

- da je navedeni postupak okončan 17. ožujka 2014. povlačenjem tužbe zbog promašene pasivne legitimacije,

- da je tužitelj 6. svibnja 2009. podnio ovu tužbu protiv H. autocesta d.o.o. Z. te da je tužba po sadržaju identična tužbi iz 2005. koja je podnesena protiv

H. cesta d.o.o. Z..

10. D., iz izvedenih dokaza proizlazi da je stvarna šteta od 89.000,00 kn (12.000,00 kn za nabavu sijena, 7.000,00 kn za kupnju dijela traktora i 70.000,00 kn za kupnju 5 krava računajući po 14.000,00 kn za svaku kravu) tužitelju nastala prije 25. listopada 2005. (datum podnošenja prve tužbe), što je u skladu s činjenicama da su građevinski radovi na dionici autoputa P.-D. izvršeni u periodu od 2002.

do 2004., što proizlazi iz priloženog građevinskog dnevnika te da je uporabna dozvola za predmetnu dionicu autoputa izdana 27. prosinca 2004.

S. je u trenutku podnošenja ove tužbe (6. svibnja 2009.) protekao zastarni rok od tri godine za naknadu štete propisan odredbom čl. 230. Z. o obveznim odnosima (N. novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje: Z..

Z. istaknuti je da to što je tužitelj 25. listopada 2005. protiv H. cesta d.o.o. Z. podnio identičnu tužbu, a koja je povućena 17. ožujka 2014., nije dovelo do prekida zastarijevanja u smislu odredbe čl. 241. Z.-a.

S. je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva istaknuti prigovor zastare osnovan zbog čega je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučio kao u točki I. izreke presude.

11. U. pogledu zahtjeva za naknadom stvarne štete u iznosu od 15.000,00 kn prigovor zastare nije osnovan. N., tužitelj je prvo postavio zahtjev za uklanjanjem nabacanog kamenja. K. nije mogao čekati završetak postupka, jer mu je pašnjak potreban za ispašu i proizvodnju sijena 2015. tužitelj je sam uklonio nabacano kamenje i sukladno tome 2015. preinačio tužbeni zahtjev na način da istim traži isplatu iznosa od 15.000,00 kn, na ime naknade uklanjanja toga kamenja.

S. je istaknuti prigovor zastare neosnovan, jer vlasnički zahtjev (negatorni zahtjev za uklanjanjem nabacanog kamenja) ne zastarijeva – čl. 167. Z. o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N. novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,

73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje Z. . N., zahtjev za naknadom stvarne štete postavljen je odmah po uklanjanju nabacanog kamenja, dakle, unutar zakonskog roka od 3 godine – čl. 230. Z.-a.

12. P. zastare neosnovan je i u pogledu zahtjeva za uklanjanjem uzroka plavljenja tužiteljevih nekretnina, jer se u tom dijelu radi o zahtjevu za prestanak uznemiravanja koje i dalje traje – čl. 167. st. 1. Z.-a.

13. N. je potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost istaknutog prigovora nedostatak aktivne legitimacije.

14. O. na terenu i vještačenjem po vještakinji za geodeziju K. Š., sud je utvrdio:

- da se posjed tužitelja sastoji od dva dijela:

A) prvi dio su nekretnine na kojima se javio problem plavljenja, a to su čest. zem. 1432/5 i čest. zem. 1432/2, obje k.o. V. u pogledu kojih je stanje zemljišne knjige i katastra usklađeno,

- u P. lica mjesta 2 vještakinje Š. lik označen slovom A,B,C,D,A

predstavlja pokazani posjed tužitelja, položen na čest. zem. 1432/2 k.o. V.. U naravi radi se o neobrađenom zemljištu, zaraslom u kupinu i šikaru, a katastarske granice na terenu nisu vidljive. P. posjed tužitelja položen je južno od autoputa,

na udaljenosti od cca 25 m. P. je izvan granice „pojasa" autoputa. U. odnosu na teren na kojem se nalazi upojni bazen ispod vijađukta autoputa, predmetno zemljište je na nižem nivou, odnosno na nižoj nadmorskoj visini,

