REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 8 Kž-1078/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-82/2017 od 20. rujna 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022. u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika mr. D. M.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) oslobodio je optužbe optuženog D. K. da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11.
2. Na temelju članka 158. ZKP/08. oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 trošak kaznenog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1., 2. i 3. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu prvostupanjskog suda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
5. Optuženik je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.
7. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi D. K. i njegov branitelj D. M., odvjetnik u O., te državni odvjetnik, a sjednici je pristupio branitelj optuženika, dok uredno izvješteni optuženi D. K. i državni odvjetnik nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.
8. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da na strani optuženog D. K. ne postoji prijevarna namjera jer iz potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje za ovršenika D. K. od 27. kolovoza 2013. proizlazi da je oštećeno TD V. d.o.o. upisano u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje na 6. mjestu, a da u obveze prije njegove egzistiraju osnove u iznosu od 287.070,36 kuna, dok iz potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje za tvrtku I. d.o.o. od 27. kolovoza 2013. proizlazi da je oštećeno T. V. d.o.o. upisano u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje na 23. mjestu, a da su obveze prije njegove osnove u iznosu od 5.556.397,94 kune, a iz očevidnika o redoslijedu plaćanja za T. I. d.o.o. od 28. lipnja 2013. proizlazi da je žiro račun predmetnog društva došlo u stanje blokade s danom 22. prosinac 2010. te da je u inkriminiranom razdoblju bilo u blokadi, kao i to da ona s danom 7. lipnja 2013. iznosi 6.256.055,92 kune, što ukazuje da su žiro-račun tvrtke i osobni račun optuženika bili u višemilijunskoj blokadi. Prijevarnu namjeru crpi i iz činjenice da optuženik nije potpisao anex ugovora, ugovor o obnovi i sporazum radi osiguranja novčane tražbine što sve ukazuje da optuženik nije imao namjeru platiti preuzete stupce.
9. Prvostupanjski je sud nakon detaljne analize svih provedenih dokaza, posebno materijalne dokumentacije i poslovanja trgovačkog društva I. d.o.o., iskaza ispitanih svjedoka te obrane optuženika obrazložio zašto smatra da nije dokazana prijevarna namjera kod optuženika, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji robe između T. V. d.o.o. iz Vinkovaca zastupanog po D. M. kao prodavatelju i T. I. d.o.o. iz Aljmaša zastupanog po D. K. kao kupcu dana 16. travnja 2012. žiro-račun trgovačkog društva I. bio blokiran, što proizlazi iz Očevidnika o danima insolventnosti F., S. poslovne mreže, O., pa se ne može zaključiti da je u vrijeme zaključenja ugovora trgovačko društvo optuženika bilo insolventno jer je imalo dostatno sredstava za podmirenje svojih obveza.
10. Za ocjenu egzistencije prijevarne namjere u trenutku zaključenja predmetnog ugovora od značaja je cjelokupno ponašanje optuženika pa tako i činjenica da je prilikom zaključenja ugovora predao bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna, što je iznos gotovo dvostruko veći od vrijednosti predmetnog ugovora. Prema ovoj zadužnici sam optuženik se pojavljuje kao jamac platac pa se u slučaju neispunjenja ugovora, odnosno isplate prodajne cijene, T. V. d.o.o. moglo naplatiti, ne samo iz imovine dužnika T. I. d.o.o., već i iz osobne imovine optuženika. T. I. ima svoju pravnu osobnost, neovisno o pravnoj osobnosti njegovog osnivača, odnosno odgovorne osobe tako da optuženik nije imao obvezu svojom imovinom garantirati za obveze trgovačkog društva u kojoj je odgovorna osoba. Upravo ovaj čin optuženika u trenutku zaključenja ugovora s oštećenim trgovačkim društvom ukazuje da je optuženikova procjena poslovanja trgovačkog društva I. ukazivala da će društvo biti u mogućnosti platiti preuzete obveze, zbog čega se i osobno obvezao platiti potraživanje jer, u protivnom, ako to društvo neće moći, bio je spreman prodajnu cijenu platiti iz svoje imovine, što sve ukazuje da optuženik nije imao prijevarnu namjeru.
11. Po predmetnoj zadužnici oštećeno trgovačko društvo se moglo naplatiti od 1. kolovoza 2012., a nije, već je predlagalo optuženiku anex ugovora o kupoprodaji robe, ugovor o obnovi (novaciji), kao i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, očito svjesno nezadovoljstva kupca kvalitetom isporučenih trupaca, nastojeći pronaći zadovoljavajući način za obje strane da ugovor o kupoprodaji robe ostane na snazi, iz čega pak proizlazi zaključak da je prodavatelj vjerovao da će kupac ispuniti ugovornu obvezu, odnosno platiti prodajnu cijenu, ne smatrajući da bi kupac postupao prijevarno jer bi u suprotnom odmah poslali zadužnicu, koja ima svojstvo rješenja o ovrsi, na naplatu.
12. Nadalje, na okolnost ocjene prijevarne namjere od značaja je i činjenica da je oštećenik kasnio s isporukom vinogradskih stupova, kao i da isti nisu bili dogovorenih dimenzija o čemu je optuženik obavijestio oštećenika 21. srpnja 2012. izjavivši da raskida ugovor o kupovini vinogradskih stupova, da bi nakon toga iste ugradio jer nije imao izbora, odnosno drugog proizvođača istih na području Hrvatske te utvrdio da su isporučeni stupovi neodgovarajuće kvalitete o čemu je proveo analizu i I. I. d.d. te o rezultatima analize obavijestio oštećeno trgovačko društvo. S tim u vezi nije točan navod žalitelja da je ispitivanje izvršeno prema normi za ispitivanje ogradnih stupova jer iz izvještaja I. I. d.d. proizlazi da su predmet ispitivanja bili armiranobetonski stupovi namijenjeni za upotrebu u vinogradu.
13. S obzirom na izloženo, za ispunjenje obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11. potrebno je da prijevarna namjera postoji već na početku poslovnog odnosa između optuženika i oštećenika, a okolnosti poslovanja trgovačkog društva optuženika, činjenica da je optuženik u trenutku zaključenja ugovora predao osobnu zadužnicu na gotovo dvostruku vrijednost ugovorenog posla, koja predstavlja osnov za ovrhu i putem koje se oštećenik mogao naplatiti iz cjelokupne imovine optuženika, da su betonski stupci isporučeni sa kašnjenjem kao i da su bili neodgovarajuće kvalitete, ukazuju da takve namjere nije bilo. Stoga je sasvim osnovano prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženika da dug iz ugovora nije podmiren zbog nezadovoljstva kvalitetom isporučenih stupaca što je bio razlog i za traženje raskida ugovora, odnosno da problem neplaćanja T. I. prodajne cijene za isporučene vinogradske stupce predstavlja spor građanskopravne prirode, a da se u istom ne pronalaze elementi prijevarne namjere na strani optuženika kao odgovorne osobe T. I. d.o.o. pa stoga niti elementi terećenog kaznenog djela.
14. Iz istaknutih razloga neosnovan je žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud iz provedenih dokaza izveo pravilne zaključke o postojanju prijevarne namjere kao bitnog elementa inkriminiranog djela.
15. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. siječnja 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
