Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-3465/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, OIB 52634238587, protiv 1. tuženika I. P. iz K., OIB …, i 2. tuženika A. P. iz K., OIB …, koje oboje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. B. i J. B. K. u K., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbama tužitelja te 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-26/2020-11 od 2. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-26/2020-11 od 2. srpnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P. i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-26/2020-11 od 2. srpnja 2021 pod točkom 2 izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P. za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.156,25 kn. II Odbija se zahtjev 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P. za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom 1 izreke odbijen tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Ugovori o darovanju nekretnina br. OV-85/18 od 08.siječnja 2018., zaključen između A. P., K., OIB : …,kao daroprimatelja i I. P., K., OIB : … kao darodavatelja kojim se daruju nekretnine i to čestice zk.ul. 1391 k.o. B. u 2/27 i to čkbr 3943, 3946/1, 3947/1, 4957, 6903/3, 6903, 6941/2, nekretnine upisane u zk.ul. 1230 k.o. K. II čkbr 2092/4, nekretnine upisane u zk.ul. 6519 k.o. K. II čkbr 2092/3 u ½ dijela, nekretnine upisane u zk.ul. 6525 k.o. K. II čkbr 2090/1u ½ dijela, gube pravni učinak prema Republici Hrvatskoj – Ministarstvo financija u dijelu potrebnim za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I. tuženiku u iznosu 348.407,63 kn sa zak.zat. kamatom od pojedinih mjesečnih iznosa pa do isplate. Drugotuženik je dužan dopustiti da tužitelj namiri svoju tražbinu u iznosu pod točkom I. tužbenog zahtjeva prema I. tuženiku, prodajom nekretnina iz točke I.

Nalaže se tuženima da tužitelju naknade trošak postupka u roku od 15 dana."

Pod točkom 2 izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima I. P. i A. P. prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 5.156,25 kn, a sve to u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti pravovremeno se žali tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužitelju, ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv odluke o trošku sadržane u prvostupanjskoj presudi (točka 2 izreke) u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 5.156,25 kn, žale se 1. tuženik I. P. i 2. tuženik A. P., bez navođenja zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlažu preinačiti pobijanu odluku i dosuditi tuženicima parnične troškove sukladno troškovniku predanom u spis na ročištu 10. lipnja 2021., kao i trošak sastava žalbe.

4. Kako 1. tuženik I. P. i 2. tuženik A. P. u žalbi napadaju samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da su podnijeli žalbu na rješenje.

5. U odgovoru na žalbu 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P., tužitelj poriče žalbene navode te predlaže žalbu 1. i 2. tuženika odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

6. U odgovoru na žalbu tužitelja, 1. tuženik I. P. i 2. tuženik A. P. poriču žalbene navode, osobito u dijelu u kojem je navedeno da je "cijelo vrijeme bilo upisano založno pravo na nekretnini dužnika" te predlažu odbiti žalbu tužitelja i obvezati ga na naknadu daljnjeg troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 5.500,00 kn i PDV od 1.375,00 kn.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Žalba 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P. je neosnovana.

U odnosu na žalbu tužitelja

9. Osnovano tužitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni.

10. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj sud je odlučio otkloniti navedenu bitnu povredu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. U obrazloženju pobijane presude je navedeno:

- da je 1. tuženik I. P. s 2. tuženicom suprugom A. P., sklopio Ugovor o darovanju dana br. OV-85/18 dana 8. siječnja 2018. za nekretnine i to čestice 3943, 3946/1, 3947/1, 4957, 6903/3, 6903, 6941/2 upisane u zk.ul. 1391 k.o. B. u 2/27 dijela, nekretnine upisane u zk.ul. 1230 k.o. K. II i to čkbr 2092/4, nekretnine upisane u zk.ul. 6519 k.o. K. II i to čkbr 2092/3 u ½ dijela, nekretnine upisane u zk.ul. 6525 k.o. K. II i to čkbr 2090/1u ½ dijela,

- da tužitelj nije izričito naveo je li dug 1. tuženika namiren, već je svojim podneskom od 18. kolovoza 2020. izvijestio da je rješenjem o obustavi ovrhe na računima 1 tuženika sukladno odredbama čl. 108. čl. 1. i 4. Općeg poreznog zakona nastupila zastara poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, pa kako se navedenim rješenjima promijenio iznos iz mirovine koju 1 tuženik prima, a obzirom da se ne mogu plijeniti novčana sredstva za dug koji je u zastari to je 1. tuženiku vraćen novac,