- u P. lica mjesta 2 vještakinje Š. lik označen slovima C,E,F,D,C

predstavlja pokazani posjed tužitelja, položen na čest. zem. 1432/5 k.o. V.. U naravi radi se o neobrađenom zemljištu, zaraslom u kupinu i šikaru, a katastarske granice na terenu nisu vidljive. P. posjed tužitelja položen je u produžetku s južne strane čest. zem. 1432/2, južno od autoputa, na udaljenosti od cca 35m, izvan granice „pojasa" autoputa (vidljivo u preklopu ortofoto snimka i digitalnog katastarskog plana). U. odnosu na teren na kojem se nalazi upojni bazen ispod viadukta autoputa, predmetno zemljište je na nižem nivou, odnosno na nižoj nadmorskoj visini,

- navedenim česticama čest. zem. 1432/2/5 pristupa se makadamskim putem, koji se proteže u smjeru sjever-jug i prolazi ispod viadukta autoputa,

- ispod viadukta autoputa, istočno od makadamskog puta, nalazi se upojni bunar, izgrađen u svrhu zbrinjavanja otpadnih voda koje otiću sa autoputa. D.

navedenog bazena su cca 25x30 m, a dubina istog je cea od 3-4 m (u prilogu fotografije upojnog bazena). P. je na čest. zem. 1433/1, čest. zem. 1433/2, čest. zem. 1433/3 i čest. zem. 1435 sve k.o. V.. N. se unutar granice „pojasa” autoputa (vidljivo u preklopu ortofoto snimka i digitalnog katastarskog plana),

B) drugi dio tužiteljevog posjeda je nekretnina sjeverno od autoputa za koju tužitelj tvrdi da je prilikom miniranja i izgradnje autoputa nabacano kamenje, to je realni dio čest. zem. 2100/1 površine 500m2,

- u P. lica mjesta 1 lik označen zelenom predstavlja posjed tužitelja položen na dijelu čest. zem. 2100/1. P. posjed tužitelja ograđen je kamenim suhozidima i gomilama, u naravi je pašnjak. U. površina pokazanog posjeda je 5000 m2 čest. zem. 2100/1 k.o. V.. P. zemljište nalazi se sa sjeverne strane autoputa,

izvan granice obuhvata autoputa. N. višoj nadmorskoj visini je u odnosu na nadmorsku visinu upojnog bazena, na udaljenosti od cca 250 m (vidljivo u preklopu ortofoto snimka i digitalnog katastarskog plana),

15. O. se na prigovor tužitelja vještakinja Š. je navela da se pojilište nalazi na čest. zem. 1438 k.o. V. unutar granica autoputa sa sjeverne strane

V. „P. greda“, i sjeverno od čest. zem. 1432/2/5 i upojnog bunara,

16. T. prigovor da se vještakinja Š. očituje jesu li poplavljene nekretnine one koju su, po tvrdnji tuženika, udaljenje 25 i 35 m udaljene od bunara je paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka. N., sud je očevidom na terenu utvrdio da su nekretnine južno od autoputa one nekretnine za koje tužitelj tvrdi da redovito poplave, a sudska vještakinja je identificirala da su to nekretnine oznake čest. zem. 1432/2/5 koje se nalaze izvan pojasa autoputa, i to južno od autoputa na udaljenosti od cca 25-35 m od autoputa tj. viadukta „P. greda“ ispod kojeg se nalazi upojni bunar na čest. zem. 1433/1/2/3 i 1435, te da su te nekretnine na nižem nivou od upojnog bunara. T. je vještakinja navela da pojilište nalazi sjeverno od autoputa unutar pojasa autoputa. S. to vještakinja je prikazala na prikazu lica mjesta.

