Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: FPž-274/2020

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe P. B. d.o.o. i okrivljenog F. A., kao odgovorne osobe, koje brane odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Mr.sc. E. K. i A. K., iz P., zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe P. B. d.o.o. i okrivljenog F. A., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje 02/V, KLASA: 413-01/19-26/487, URBROJ: 513-02- 6051/1-20-14, P:189/19 od 8. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe P. B. d.o.o. i okrivljenog F. A., kao odgovorne osobe, po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

II Uslijed odluke pod točkom I izreke ovog rješenja, žalba okrivljene pravne osobe P. B. d.o.o. i okrivljenog F. A., kao odgovorne osobe je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni, i to okrivljena pravna osoba P. B. d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 20.100,00 kuna, te okrivljeni F. A., kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 5.100,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, svaki.

3. Protiv tog rješenja okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona u svezi članka 179. stavka 1. i članka 185. stavka 3. istog Zakona i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Sud) utvrdio je da je pobijanim rješenjem o prekršaju počinjenja bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Člankom 195. stavkom 1. točkom 10. Prekršajnog zakona propisano je da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji ako se presuda temelji na dokazu iz članka 90. ovog Zakona. Člankom 90. stavkom 1. citiranog Zakona propisano je da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakoniti način (nezakoniti dokazi), a člankom 90. stavkom 2. točkom 2. Prekršajnog zakona da su nezakoniti dokazi oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

7. U predmetnom slučaju, pobijana odluka temelji se, između ostalih dokaza, na iskazu svjedokinje E. S., ovlaštenog službenika Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula-Pola. Kako je vidljivo iz spisa, svjedokinja E. S. ispitana je na glavnoj raspravi 28. studenog 2019., te je prilikom ispitivanja dijelom prepričavala što joj je rekao djelatnik B. J., prilikom nadzora kod poreznog obveznika P. B. d.o.o. te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju, između ostalog, izrijekom konstatirano: „Na upit voditelja glede zabilješke o davanju obavijesti od B. J. o navodu da je 32,00 kune zadržao za sebe, svjedokinja izjavljuje da je takvu izjavu dao u nazočnosti poreznog obveznika, ali da nije vidjela da li je taj novac zadržao za sebe. Uglavnom izjavu sam sastavila na način kako ju je on iznio...”

8. Iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju razvidno je da se zaključak o počinjenom prekršaju, između ostalog, temelji na iskazu svjedokinje E. S., koja je neposredno sudjelovala u utvrđenju djela prekršaja, dakle i u ovom dijelu u kojem prepričava što joj je u odnosu na predmetni događaj rekao konobar B.J., prilikom obavljanja službenih radnji. Također, odluka o prekršaju temelji se i na materijalnom dokazu u vidu Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa, evidentiranja prometa i dr., KLASA: 471-01/18- 20/4817, URBROJ: 513-02-6045/21-18-05 od 19. rujna 2018. (dalje u tekstu: Zapisnik o obavljenom nadzoru), koji nadzor su obavili ovlašteni službenici E. S. i M. K. te na Zabilješci o davanju obavijesti od 19. rujna 2018., koja sadrži izjavu B. J., u svojstvu djelatnika.

9. Ocjenjujući sadržaj iskaza spomenute svjedokinje, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak poklonilo mu je vjeru, ocjenjujući njen iskaz kao istinit, korektan i nepristran, te u suglasju s utvrđenim činjenicama iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru, u potpunosti sukladan ostalim izvedenim dokazima. Prema tome nema sumnje da se utvrđenje prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak temelji na takvom iskazu svjedokinje E. S.

10. S tim u vezi treba istaknuti da u skladu s člankom 158. stavkom 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može osobu ispitati u svojstvu svjedoka, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a člankom 158. stavkom 8. citiranog Zakona propisano je da se zapisnici o ispitivanju, između ostalog, svjedoka iz stavka 7. ovog članka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupka. U konkretnom slučaju u navedenom Zapisniku o obavljenom nadzoru konstatirano je što je je na okolnost neizdavanja računa djelatnik B. J. izjavio u Zabilješci o davanju obavijesti KLASA: 471-02/18-20/4817, URBROJ: 513-02- 6045/18-18-3 od 9. rujna 2018., a koji je u tom trenutku imao svojstvo svjedoka (izrijekom konstatirano: „Mi u ovom kafiću imamo način stavljanja u kompjuter narudžbe zbog hrane koju izbacujemo van. Pošto je meni bio kraj smjene i morao sam naplatiti sve svoje stolove koje sam imao zadužene u kompjuteru prilikom naplaćivanja ostalim stolovima vi ste me zaustavili i pitali da li mi možete naplatiti i ja sam u žurbi zbog odlaska kući iznos od 32,00 kune zadržao za sebe”). Taj dio zapisnika koji sadrži izjavu svjedoka sa zabilješke o davanju obavijesti, bez svih propisanih upozorenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo je izdvojiti iz spisa predmeta, a što nije učinilo, već je donijelo meritornu odluku, temeljeći istu i na ovom dokazu. Bez obzira na okolnost da je ostali dio Zapisnika o obavljenom nadzoru sastavljen u skladu sa zakonom, isti nije mogao biti korišten kao dokaz u postupku i na istom se odluka o prekršaju nije mogla temeljiti.