- da "premda se tužitelj poziva na odredbe st. 10. čl. 109. Općeg poreznog zakona navodeći da iznimno ako protekne rok zastare Porezno tijelo će tražbinu osiguranu zalogom ili hipotekom namiriti iz opterećene stvari, a Porezna uprava je greškom Općinskog suda u Karlovcu izgubila pravo koje je imala, jer je u rješenju suda umjesto brisanja zaloga prema zahtjevu predlagatelja na 3 čestice, sud brisao zalog sa svih čestica", prvostupanjski sud je iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr-846/2018 od 25. siječnja 2019. utvrdio da je porezni dug 1. tuženika u iznosu od 348.407,63 kn u potpunosti namiren,

- da je Županijski sud u Rijeci u obrazloženju svog rješenja br. Gž Ovr- 846/2018 od 25. siječnja 2019. godine napisao da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja u svom podnesku od 13. listopada 2017. naveo da je protivnik osiguranja namirio cjelokupni porezni dug, osiguran založnim pravom na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja određeno rješenjem o osiguranju posl.br. Ovr-535/12 od 27. ožujka 2012. radi naplate iznosa od 348.407,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom, slijedom čega predlaže brisanje zaloga na nekretninama koje je provedeno rješenjem zk. odjela br. Z-1973/12 od 2. travnja 2012., i to isključivo na k.č.br. 3873 i br. 3878/1, upisanim u z.k.ul.br. 2479 k.o. B., 2/27 dijela,

- da je u obrazloženju rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr- 846/2018 od 25. siječnja 2019. navedeno kako je prvostupanjski sud slijedom navoda i zahtjeva predlagatelja osiguranja donio rješenje broj Ovr-535/12 od 20. listopada 2017. (list 73 spisa) kojim je obustavio postupak osiguranja u cijelosti te je odredio brisanje prisilno zasnovanog založnog prava i zabilježbe ovršivosti tražbine upisane rješenjem Z-1973/12 od 5. travnja 2012. na svim nekretninama protivnika osiguranja, određenim tim rješenjem, jer je predlagatelj osiguranja tim prijedlogom predložio obustavu postupka u cijelosti navodeći da je podmiren cjelokupni porezni dug od 348.407,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom, bez obzira što su u prijedlogu predlagatelja osiguranja navedene isključivo k.č.br. 3873 i br. 3878/1, u 2/27 dijela, upisane u z.k.ul. 2479 k.o. B.,

- da je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari iz rješenja Ministarstva financija od 15. prosinca 2018. (list 61 spisa) te od 9. siječnja 2019. (list 63 i 65 spisa) utvrdio da je prestala obveza 1. tuženika prema tužitelju iz porezno-dužničkih odnosa, temeljem čega sud prvog stupnja zaključuje da 1. tuženik nema više nikakvih obveza prema tužitelju,

pa imajući u vidu da tužitelj do okončanja ovog parničnog postupka nije dostavio podatak koliki iznos 1. tuženik uistinu duguje na ime poreznog duga sa zakonskim zateznim kamatama, a da je prema rezultatima ovršnog postupka Ovr- 535/12 i odluci Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr-846/2018 od 25. siječnja 2019. godine dug 1. tuženika u cijelosti namiren, to je prvostupanjski sud utvrdio da se nisu ispunile pretpostavke propisane odredbama čl. 66. Zakona o obveznim odnosima po kojima bi 1. tuženik darovnim ugovorom od 8. siječnja 2018. počinio štetu vjerovniku jer je prvostupanjski sud utvrdio da duga nema, pa samim time darovanjem nije niti nastala šteta.

12. Pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je "umjesto brisanja zaloga prema zahtjevu predlagatelja na 3 čestice, sud brisao zalog sa svih čestica" jer iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj zahtijevao brisanje zaloga na k.č.br. 3873 i br. 3878/1, upisanim u z.k.ul.br. 2479 k.o. B., 2/27 dijela, a što je sud prvog stupnja i utvrdio, dakle, tužitelj je zahtijevao brisanje zaloga s dvije čestice.

13. Prvostupanjski sud također zaključuje kako utvrđenje da 1. tuženik I. P. zaista više nema obveza prema tužitelju proizlazi i iz činjenice da je tijekom 2019. na njegovim novčanim primanjima izvršena prisilna naplata od strane tužitelja iznosa od 506,89 kn, 38.721,42 kn i 1.589,75 kn, koje iznose mu je zatim tužitelj u tri navrata vratio, jer se očito radilo o neosnovanoj naplati, a da je postojao raniji dug 1 tuženika tada zasigurno tužitelj ne bi u tri navrata vraćao novac 1 tuženiku.

14. Prvenstveno valja reći da 1. tuženik I. P. i 2. tuženik A. P. tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nisu ni tvrdili niti dokazivali da su podmirili tražbinu tužitelja, već da je ista u zastari.