17. S. nalaz i mišljenje vještakinje Š. prihvaća kao logičan, uvjerljiv,

dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

18. S. tužitelja i čitanjem priloženih tabularnih izjava te čitanjem priloženih vlasničkih listova i izvadaka iz katastra koji se nalaze u predmetu P-2186/04, sud je utvrdio:

- da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi uknjižene na tužitelja i članove njegove obitelji te da su predmetne nekretnine u katastru upisane na tužitelja kao posjednika,

- da su B. starosjedioci u V.,

- da su predmetne nekretnine bile od brata tužiteljevog djeda pok. I. B. koji se nikada nije ženio te je ostao u istom domaćinstvu s bratom A. (djedom tužitelja) i njegovom obitelji slijedom čega su po njegovoj smrti njegove nekretnine pripale A. obitelji tj. A. udovici L. (baki tužitelja), jer je djed tužitelja A.

B. poginuo u I.. svjetskom ratu,

- da je otac tužitelja pok. J. po ženidbi ostao živjeti u zajedničkom domaćinstvu s majkom L. i stricem I., tako da je on dohranio strica, a kako je preminuo prije majke 1997. (L. je preminula 1985.), nju je dohranila nevjesta – majka tužitelja, tako da su predmetne nekretnine pripale njoj, po smrti tužiteljeve majke predmetne nekretnine su naslijedila njezina djeca koja su izvršila realnu diobu nasljedničke zajednice na način da su predmetne nekretnine pripale tužitelju jer je on ostao živjeti na selu i baviti se poljoprivrednom, konkretno stočarstvom, kojim se i danas bavi te ima registriran O.,

- da tužitelj predmetne nekretnine koristi kao poljoprivredne nekretnine na kojima uzgaja sijeno za prehranu krava i vodi krave na ispašu.

19. I. izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj, zajedno sa svojim navedenim pravnim prednicima (ocem, bakom i stricem) aktivni, samostalni i kvalificirani posjednik predmetne nekretnine minimalno od konca I.. svjetskog rata (1945.) do danas, što iznosi ukupno 76 godina. S. su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (redovnom i izvanrednom) sukladno odredbi čl. 159. i 160. Z..

N., učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. S. je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi.

20. S. navedenog tužitelj je kao izvanknjižni vlasnik za cijelo predmetnih nekretnina ovlašten podnijeti vlasničku tužbu za prestanak uznemiravanja sukladno odredbi čl. 167. st. 1. Z.-a koja propisuje da je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Z. istaknuti je i to da je tužitelj pošteni kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina, pa ako ne bi bio izvaknjižni vlasnik za cijelo predmetnih nekretnina (a je, jer to proizlazi iz dokaznog postupka) ovlašten je podnijeti tužbu za prestanak uznemiravanja predmnjevanog vlasnika – čl. 167. st. 4. Z.-a.

K. je za istaknuti i to da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik predmetnih nekretnina pa, za slučaj da tužitelj ne bi bio stvarni vlasnik odnosno predmnjevani vlasnik, bio bi ovlašten podnijeti tužbu za prestanak uznemiravanja na cijeloj stvari – čl. 46. st. 2. Z.-a u svezi s čl. 167. st 1. Z.-a koja propisuje da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari.

21. T. je tužitelj kao vlasnik stvari ovlašten postavit i zahtjev za naknadom štete.

22. S. svega navedenog istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se kao neosnovan.

23. N. je potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva.

24. U. pogledu zahtjeva za naknadom štete za navesti je slijedeće.

25. T. je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 15.000,00 kn na ime naknade troškova uklanjanja kamenja s njegovog pašnjaka, a za koje kamenje tužitelj tvrdi da je nabacano na njegovu nekretninu prilikom miniranja koja su vršena u sklopu izgradnje autoputa.

T. je osporio uzročno-posljedičnu vezu navodeći da su svi građevinski radovi prilikom izgradnje autoputa tj. dionice P.-D. izvršeni po pravilima struke.