11. Pobijana odluka temelji se i na Zabilješci o davanju obavijesti od 19. rujna 2018., koja sadrži izjavu B. J. u svojstvu djelatnika, o bitnim činjenicama u svezi prekršaja stavljenog okrivljenicima na teret, koji je u tom trenutku imao svojstvo svjedoka. Međutim, da bi se Zabilješka o davanju obavijesti, mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku.

12. U konkretnom slučaju nesporno proizlazi da ovlaštene osobe tijela državne uprave postupajući u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora prije razgovora sa svjedokom, nisu postupile u skladu s odredbom članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona i smislene primjene odredbi Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), koje važe za ispitivanje svjedoka.

13. Naime, dokaz iskazom svjedoka nije izričito reguliran odredbama Prekršajnog zakona, već je u odredbi članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se u prekršajnom postupku primjenjuju smisleno odredbe koje su propisane u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, osim ako Prekršajnim zakonom nije što drugačije određeno i to u slučaju stegovnog kažnjavanja sudionika postupka (članak 166. stavka 2. Prekršajnog zakona), izvanraspravnog ispitivanja (članak 167. stavak 7. Prekršajnog zakona) te odgode i prekida glavne rasprave (članak 168. stavak 2. Prekršajnog zakona). Radi se o personalnom dokazu čije je izvođenje strogo formalno regulirano zakonskim odredbama i čija je povreda propisana kao nezakonitost i neuporabljivost dokaza u postupku. Stoga se u prekršajnim postupcima supsidijarno primjenjuju odredbe članka 283. do 300. Zakona o kaznenom postupku prilikom izvođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, dok su u članku 300. Zakona o kaznenom postupku izričito propisane situacije kada se iskaz svjedoka smatra nezakonitim dokazom.

14. Nadalje, odredbom članka 300. stavka 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku propisano je da se iskaz svjedoka, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz članka 288. stavka 3. ovog Zakona nisu ubilježene u zapisnik, a kojom odredbom je propisano:

„3) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. ovoga Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.“

15. Iz sadržaja materijalnih dokaza (Zabilješke o davanju obavijesti i Zapisniku o obavljenom nadzoru) proizlazi da propisana upozorenje nisu tekstualno unijeta, pa takva saznanja ovlaštenih službenih osoba ne mogu biti dokaz, nego imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, već se na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.

16. Slijedom navedenog, sadržaj izjave B. J. koju je dao ovlaštenim carinskim službenicima na mjestu događaja nije zakonit dokaz, jer se radi o neformalnom iskazivanju svjedoka pred ovlaštenim osobama tijela državne uprave prilikom vršenja izvida prekršaja, pa time nije zakonit dokaz ni iskaz ovlaštene službene osobe E. S., u dijelu u kojem ona na glavnoj raspravi prepričava što joj je zatečeni djelatnik rekao prilikom obavljene kontrole, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje odluke o prekršaju.

17. Upravo to čini prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, kada koristi iskaz svjedokinje E. S. u dijelu u kojem ona prepričava što joj je rekao B. J. prilikom nadzora u poslovnom prostoru okrivljene pravne osobe, ugostiteljskom objektu bistrou T. B. C. u P., ocjenjuje ga te uspoređuje s drugim nezakonitim dokazima izvedenim u postupku i na taj način utvrđuje činjenično stanje te donosi zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe.

18. Razlog za nezakonitost dokaza u ovom slučaju leži u nezakonitosti pribavljenog izvornog dokaza, a ako izvorni dokaz nije zakonit, automatski nisu zakoniti izvori saznanja do kojih se došlo iz toga dokaza.

19. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, počinilo je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a obzirom na utvrđenu bitnu povredu postupka, pobijana presuda se ne može ispitati glede drugih žalbenih osnova koje proizlaze iz sadržaja žalbe.

20. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, time da će prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u ponovnom postupku, glede prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, otkloniti istaknutu bitnu povredu te izvesti sve potrebne (i zakonite dokaze) u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na ovo djelo, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, nakon čega će detaljnom analizom i ocjenom svakog zakonitog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi, donijeti novu i u svemu valjano obrazloženu odluku.

21. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.