15. Nadalje, Županijski sud u Rijeci je u obrazloženju svog rješenja poslovni broj Gž Ovr-846/2018 od 25. siječnja 2019. samo napisao da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja u svom podnesku od 13. listopada 2017. naveo da je protivnik osiguranja (I. P.) namirio cjelokupni porezni dug, ali u tom postupku nisu provođeni dokazi niti je utvrđivano je li 1. tuženik I. P. podmirio porezni dug u iznosu od 348.407,63 kn na ime glavnice, zbog čega prvostupanjski sud nije mogao na temelju obrazloženja rješenja Županijskog sud u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-846/2018 od 25. siječnja 2019. utvrditi "da je porezni dug 1 tužitelja u iznosu od 348.407,63 kn u potpunosti namiren". Naime, radi se o pukoj (pogrešnoj) tvrdnji predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske iznesenoj u podnesku od 13. listopada 2017. (koju je Županijski sud u Rijeci samo citirao), a ne o dokazanoj činjenici.

16. Pored toga, zaključak o namirenju tražbine od 348.407,63 kn ne može biti izveden iz "ovršnog postupka" pod poslovnim brojem Ovr-535/12 jer pod tim brojem nije vođen ovršni postupak radi namirenja tražbine, već postupak osiguranja radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini.

17. Stoga je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je porezni dug 1. tuženika

I. P. u potpunosti namiren.

18. Iz stanja spisa je vidljivo da je tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2020. (list 97-98 spisa) naveo "da je nastupila zastara radi naplate tražbine na novčanim sredstvima, ali nije nastupila zastara radi namirenja iz nekretnine na kojoj je bilo upisano založno pravo".

19. Dakle, 1. tuženiku I. P. je tužitelju vratio iznose od 506,89 kn, 38.721,42 kn i 1.589,75 kn, koji su prisilno naplaćeni na njegovom računu, jer takva naplata nije bila dopuštena zbog nastupa zastare (što je tužitelj i obrazložio u svom podnesku od 18. kolovoza 2020., list 115-116 spisa), a ne zbog toga što je dug ne postoji - kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud.

20. Odredbom čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Sukladno st. 2. istog članka se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari.

21. Prema odredbi čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16 – dalje: OPZ) kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

22. U konkretnom slučaju je nesporno da je u odnosu na tužiteljevu tražbinu od 348.407,63 kn nastupila zastara te je nesporno da založno pravo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet ovog postupka ni u vrijeme podnošenja tužbe dana 16. siječnja 2020. niti u vrijeme donošenja pobijane presude, jer je to pravo brisano na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-535/12 od 20. listopada 2017., koje je postalo pravomoćno 5. studenoga 2017. (list 73 spisa). Naime, i sam tužitelj u žalbi navodi da je založno pravo na predmetnim nekretninama bilo upisano od 2012. do 2019., slijedom čega je kasniji žalbeni navod tuženika kako je "cijelo vrijeme bilo upisano založno pravo na nekretnini dužnika" netočan, paušalan i proturječan ovom prethodnom u kojem je jasno naznačeno vremensko razdoblje upisanog založnog prava.

23. Dakle, u konkretnom slučaju je valjalo odbiti tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj ne može tražiti namirenje zastarjele tražbine iz predmetnih nekretnina jer u zemljišnim knjigama nije upisano tužiteljevo založno pravo radi osiguranja tražbine od 348.407,63 kn, a ne iz razloga što je ta tražbina tužitelja namirena (kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud).

24. Ovdje valja dodati da je tužitelj u tužbenom zahtjevu tražio da "Ugovori o darovanju nekretnina br. OV-85/18 od 08. siječnja 2018. … gube pravni učinak prema Republici Hrvatskoj – Ministarstvo financija" (iako se radi o samo jednom ugovoru, a ne više njih) u dijelu potrebnom za ispunjenje tužiteljevog potraživanje prema 1. tuženiku u iznosu 348.407,63 kn "sa zak.zat.kamatom od pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate", pri čemu ni u tužbi niti u jednom podnesku predanom do zaključenja prethodnog postupka nije naveden niti jedan mjesečni iznos od kojeg bi trebala teći zakonska zatezna kamata pa je u tom dijelu sporednih traženja tužbeni zahtjev neodrediv, s time da je i protivan odredbi čl. 222. st. 2. ZOO-a i čl. 109. st. 10. OPZ-a.