O. je za istaknuti da je odredbom čl. 1063. Z. o obveznim odnosima

(„N. novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje Z., propisano da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

O. čl. 1064. Z.-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

M. je nesumnjivo opasna djelatnost. S. se dakle, sukladno citiranoj odredbi čl. 1063. Z.-a uzročno-posljedična veza predmjenjava.

A. tuženik smatra da nema uzročno-posljedične veze onda je trebao to i dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza. S. pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1.,

čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a Z.-a) kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

Z. istaknuti je da priloženi građevinski dnevnici nisu dovoljni jer sud nema stručna znanja za iščitavanje građevinskih dnevnika. T. je trebao predložiti vještačenje po vještaku rudarske struke koji bi analizirao na koji način je vršeno miniranje prilikom gradnje autoputa (da li se radilo o podzemnom ili nadzemnom miniranju, koliku su bili dnevni koraci miniranja, kolika je količina eksploziva upotrjebljena prilikom svakog miniranja i dr.) te na temelju tih podataka dao nalaz i mišljenje je li provedeno miniranje bilo po pravilima struke i je li zbog miniranja na nekretninu tužitelja moglo biti nabacano kamenje, a što tuženik nije učinio.

K. je tuženik u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužitelj je bio dužan dokazati visinu štete. D., tužitelj je bio dužan dokazati svoj navod da je trošak uklanjanja nabacanog kamenja iznosio 15.000,00 kn. M., tužitelj to nije dokazao niti jednim dokazom, a što je dužan sukladno pravilu o teretu dokaza. T., tužitelj nije naveo podatke potrebne za utvrđenje visine troška uklanjanja tog kamenja. N., tužitelj nije naveo koliko je bilo toga kamenja tj. koliko kubika i kolika je cijena odvoza tog kamenja. S. pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a Z.-a) kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

26. S. svega navedenog tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 15.000,00

kn sa zateznim kamatama je neosnovan zbog čega ga je sud odbio kao neosnovanog sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Z.-a u svezi s čl. 7. st.1., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a Z.-a.

27. Z. navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

28. N. je potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na zahtjev za uklanjanje uzroka poplavljivanja tužiteljevog zemljišta.

29. V. po vještaku za graditeljstvo J. Š., dipl. ing. građ. sud je utvrdio:

- da je ispod viadukta P. izveden upojni bunar u koji se slijevaju oborinske vode sa autoputa,

- da je upojni bunar izgrađen sukladno glavnom projektu i da predmetna dionica autoputa P.-D. ima uporabnu dozvolu,

- da je upojni bunar smješten ispod viadukta P., između njegovih stupova te da su stranice upojnog bunara izvedene u kosini sa kamenim nabačajem, tlocrtne dimenzije bunara u kruni su cca 16,70 x 34,00 m, dubina upoja je cca 2,00 - 2,50 m od vrha krune do dna,

- da je dno bunara prekriveno kamenim nabačajem i dijelom je zaraslo u travu i žbunje, a na istočnoj strani bunara vidljiva je plastična korugirana cijev unutarnjeg promjera Ø. mm.

- da je južno od upojnog bunara, odnosno od viadukta smještena nekretnina tužitelja te da je vidljivo je da je predmetna nekretnina zarasla u šikaru i travu i da se ne obrađuje, a također je vidljivo da je površina predmetne nekretnine na nižoj koti od dna upojnog bunara, vidljivo je i to da je nekretnina tužitelja na naj nižoj koti u odnosu na okolni teren,

- da postoji vjerovatnost da se prilikom oborina većeg intenziteta dio vode iz upojnog bunara procjeđuje na nekretninu tužitelja te da se to objašnjava činjenicom:

- predmetna nekretnina i upojni bunar smješteni su u tlu sa kraškim obilježjima odnosno na poroznom i vrlo vodopropusnom terenu, kroz koje može doći do procjeđivanja vode prema nekretnini tužitelja,

