REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 11 Kž-1228/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti – iz članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12 i 56/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: 4 K- 258/2017-19 od 15. listopada 2021. podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu i optuženi K. B., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog K. B. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Slavonskom Brodu, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08; 76/09; 80/11; 91/12; 143/12; 56/13; 145/13; 152/14; 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog izdan presudom tog suda broj K-258/17-2 od 6. listopada 2017. te je, nakon provedene rasprave, proglasio krivim optuženog K. B. zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti – iz članka 291. stavak 1 KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te ga je, na temelju istog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i primjenom članka 56. stavak 1. KZ/11 izrekao mu je uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08 o troškovima kaznenog postupka biti će odlučeno posebnim rješenjem po pribavi podataka o njihovoj visini.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi K. B. po branitelju I. Ž., odvjetniku iz S. B., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe.
4. Žalbu je podnio i državni odvjetnik, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže optuženiku izreći uvjetnu osudu na način da se osudi na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine.
5. Odgovore na žalbe podnijeli su optuženi K. B. po branitelju I. Ž. i državni odvjetnik s prijedlozima da se žalbe državnog odvjetnika odnosno optuženika odbiju kao neosnovane.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalbe optuženog K. B. i državnog odvjetnika nisu osnovane.
U odnosu na žalbu optuženika
8. Optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, u žalbi se poziva na članak 469. stavak 2. ZKP/08 smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju iz čega proizlazi da kao žalbenu osnovu u stvari ističe povredu kaznenog zakona. Navedenu žalbenu osnovu optuženik obrazlaže na način da analizira provedeni dokazni postupak te, u bitnome, ističe da nije dokazano da bi postupao s izravnom namjerom jer je greškom prenio sredstva zajedničke pričuve u iznosu 5.000,00 kuna s računa stanara zgrade u S. B., ... na račun stanara zgrade u S. B., …, a isto je učinio radi potreba hitne intervencije. Iz navedenog proizlazi da se optuženik u tom dijelu u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja isto kao i u dijelu kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 koju obrazlaže na način da navodi da je sud prihvatio iskaze ispitanih svjedoka, a da iz iskaza, prema optuženiku, ključne svjedokinje S. V., kao predstavnice suvlasnika stanara zgrade u ..., proizlazi da se ona ne sjeća je li ju optuženik tražio suglasnost za isplatu inkriminiranog iznosa. Naime, i u tom dijelu optuženik ocjenjuje provedene dokaze i smatra da nije dokazano da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo.
8.1. Suprotno tvrdnji optuženika prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Prije svega treba istaknuti da su iskazi optuženika koje je iznio tijekom prethodnog postupka i tijekom rasprave kontradiktorni jer ispitan tijekom prethodnog postupka ističe da je prenio inkriminirani iznos novca na račun zgrade u … zbog potrebe hitne intervencije, dok ispitan na raspravi tvrdi da je došlo do greške u prijenosu sredstava zbog potrebe hitne intervencije. Treba istaknuti da do prijenosa novca s računa jedne stambene zgrade na račun druge stambene zgrade u svrhu podmirenja obaveza te druge stambene zgrade ne može doći greškom jer optuženik nije greškom s računa jedne zgrade platio obvezu druge zgrade već je svjesno, kao što je i sam istaknuo, bez odobrenja predstavnika suvlasnika stambene zgrade u ..., prvo novac s računa jedne zgrade uplatio u korist računa druge zgrade i tek onda je taj novac iskorišten za plaćanje obveze te druge zgrade (…). Protivno tvrdnji optuženika, optuženik nije kao upravitelj ovlašten za potrebe hitnih intervencija za jednu stambenu zgradu koristiti novac druge stambene zgrade bez odobrenja suvlasnika te stambene zgrade s čijeg računa novac isplaćuje. Navedeno ne proizlazi iz Ugovora o upravljanju poslovno- stambenom zgradom (list 29-33) kojeg je optuženik potpisao s predstavnicom suvlasnika stambene zgrade u ..., prema kojem i to članku 7. jasno proizlazi da nema te ovlasti već da se sredstva zajedničke pričuve mogu koristiti samo u korist plaćanja troškova te stambene zgrade. Prema članku 8. istog Ugovora optuženik je obvezan hitno osigurati popravak kvarova puknuća vodovodnih i kanalizacijskih instalacija i instalacija centralnog grijanja, ali ti popravci se plaćaju sredstvima zajedničke pričuve koji su prikupili suvlasnici te stambene zgrade, a ne sredstvima druge zgrade kojom također poslove upravljanja obavlja optuženik u svojstvu direktora svoje pravne osobe. Prema tome, s obzirom da optuženik ne osporava da je izvršio navedenu novčanu transakciju na način kako mu se to i inkriminira, a koju transakciju, kako je to naprijed navedeno, nije bio ovlašten učiniti, čega je bio i svjestan, počinio je inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11 za koje je i proglašen krivim. Okolnost koju optuženik ističe u žalbi da se predstavnica suvlasnika svjedokinja S. V. ne sjeća je li ju optuženik tražio suglasnost za navedenu novčanu transakciju nije od značaja za njegovu kaznenu odgovornost s obzirom da je optuženik ispitan tijekom prethodnog postupka naveo da suglasnost za tu transakciju nije imao. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika nije osnovana.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika
9. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni smatrajući da bi optuženika trebalo strože kazniti jer je prvostupanjski sud pogrešno optuženiku kao olakotno cijenio da je neosuđivan navodeći da ta činjenica ne može biti presudna kod utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, zatim ističe da je optuženik podmirio štetu tek nakon protoka pet godina od počinjenja kaznenog djela i da se ne radi o malom novčanom iznosu kako to tvrdi prvostupanjski sud.
9.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.2. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da neosuđivanost optuženika ne može imati presudan utjecaj na vrstu i mjeru kazne, međutim, kako to proizlazi i iz žalbe državnog odvjetnika nije sporno da se radi o okolnosti koja utječe na izbor kazne i prvostupanjski sud ju je pravilno vrednovao kao i činjenicu da je optuženik podmirio nastalu štetu jer je to okolnost koja je također od značaja za izbor vrste i mjere kazne, a kako to proizlazi iz članka 47. stavak 1. KZ/11, bez obzira kada je optuženik tu štetu podmirio. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom i to kaznom zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine, a kako je to optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
11. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. siječnja 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak,v.r.