25. Nadalje, tužitelj u žalbi navodi kako se "sud poziva na činjenicu da je dug podmiren iako nema nikakvih dokaza o tome, niti to protivnik osiguranja tvrdi već je tužitelj omaškom ostala ta rečenica iz drugog predmeta, al unatoč tome tužitelj je tražio brisanje samo sa dviju čestica i nije dostavio dokaz da je dug podmiren." To znači da je u tijeku postupka osiguranja zakonski zastupnik tužitelja počinio pogrešku s dalekosežnim posljedicama. Naime, u situaciji kada je predlagatelj osiguranja u podnesku od 13. listopada 2017. naveo da je protivnik osiguranja namirio cijeli porezni dug osiguran založnim pravom, Općinski sud u Karlovcu je donio rješenje poslovni broj Ovr-535/12 od 20. listopada 2017. kojim je obustavio postupak osiguranja (točka I. izreke) i odredio brisanje prisilno zasnovanog založnog prava i zabilježbe ovršivosti tražbine koji su upisani u zk.ul. 3191 k.o. B. i zk.ul. 6519 i 6525 k.o. K. II pod brojem Z- 1973/12 od 5. travnja 2012. (točka II. izreke), a svako drugačije postupanje suda (odnosno djelomično brisanje založnog prava) bilo bi protivno čl. 3. st. 3. ZPP-a jer u situaciji kada je zaista u cijelosti podmireno dugovanje (kao što je to ustvrdio predlagatelj osiguranja), ne postoje pretpostavke za djelomično brisanje upisanog založnog prava.

26. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.

27. S obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U odnosu na žalbu 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P.

28. Odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja je naveo kako je prethodno donošenju odluke o trošku našao za shodno utvrditi vrijednost predmeta spora pa je istu sukladno odredbama čl. 40. st. 5. ZPP-a utvrdio s visinom od 50.000,00 kuna. To iz razloga što prvostupanjski sud nije prihvatio da bi vrijednost predmeta spora bila 348.407,63 kn, kako to tuženik navodi, jer je u tužbenom zahtjevu navedeno da bi u tom dijelu darovni ugovor izgubio pravni učinak, ali isto ne znači da je upravo to vrijednost darovnih nekretnina. Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a trošak se sastoji od zastupanja tuženika po odvjetniku kao punomoćniku, i to: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.100,00 kn, za sastav podneska od 24. lipnja 2020. iznos od 1.100,00 kn, za zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2020. iznos od 275,00 kuna, na ročištu od 10. lipnja 2021. iznos od 1.100,00 kn, za pristup ročištu radi objave presude iznos od 550,00 kn, ukupno 4.125,00 kn uz PDV od 25 % u iznosu od 1.031,25 kn, sveukupno 5.156,25 kn. Sud prvog stupnja također navodi da nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 20. svibnja 2021. jer je sadržaj istog mogao iznijeti i na ročištu zakazanom 10. lipnja 2021.

29. Žalitelji osporavaju pravilnost opisane odluke ističući da je tužitelj u tužbi kao nedvojbeno uputio na visinu predmeta spora u iznosu od 348.407,63 kn jer postavljenim tužbenim zahtjevom traži da 2. tuženik dopusti da se sa tim iznosom namiri prodajom nekretnina pa naglašavaju kao nedvojbeno da se time vrijednost predmeta spora ima smatrati u navedenom iznosu. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

30. Predmet spora je bio zahtjev upravljen na pobijanje dužnikovih pravnih radnji pa je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju tužitelj navede u tužbi, budući da je riječ o zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu.

31. Tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, već je na pripremnom ročištu održanom dana 10. lipnja 2021. označio vrijednost predmeta spora s 10.000,00 kn.

32. Na tom ročištu je punomoćnik tuženika prigovorio da je vrijednost predmeta spora od strane tužitelja prenisko naznačena, a sud prvog stupnja nije na tom pripremnom ročištu odredio vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom čl. 40. st. 3. ZPP-a, već je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a odluku o troškovima postupka donio smatrajući da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

33. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zahtjev na pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana) sadrži nenovčani, a ne novčani zahtjev pa je mjerodavna ona vrijednost koju je tužitelj u tužbi označio (Rev-1073/03 od 4. kolovoza 2004. i Rev-x 366/11-2 od 1. veljače 2012.)

34. Kako u konkretnom slučaju tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, a sud prvog stupnja nije postupio u skladu s odredbama čl. 40. st. 3. i 4. ZPP- a, to je odluku o troškovima postupka valjalo donijeti smatrajući da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP-a), a kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

35. Stoga je žalba 1. tuženika I. P. i 2. tuženika A. P. odbijena kao neosnovana i potvrđena odluku o trošku u pobijanom dijelu (točka I izreke rješenja).

36. Budući da 1. i 2. tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Daniela Ukić, v.r.