- ukoliko je dno upojnog bunara na višoj koti ili na nedovoljno nižoj koti (nije moguće provjeriti u vrijeme očevida zbog kamenog nabačaja), u odnosu na površinu nekretnine tužitelja, vode se iz upojnog bunara zbog propusnosti tla, dijelom mogu procjeđivati na nekretninu tužitelja,

- kemijska analiza oborinskih voda može doprinijeti utvrđenju je li voda na tužiteljevoj nekretnini iz upojnog bunara,

- da se problem može riješiti na način da se produbi dno upojnog bunara. P. tome treba voditi računa da ne dođe do narušavanja stabilnosti temeljnog tla stupova viadukta.

30. O. se na prigovore stranaka vještak je naveo:

- da iz utvrđenih činjenica postoji opravdano mišljenje da postoji vjerovatnost da se prilikom oborina većeg intenziteta dio vode iz upojnog bunara procjeđuje na nekretninu tužitelja, odnosno još više, da kao u ovom slučaju dođe do pucanja južnog nasipa bunara i da se voda izlije po okolnom terenu,

- da upojni bunar funkcionira na način da prikupljenu oborinsku vodu propušta u tlo. S. je vještak mišljenja da u ovom slučaju, tlo ispod dna upojnog bunara nije propusno u toj mjeri da dovoljno brzo upije oborinsku vodu koja se slije u bunar. P. bunara bi u prvom redu trebalo pokušati riješiti na način da se, prema procjeni geomehaničara, izvrši proširenje upojnog bunara i napravi određeni broj bušotina u dnu bunara, kojima bi se izvršio proboj temeljnog tla i povećala njegova upojnost. U. se ovim zahvatom problem ne bi riješio, trebalo bi izvesti preprojektiranje upojnog bunara, što je svakako puno skuplji, zahtjevniji i dugotrajniji proces. D. kemijsko uzorkovanje vode nije potrebno ukoliko ih tuženik provodi na način kako ih je do sada vršio,

- da bi se produbljivanje dna upojnog bunara trebalo izvesti tako da se ne ugrozi sigurnost stupova viadukta s obzirom na činjenicu da je upojni bunar smješten između stupova viadukta.

31. V. je također otklonio prigovore tuženika da bi uzrok plavljenja mogla biti voda iz pojilišta koje se nalazi sa sjeverne strane viadukta.

V. je naveo da nema nikakvih saznanja o tome je li dolazilo do plavljenja predmetnih nekretnina i prije izgradnje autoceste. M., upravo iz razloga što se radi o kraškom vodopropusnom terenu, mišljenja je da nije dolazilo do plavljenja terena u obimu koji je zatekao u vrijeme očevida i da bi takovo eventualno plavljenje moglo biti neznatnog intenziteta i trajati cca 1 do 2 dana.

N., voda u pojilištu ne može biti uzrok plavljenja predmetne nekretnine.

N., pojilišta, kao što je konkretno pojilište sa sjeverne strane autoceste rađena su na način da su se iskopane rupe oblagale glinom kao vodonepropusnim materijalom kako bi bila vodonepropusna i da bi u sebi zadržavala vodu kojom se pojila stoka, a taj vodonepropusni sloj se od oštećenja štitio kamenom oblogom glinom. T. bi značilo da pojilište ne može biti uzrok plavljenja. N., ako bi se voda iz pojilišta izlila onda bi se ono ispraznilo, čega u konkretnom slučaju nema.

V. je mišljenja da voda koja teče kroz dno nožice nasipa u jugoistočnom dijelu upojnog bunara, potječe upravo iz upojnog bunara i da se ne može raditi o bilo kakovoj vodi drugog porijekla.

32. T. je vještak istakao da su čestice koje plave upravo one koje je identificirala vještakinja Š., dakle čest. zem. 1432/2 i 1433/2.

33. P. je za istaknuti da je vještak priložio u spis C.- video zapis iz kojeg je jasno i nedvojbeno vidljivo da voda iz upojnog bunara otiće na nekretnine tužitelja oznake čest. zem. 1432/2 i 1433/2, sve k.o. V.. T. je vještak, uz pisani nalaz i mišljenje te očitovanja na prigovore stranaka, nedvojbeno utvrdio uzročno-posljedičnu vezu tj. da voda iz upojnog bunara kod velikih kiša otiče na nekretnine tužitelja čest. zem. 1432/2 i 1433/2 k.o. V. te je otklonjena svaka dvojba da bi uzrok plavljenja nekretnina tužitelj mogao biti bilo što drugo slijedom čega se istaknuti prigovori tuženika ukazuju kao paušalni i neargumentirani te usmjereni na odugovlačenje postupka.

34. N. i mišljenje vještaka Š., dipl. ing. građ. sud u cijelosti prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

S. je sud vještačenjem po vještaku građevinske struke nedvojbeno utvrdio da predmetni upojni bunar ne vrši svoju funkciju, a to je da upija oborinske vode koje se slijevaju s autoputa. N., kod velikih kiša, upojni bunar ne može popiti svu oborinsku vodu zbog čega se ta oborinska voda prilijeva i otiče na nekretnine tužitelja (čest. zem. 1432/2 i 1433/2 k.o. V.) jer su one najniže nadmorske visine.

35. O. je za istaknuti da iz zapisnika komunalnog redara od 5. listopada 2017. (str. 187. spisa) proizlazi da je uslijed velike kiše došlo do urušavanja zida upijnog bazena i isticanja vode. T. je komunalni redar utvrdio da su svi zidovi upojnog bazena vodopropusni. T. iz povrde policije od 9. svibnja 2018. proizlazi da se upojni bunar kojeg policijski službenici nazivaju nasip urušio zbog velikih kiša slijedom čega su ga djelatnici tuženika popravljali. S. to uz provedeno vještačenje i više nego jasno ukazuje da upojni bunar ne vrši svoju funkciju upijanja oborinskih voda sa autoputa zbog čega se te vode slijevaju na nekretnine tužitelja kao najniže nekretnine na tom području.

36. O. čl. 110. st. 1. Z.-a propisano je da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).

S. 2. istog članka propisano je da su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

37. U. konkretnom slučaju radi se o prekomjernoj posrednoj imisiji jer upojni bunar ne može upiti svu oborinsku vodu s autoputa zbog čega se kod velikih kiša ona prelijeva na tužiteljeve nekretnine. T. izlijevanje vode iz upojnog bunara dovodi do plavljenja nekretnina tužitelja slijedom čega on nije u mogućnosti koristit svoje nekretnine.

38. S. svega navedenog tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na zahtjev za uklanjanjem uzroka plavljenja njegov zemljišta je osnovan sukladno odredbi čl. 110. st. 1. i 2. Z.-a u svezi s odredbom čl. 167. Z.-a.

39. Z. svega navedenog sud je odlučio kao u točki I.. izreke presude.

40. O. o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Z. i 155.

Z. i T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. novine 142/12, 103/14, 118/14).

T. je uspio sa zahtjevom za uklanjanje uzroka plavljenja, međutim, nije uspio sa zahtjevom za naknadom štete. S. je uspjeh tužitelja u ovom sporu 50%.

Z. navedenog sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

T. je priznat trošak vještačenja u iznosu od 7.800,00 kn bez obzira na uspjeh u sporu, jer je to materijalni trošak nužan za vođenje parnice.

N. dosuđeni trošak vještačenja teku zatezne kamate od presuđena do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. Z.-a i čl. 112. st. 2. Z.-a. S. zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. Z. i P. kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (N. novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21).

Z. navedenog sud je odlučio kao u točki I. . izreke presude.

U. S. 18. siječnja 2022.

S.

M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: tužitelju po pun.

tuženom po pun.

u spis

Broj zapisa: eb304-c3830

Kontrolni broj: 0be96-d0986-96aed

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.